Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1751/19 (L. Š.)

Odluka donesena 22. 05. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1751/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-1751/19, rješavajući apelaciju Luke Švrake, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Luka Švraka protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 022756 18 U od 18. marta 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Luka Švraka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Đorđe Krčmar advokat iz Gradiške, podnio je 18. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 022756 18 U od 18. marta 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, apelantu je utvrđena obaveza plaćanja komunalne naknade u određenom godišnjem, odnosno mjesečnom iznosu, za održavanje objekta i uređaja zajedničke komunalne potrošnje za stambeni prostor u apelantovom vlasništvu, koju naknadu je dužan plaćati mjesečno, putem uplatnice koju izdaje sistem objedinjene naplate, do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, te da će mu se u slučaju docnje u izmirenju komunalne naknade obračunavati zatezna kamata u skladu sa zakonom. Zatim da je apelant, kao obveznik komunalne naknade, dužan prijaviti sve promjene na predmetnom prostoru od značaja za određivanje komunalne naknade, u roku od 15 dana od dana njihovog nastanka, te je određeno da je to rješenje trajnog karaktera, osim u slučaju promjene parametara koji su od značaja za obračun komunalne naknade, u kom slučaju će nadležni organ donijeti novo rješenje.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je prvostepeni organ (Odjeljenje za komunalne i stambene poslove Opštine Gradiška) ex officio pokrenuo postupak za određivanje komunalne naknade apelantu za korištenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje, a na osnovu Zakona o komunalnim djelatnostima (u daljnjem tekstu: Zakon) i Odluke o komunalnoj naknadi (u daljnjem tekstu: Odluka), u cilju obezbjeđivanja sredstava za obavljanje djelatnosti iz člana 2. stav 1. tačka k) do nj) Zakona, koji se odnose na održavanje objekta i uređaja zajedničke komunalne potrošnje. Nadalje je naveo da je prvostepeni organ, nakon uviđaja na terenu i dokumentacije koja se nalazi u spisu, utvrdio da je apelant vlasnik i korisnik predmetnog stambenog prostora, te da je korisnik objekta i uređaja zajedničke komunalne potrošnje u VI zoni, koja granica zone je utvrđena Odlukom o građevinskom zemljištu i uređenju. Slijedom navedenog, Okružni sud je zaključio da su neosnovani apelantovi navodi da prvostepeni organ nije sproveo uviđaj na licu mjesta, te istakao da je utvrđeno da je prvostepeni organ sačinio zapisnik sa uviđaja, koji zapisnik je apelant odbio da potpiše. Takođe je ukazao da su neosnovani apelantovi navodi da prvostepeni organ nije naveo parametre na osnovu kojih je utvrdio osnov i visinu određene komunalne naknade i da je ista previsoko određena, s obzirom da je prvostepeni organ utvrdio visinu komunalne naknade u skladu sa odredbom člana 7. i člana 8. Odluke. S tim u vezi je naveo da je vrijednost boda propisana članom 1. Odluke o utvrđivanju vrijednosti boda za obračunavanje komunalne naknade u 2017. godini u iznosu od 0,006 KM, te da je u skladu sa Odlukom o građevinskom zemljištu i uređenju utvrđeno da se predmetni objekat nalazi u VI komunalnoj zoni što prema položaju i namjeni objekta iznosi 10 bodova, da se na predmetnoj lokaciji nalazi javna asfaltna saobraćajnica (50 bodova) i javna rasvjeta (50 bodova), što ukupno iznosi 110 bodova. Pri tome je naglasio da apelant nije iskoristio mogućnost, a i obavezu, da obavijesti i dostavi prvostepenom organu dokaze o tome, te da ga pozove da eventualno izvrši ponovno utvrđivanje korisne površine stambenog prostora, s obzirom da je to od direktnog uticaja na visinu obaveze plaćanja komunalne naknade.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku komunalna naknada neosnovano i previsoko određena, da nije vidljivo šta ona obuhvata, te apelant nije bio prisutan prilikom utvrđivanja površine predmetnog objekta.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnom postupku utvrđeno činjenično stanje i primjenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge zbog kojim smatra da je upravni organ pravilno primjenio relevantne propise prilikom utvrđivanja apelantove obaveze plaćanja komunalne naknade za njegov stambeni objekat i visine te naknade, u čemu Ustavni sud ne vidi nikakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1751/19 (L. Š.) | Sudska praksa | Aktio