Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1787/18 (S. P., vlasnik Z.T.R. "FLORA" Banja Vrućica)
Odluka donesena 08. 05. 2019.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1787/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 05. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-1787/18, rješavajući apelaciju Saše Popovića, vlasnika Z.T.R. "FLORA" Banja Vrućica, Teslić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saše Popovića, vlasnika Z.T.R. "FLORA" Banja Vrućica, Teslić podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 020848 16 Uvp od 16.
januara 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Saša Popović, vlasnik Z.T.R. "FLORA" Banja Vrućica, Teslić iz Teslić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Franjo Marjanović, advokat iz Žepča, podnio je 19. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 020848 16 Uvp od 16. januara 2018. godine.
2. U konkretnom slučaju, osporenom odlukom Suda BiH odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke - presude Suda BiH od 23. juna 2017. godine, kojom je odbijena apelantova tužba za poništenje rješenja tužene (Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Banjaluka) od 25. decembra 2014. godine. Rješenjem tužene od 25. decembra 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Regionalnog centra Tuzla - Odsjek za poreze od 1. aprila 2015. godine, a kojim je kao neosnovana odbijena žalba izjavljena protiv rješenja Grupe za reviziju i kontrolu od 9. februara 2015. godine. Navedenim rješenjem od 9. februara 2015. godine apelantu je izvršen razrez indirektnih poreza u iznosu od 3.171,00 KM za period od 1. decembra 2009. godine do 31. januara 2013. godine.
3. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da su nakon okončanog postupka prestanka obavljanja djelatnosti kod nadležnog opštinskog organa, a nakon izvršene kontrole apelanta u postupku prestanka registracije PDV-a, poreski organi pravilno utvrdili da apelant nije izvršio obračun i plaćanje PDV-a za dostavno vozilo Ford Transit, zbog čega je u smislu odredbe člana 22. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost BiH, u vezi sa odredbama člana 6. stav 1., člana 62. stav 3. i člana 17. stav 1. tačka 5. Zakona o porezu na dodatu vrijednost BiH, te člana 39. Pravilnika o registraciji i upisu u Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza BiH, konačno i obavezan na plaćenje iznosa od 3.171,00 KM.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da Uprava za indirektno oporezivanje i Sud BiH nisu pravilno primijenili odredbe člana 20. stav 6. Zakona o PDV-u i odredbe člana 22. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u, odnosno da su prekršili načelo zakonitosti iz člana 4. Zakona o upravnom postupku BiH.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog, carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević