Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3616/17 (G. G.)

Odluka donesena 22. 05. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3616/17

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3616/17, rješavajući apelaciju Gorana Gajića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Gorana Gajića podnesena protiv Presude Okružnog sud u Banjoj Luci broj 71 0 Rs 197810 16 Rsž od 13. juna 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Goran Gajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, koga zastupa Mirko Dabić, advokat iz Banje Luke, podnio je 28. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 197810 16 Rsž od 13. juna 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Republike Srpske, koju zastupa Pravobranilaštvo RS (u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je 4. februara 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. februara 2019. godine. I Pravobranilaštvo i Osnovni sud su dostavili odgovor na apelaciju 11. februara 2019. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 25. avgusta 2014. godine podnio tužbu protiv tužene radi zaštite prava iz radnog odnosa. U tužbi je naveo da je u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS bio zaposlen na neodređeno vrijeme počevši od 1999. godine, da je Rješenjem broj 4/2- 127.1 - 4931/13 od 1. novembra 2013. godine raspoređen na poslove i zadatke inspektora za unutrašnju kontrolu Inspektorata za unutrašnju kontrolu, Jedinica za profesionalne standarde. Ističe da je zbog hitne potrebe na sjednici Vlade Republike Srpske održane 28. maja 2014. godine Rješenjem broj 04/-012-2-1004/14 od 28. maja 2014. godine postavljen za vršioca dužnosti pomoćnika ministra u Resoru za poslove notarijata, advokature, pravobranilaštva, besplatne pravne pomoći, obuke i koordinacije projekata i zemljišnoknjižnih poslova u Ministarstvu pravde RS, i to na period od 90 dana, o čemu je telefonskim putem obavijestio rukovodioca M. J. i Lj. J., istovremeno raspitujući se o proceduri odobravanja eksternog premještaja u Ministarstvo pravde RS na period obavljanja dužnosti na koju je postavljen aktom Vlade RS.

6. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Rs 197810 14 Rs od 24. januara 2016. godine poništena su kao nezakonita rješenja tužene broj 04/2-126-53/14 od 18. juna 2014. godine i broj P/0 -127-102/14 od 25. jula 2014. godine. Nadalje, istom presudom je obavezana tužena da apelanta vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljao prije otkaza ugovora (poslove i radne zadatke inspektora za unutrašnju kontrolu Inspektorata za unutrašnju kontrolu, Jedinica za profesionalne standarde, Služba ministra MUP-a Republike Srpske) ili na druge poslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima, u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Takođe, obavezana je tužena da apelantu na ime naknade štete isplati plate za period do 24. januara 2016. godine kao dana presuđenja, mjesečno u iznosu od po 1.519,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos počevši od 20. u mjesecu za svaki prethodni mjesec do konačne isplate, sve u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja, dok je apelantu odbijen višak zahtjeva za naknadu štete po osnovu neisplaćenih plata za period od dana presuđenja do povratka na rad. Osim navedenog, obavezana je tužena da na apelantovo ime izvrši uplatu pripadajućih doprinosa kod Fonda PIO Republike Srpske za period od 1. avgusta 2015. godine do 24. januara 2016. godine kao dana presuđenja, u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja, dok je apelantu odbijen višak zahtjeva za uplatu doprinosa za period od dana presuđenja do dana povratka na rad. I konačno, obavezana je tužena da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja pa do konačne isplate, u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Tužiocu je odbijen višak zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa.

7. Presudom Okružnog sud broj 71 0 Rs 197810 16 Rsž od 13. juna 2017. godine uvažena je žalba tužene, preinačena Presuda Osnovnog suda broj 71 0 Rs 197810 14 Rs od 24. januara 2016. godine i tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan. Kako je zaključio Okružni sud, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava, i to član 42 stav 2 i član 69 Zakona o policijskim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 20/14, u daljnjem tekstu: ZPS), te odredbe Pravilnika o privremenom eksternom premještaju policijskih službenika („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 83/10, u daljnjem tekstu: Pravilnik), koji se u spornom periodu primjenjivao na osnovu člana 125 ZPS, a koje su nadležni organi MUP-a Republike Srpske pravilno primijenili pri donošenju osporavanih rješenja.

8. Tumačeći relevantne zakonske odredbe, Okružni sud se pozvao na član 69 ZPS kojim je propisano da policijski službenik može biti premješten u drugi organ, ustanovu za policijsku obuku ili drugu instituciju u RS i BiH na period do četiri godine sa mogućnosti da se eksterni premještaj ponovi još samo jednom. Uslov za eksterni premještaj je saglasnost policijskog službenika kojem za vrijeme trajanja premještaja miruju prava iz radnog odnosa u MUP-u Republike Srpske. Osim navedenog, Pravilnikom je propisana mogućnost privremenog eksternog premještaja policijskog službenika u slučajevima: a) kada postoji zahtjev drugog organa, organizacione jedinice, ustanove za policijsku obuku ili druge institucije u BiH kojim se traži premještaj policijskog službenika, b) kada je policijski službenik proglašen viškom, a u drugoj instituciji postoji upražnjeno radno mjesto i potreba za obavljanjem poslova na upražnjenim radnim mjestima, v) kada postoji saglasnost MUP-a Republike Srpske sa drugom institucijom o tome da se policijski službenik eksterno premjesti. Zahtjev za privremeni eksterni premještaj MUP-u Republike Srpske dostavlja organ, organizaciona jedinica ili institucija koja potražuje policijske službenike, tako da o zahtjevu odlučuje ministar na prijedlog direktora. O privremenom eksternom premještaju u slučajevima kada je on odobren MUP Republike Srpske zaključuje sporazum sa drugim organom, odnosno drugom institucijom u BiH, kojim se regulišu međusobna prava i obaveze u pogledu naknada na ime plata, doprinosa i drugih naknada koje premješteni policijski službenik ostvaruje iz radnog odnosa.

9. Polazeći od nespornih činjenica da Ministarstvo pravde Republike Srpske niti Vlada Republike Srpske nisu nikada uputili zahtjev MUP-u Republike Srpske za apelantov privremeni eksterni premještaj u Ministarstvo pravde Republike Srpske, već je taj zahtjev samostalno podnio apelant nakon što je postavljen za vršioca dužnosti pomoćnika ministra, pravilno su organi tužene odbili njegov zahtjev za odobravanje privremenog eksternog premještaja jer nije bilo zahtjeva ovlašćenog organa ili druge institucije u BiH koji potražuju apelanta. Taj zahtjev ne može da nadomjesti rješenje Vlade Republike Srpske o postavljenju apelanta za v.d. pomoćnika ministra, budući da ne sadrži propisane elemente zahtjeva za eksterni premještaj, niti je to moglo biti osnov za zaključivanje sporazuma između ministarstava o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi s apelantovim radnim odnosom. Kako je apelant od 5. juna 2014. godine počeo da vrši dužnost pomoćnika ministra u Ministarstvu pravde RS, a da mu prethodno nije odobren privremeni premještaj, time su ispunjeni zakonom propisani uslovi za prestanak radnog odnosa iz člana 42 stav 2 ZPS, kojim je propisano da policijskom službeniku radni odnos prestaje kada je imenovan na položaj u bilo kojem organu vlasti u Republici Srpskoj i BiH. Postavljenjem apelanta za v.d. pomoćnika ministra u Ministarstvu pravde RS ispunjeni su svi elementi imenovanja na položaj u organu vlasti u Republici Srpskoj, pri čemu ZPS ne izuzima privremena imenovanja, tako da su organi tužene pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su utvrdili da je apelantu radni odnos kod tužene prestao.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

11. Apelant navodi da je pogrešnom primjenom materijalnog prava u okviru drugostepenog suda, konkretno odredbe člana 42 stav 2 ZPS, osporenom presudom utvrđeno da su bili ispunjeni zakonski uslovi za prestanak radnog odnosa apelanta kao policijskog službenika jer je postavljen za v.d. pomoćnika ministra u Ministarstvu pravde RS. Privremeno imenovanje, prema ocjeni Okružnog suda, ne poznaje navedena zakonska odredba, pa je po sili zakona apelantu prestao radni odnos. Međutim, prvostepeni sud pri primjeni odredbe člana 42 stav 2 ZPS nalazi da se ta odredba primjenjuje na one policijske službenike kada se prijave kao kandidati za izbornu javnu funkciju ili kada je imenovan na položaj u bilo kojem organu vlasti u RS i BiH. Upravo njegovim postavljenjem na javnu funkciju na period od 90 dana bez javnog konkursa i konkursne procedure znači da nema mjesta primjeni ove odredbe na konkretan slučaj, kako to pogrešno pravno zaključuje drugostepeni sud. Apelant smatra da je proizvoljna ocjena drugostepenog suda da je apelant prilikom imenovanja na novu dužnost mogao prihvatiti ili odbiti imenovanje jer mu nije odobren privremeni eksterni premještaj u Ministarstvo pravde.

b) Odgovor na apelaciju

12. Okružni sud smatra da nisu osnovani apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene materijalnog prava zbog razloga koji su detaljno navedeni u obrazloženju presude. Apelant propušta da primijeti da u slučaju postavljenja na mjesto v.d. pomoćnika ministra u Ministarstvu pravde RS nije postojala njegova zakonska obaveza da tu dužnost mora da prihvati prije nego što se pitanje njegovog eksternog premještaja iz Ministarstva unutrašnjih poslova u Ministarstvo pravde razriješi u skladu sa zakonom.

13. Pravobranilaštvo RS navodi da je pravilno shvatanje suda koji je donio osporenu odluku, te da apelant nema opravdan zahtjev koji ukazuje na kršenje prava zagarantovanih Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, pa se predlaže da Ustavni sud nakon sprovedenog postupka donese odluku kojom se odbija apelacija i utvrđuje da ne postoje povrede i kršenja apelantovih ustavnih prava.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o policijskim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 20/14) relevantne odredbe glase:

Član 42 stav 2 (2) Policijskom službeniku prestaje radni odnos u Ministarstvu kada se prijavi kao kandidat za izbornu javnu funkciju ili kada je imenovan na položaj u bilo kojem organu vlasti u Republici i Bosni i Hercegovini. (…) Član 69 (1) Policijski službenik može biti premješten u drugi organ, ustanovu za policijsku obuku ili drugu instituciju u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: eksterni premještaj) na period od najduže četiri godine, a eksterni premještaj može se obnoviti samo još jednom.

(2) Eksterni premještaj može se izvršiti samo uz saglasnost policijskog službenika.

(3) Tokom trajanja eksternog premještaja policijski službenik zadržava čin, a prava iz radnog odnosa miruju.

(4) Pravilnik o eksternom premještaju donosi ministar na prijedlog direktora.

15. U Pravilniku o privremenom eksternom premještaju policijskih službenika („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 20/14) relevantne odredbe glase: Član 2.

Pod privremenim eksternim premještajem policijskog službenika u smislu ovog pravilnika podrazumijeva se premještaj policijskog službenika u drugi organ, organizacionu jedinicu, ustanovu za policijsku obuku ili drugu instituciju u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu:

privremeni eksterni premještaj).

Član 3.

Privremeni eksterni premještaj policijskog službenika moguć je u slučajevima kada postoji zahtjev drugog organa, organizacione jedinice, ustanove za policijsku obuku ili druge institucije u Bosni i Hercegovini kojim se traži premještaj policijskog službenika; kada je policijski službenik proglašen viškom, a u drugoj instituciji postoji upražnjeno radno mjesto i potreba za obavljanje poslova na upražnjenim radnim mjestima i kada postoji saglasnost Ministarstva sa drugom institucijom o tome da se policijski službenik eksterno premjesti.

Člana 5.

(1)Zahtjev za privremeni eksterni premještaj dostavlja se Ministarstvu od strane organa organizacione jedinice ili institucije koja potražuje policijskog službenika, (2)O zahtjevu za privremeni eksterni smještaj odlučuje ministar na prijedlog direktora.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog sud broj 71 0 Rs 197810 16 Rsž od 13. juna 2017. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 10. jula 2017. godine, a apelacija je podnesena 28. avgusta 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se predmetni postupak odnosi na zaštitu prava iz radnog odnosa, dakle nesporno se radi o utvrđivanju apelantovih građanskih prava. Shodno navedenom, proizlazi da se radi o predmetu građanskopravne prirode, te da, stoga, apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

22. Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

23. Ustavni sud zapaža da se Okružni sud pozvao na član 69 ZPS kojim je propisano da policijski službenik može biti premješten u drugi organ, ustanovu za policijsku obuku ili drugu instituciju u RS i BiH na period do četiri godine sa mogućnosti da se eksterni premještaj ponovi još samo jednom. Uslov za eksterni premještaj je saglasnost policijskog službenika kojem za vrijeme trajanja premještaja miruju prava iz radnog odnosa u MUP-u Republike Srpske. Osim navedenog, Ustavni sud nalazi da je sud odluku obrazložio navodeći i član 3 Pravilnika kojim je propisana mogućnost privremenog eksternog premještaja policijskog službenika kada postoji zahtjev drugog organa, organizacione jedinice, ustanove za policijsku obuku ili druge institucije u BiH kojim se traži premještaj policijskog službenika i kada postoji saglasnost MUP-a Republike Srpske sa drugom institucijom o tome da se policijski službenik eksterno premjesti. Ustavni sud zapaža da je presudama redovnih sudova utvrđeno da je apelant od 5. juna 2014. godine počeo da vrši dužnost pomoćnika ministra u Ministarstvu pravde RS, a da mu prethodno nije odobren privremeni premještaj, te da su time ispunjeni zakonom propisani uslovi za prestanak radnog odnosa iz člana 42 stav 2 ZPS, kojim je propisano da policijskom službeniku radni odnos prestaje kada je imenovan na položaj u bilo kojem organu vlasti u Republici Srpskoj i BiH. Apelantovo postavljenje za v.d. pomoćnika ministra u Ministarstvu pravde Republike Srpske ispunjava sve elemente imenovanja na položaj u organu vlasti u Republici Srpskoj, pri čemu ZPS ne izuzima privremena imenovanja tako da su organi tužene primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su utvrdili da je apelantu radni odnos kod tužene prestao.

24. Dalje je obrazloženo da Ministarstvo pravde Republike Srpske niti Vlada Republike Srpske nisu nikada uputili zahtjev MUP-u Republike Srpske za apelantov privremeni eksterni premještaj u Ministarstvo pravde Republike Srpske, već je taj zahtjev samostalno podnio apelant nakon što je postavljen za vršioca dužnosti pomoćnika ministra, pa su organi tužene odbili njegov zahtjev za odobravanje privremenog eksternog premještaja jer nije bilo zahtjeva ovlašćenog organa ili druge institucije u BiH koji potražuju apelanta. Taj zahtjev ne može da nadomjesti rješenje Vlade Republike Srpske o apelantovom postavljenju za v.d. pomoćnika ministra, budući da to rješenje ne sadrži propisane elemente zahtjeva za eksterni premještaj, niti je to moglo biti osnov za zaključivanje sporazuma između ministarstava o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi s apelantovim radnim odnosom. Prema ocjeni Okružnog suda, apelantovo postavljenje za v.d. pomoćnika ministra u Ministarstvu pravde Republike Srpske ispunjava sve elemente imenovanja na položaj u organu vlasti u Republici Srpskoj, pri čemu ZPS ne izuzima privremena imenovanja, tako da su organi tužene pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su utvrdili da je apelantu radni odnos kod tužene prestao.

25. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i relevantne odredbe kojim su sporna pitanja regulisana i na kojima je zasnovana osporena presuda, Ustavni sud smatra da iz nespornih činjenica predmeta i osporene odluke ne proizlazi arbitrarnost u primjeni materijalnog prava zbog koje bi Ustavni sud u zaštiti apelantovih ustavnih prava trebalo da zamijeni tumačenje i primjenu materijalnog prava redovnih sudova sa svojim. Stoga su apelantovi navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene materijalnog prava, prema mišljenju Ustavnog suda, neosnovani. Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak sproveden uz garancije koje pruža član 6 stav 1 Evropske konvencije, te da, shodno tome, osporenom odlukom nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i relevantne odredbe kojim su sporna pitanja regulisana i na kojima je zasnovana osporena presuda, Ustavni sud smatra da iz nespornih činjenica predmeta i osporene odluke ne proizlazi arbitrarnost u primjeni materijalnog prava zbog koje bi Ustavni sud u zaštiti apelantovih ustavnih prava trebalo da zamijeni tumačenje i primjenu materijalnog prava redovnih sudova sa svojim.

27. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3616/17 (G. G.) | Sudska praksa | Aktio