Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4544/17 (A. C.)

Odluka donesena 22. 05. 2019.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4544/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-4544/17, rješavajući apelaciju Amera Coce, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amera Coce podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 020191 17 U od 29. avgusta 2017. godine, zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Amer Coco (u daljnjem tekstu: apelant) iz Malmea, Švedska, kojeg zastupa Jelena Todić, advokat iz Banjaluke, podnio je 2. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 020191 17 U od 29. avgusta 2017. godine.

Uvodne napomene

2. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za potvrđivanje stanarskog prava nosioca stanarskog prava na dan 1. aprila 1992. godine, Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) je donijela Odluku broj 701-100948-1/1 od 8. oktobra 2002. godine (u daljnjem tekstu: predmetna Odluka CRPC-a) kojom je potvrđeno da je Enisa Coco (u daljnjem tekstu: E.C.) na dan 1. aprila 1992. godine bila nosilac stanarskog prava na preciziranom stanu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: predmetni stan). Iz dostavljene dokumentacije proizilazi da je E.C. umrla 11. marta 1993. godine, a da je apelant njen unuk.

Tok postupka

3. Iz dostavljene dokumentacije proizilazi da je apelant 3. januara 2000. godine podnio zahtjev nadležnom organu uprave za vraćanje u posjed predmetnog stana, a 24. marta 2003. godine podnio i zahtjev za izvršenje predmetne Odluke CRPC-a. Takođe, proizilazi da je postupak po tim zahtjevima spojen i da su nadležni organi uprave, postupajući povodom tih zahtjeva, u više navrata donosili odluke koje su ukidane, bilo od strane drugostepenog organa uprave ili od strane redovnog suda, pa je predmet vraćan na ponovni postupak.

4. Nakon toga, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske- Resor za imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Resor) je, odlučujući u ponovnom postupku, donijelo rješenje broj 18.03/3-1-I-08-64/03 i 18-03/3-1-02-2/00 od 7. novembra 2016. godine kojim je odbio apelantov zahtjev za izvršenje predmetne odluke CRPC-a i za vraćanje u posjed predmetnog stana.

5. Odlučujući o žalbi koju je apelant podnio protiv tog rješenja, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske u daljnjem tekstu (Ministarstvo) je donijelo rješenje broj 10.05/2-R-43/16 od 27. decembra 2016. godine kojom je žalba odbijena kao neosnovana.

6. Apelant je podnio tužbu protiv rješenja Ministarstva koja je odbijena presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 020191 17 U od 29. avgusta 2017. godine.

7. Iz dostavljene dokumentacije (odgovora Vrhovnog suda od 8. maja 2019. godine) proizilazi da je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda i postupak po tom zahtjevu je još u toku pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) te da će „biti riješen do kraja oktobra tekuće 2019. godine“.

8. Apelant tvrdi da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao segment tog prava, pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini ukazuje da je proizvoljnom ocjenom dokaza u konkretnom slučaju proizvoljno utvrđeno činjenično stanje, te, shodno tome, proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav 1. i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u konkretnom slučaju kojom je apelant osporio presudu Okružnog suda broj 11 0 U 020191 17 U od 29. avgusta 2017. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.. Međutim, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju, prema stanju spisa (odgovor Vrhovnog suda), postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o apelantovom zahtjevu (podnesenom 4. oktobra 2017. godine) za vanredno preispitivanje navedene presude Okružnog suda. Dalje, Ustavni sud podsjeća da relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima Republike Srpske predviđaju mogućnost da se protiv pravomoćne odluke donesene u upravnom sporu može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede zakona, drugog propisa ili opšteg akta ili zbog povrede propisa o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8. „Ostale odluke“ navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

12. Pri tome, vezano za apelacione navode o dužini postupka, Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama koja su pokretala ista pitanja utvrdio postojanje strukturalnog -sistemskog problema te nadležnim subjektima (Visokom sudskom tužilačkom vijeću BiH, nadležnim vladama i predsjednicima sudova pred kojim se postupci vode) ostavio rok za preduzimanje adekvatnih mjera za otklanjanje navedenog problema, a taj rok još uvijek nije istekao (vidi AP-1356/17 od 6. novembra 2018. godine dostupna na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 82). Stoga u datim okolnostima nema uvjeta da Ustavni sud ispituje navode apelanta istaknute u tom pravcu.

13. Imajući u vidu odredbe člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud zaključuje da je apelacija, nedopuštena zbog čega je odlučeno kao u dispozitivu odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4544/17 (A. C.) | Sudska praksa | Aktio