Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-645/19 (M.V.)
Odluka donesena 22. 05. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-645/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 05. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP 645/19, rješavajući apelaciju M.V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.V. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 84 0 K 046250 18 Kž 5 od 27.
decembra 2018. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M.V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Slobodan S. Bilić, advokat iz Dervente, podnio je 9. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu Okružni sud) broj 84 0 K 046250 18 Kž 5 od 27. decembra 2018. godine. Apelant je dana 7. marta 2019. godine dopunio apelaciju novim informacijama vezanim za predmet.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 84 0 K 04625018 Kv 2 od 17. maja 2018. godine kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci izrečena apelantu presudom Osnovnog suda navedenog broja zamijenjena je novčanom kaznom u iznosu od 18.000,00KM. Apelant je obavezan da novčanu kaznu uplati u jednokratnom iznosu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Također je navedeno da u slučaju neispunjenja obaveze u ostavljenom roku, određuje se izvršenja kazne zatvora i to tako da se za svakih započetih 100,000 KM neplaćene novčane kazne određuje jedan dan kazne zatvora.
3. U obrazloženju rješenja Osnovni sud se pozvao na odluku Ustavnog suda, koja je donijeta u apelantovom predmetu AP-1498/18 (vidi odluka o dopustivosti i meritumu, od 24. aprila 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je utvrđena povreda člana 7. Evropske konvencije u apelantovom slučaju. Osnovni sud je naveo da nisu ispunjeni uslovi za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom, po modelu dnevnih iznosa, pozivajući se na odredbe čl. 33 stav 2, 35. stav 4 i 5. i 36. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske (ranije važeći iz 2003. godine), već po modelu određenog iznosa. Okružni sud je donio rješenje broj 84 0K 046250 18 Kž od 6. septembra 2018. godine, kojim je žalbu apelanta protiv rješenja od 17. maja 2018. godine dobio kao neosnovanu. Osporeno rješenje
4. Osnovni sud je donio rješenje broj 84 0 K 046250 18 Kv 3 od 11. oktobra 2018. godine kojim se novčana kazna koja je apelantu zamijenjena rješenjem od 17. maja 2018. godine zamjenjuje za kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, zbog neplaćanja u roku zamijenjene novčane kazne.
5. U obrazloženju rješenja Osnovni sud se pozivao se na odredbe čl. 33. stav 2. i 36. st. 2. i 3. KZ, koje regulišu postupak kada se ne plati novčana kazna u roku, zbog čega je odlučeno kako je navedeno u dispozitivu rješenja.
6. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je donio rješenje broj 84 0 K 046250 18 Kž 5 od 27. decembra 2018. godine kojim je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu
7. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da apelant nije sporio da nije platio novčanu kaznu, ali je smatrao da je rješenje nezakonito jer prvostepeni sud još nije odlučio o njegovom zahtjevu za amnestiju, a što je trebalo prije donošenja rješenja o zamjeni. Okružni sud je naveo da se takav prigovor ne može prihvatiti, upućujući na odredbu člana 36. stav 2 KZ, kao odredbu imperativne prirode koja obavezuje sud da bez odlaganja u slučaju neplaćanja novčane kazne istu zamjeni kaznom zatvora.
8. Apelant je obavijestio Ustavni sud 7. marta 2019. godine da je Osnovni sud donio rješenje broj 84 0 K 04625018 Kv 4 od 12. februara 2019. godine, kojim se apelantu daje amnestija na način da se od kazne zatvora od šest mjeseci (izrečene pravosnažnom presudom navedenog broja) utvrđuje dio umanjenja kazne zatvora od 45 dana, tako da apelant po istoj presudi ima izdržavati kaznu u trajanju četiri mjeseca i 15 dana.
9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo iz člana 7. Evropske konvencije. Apelant smatra da su mu prava grubo povrijeđena jer sudovi nisu odlučili o njegovom zahtjevu za amnestiju iako je protekao zakonski rok od tri dana za odlučivanje, a zahtijevaju „izvršenje kazne zatvora bez umanjenja kazne po istom osnovu“ . Apelant navodi da bi se u konkretnoj stvari radilo o mogućoj povredi člana 5. Evropske konvencije. Apelant je tražio da Ustavni sud ne izvrši donijeto rješenje (osporeno apelacijom) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. Apelant je dopunio apelaciju 7. marta 2019. godine, odnosno dostavio rješenje Osnovnog suda kojim mu se daje amnestija.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda.
11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. Član 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
13. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije i pravo na kažnjavanje samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije.
14. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom apelantovog zahtjeva za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom predstavljao postupak u kojem je «utvrđivana osnovanost krivične optužbe» protiv njega, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
15. Naime, u krivičnom postupku koji je okončan pravosnažnom presudom Osnovnog utvrđena je osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, utvrđena njegova krivično-pravna odgovornost za počinjeno djelo i izrečena mu je krivična sankcija. Nadalje, postupajući po apelantovom zahtjevu izrečena kazna zatvora zamijenjena je za novčanu kaznu. Nakon toga, zbog neplaćanja, sud je donio osporeno rješenje kojim se novčana kazna mijenja kaznom zatvora. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o ispunjenosti zakonskih uslova za ponovnu zamjenu novčane kazne izrečene po zahtjevu apelanta za izrečenu kaznu zatvora ne tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo načina izvršenja pravosnažno izrečene krivične sankcije, a zbog činjenice da apelant nije platio novčanu kaznu.
16. Ustavni sud je u sličnim situacijama u svojoj novijoj praksi usvojio stav da se u izuzetnim slučajevima član 6. Evropske konvencije može primijeniti i u akcesornom postupku koji se tiče odlučivanja o zahtjevu za zamjenu izrečene kazne zatvora za novčanu kaznu, koji postupak bi se smatrao integralnim dijelom krivičnog postupka (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 4994/15 od 16. marta 2015. godine tačka 20. i broj AP 2809/12 od 24. maja 2013. godine, tač. od 23. do 25, dostupne na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud je u odluci broj AP 2402/08 (vidi Odluku broj AP 2402/08 od 25. marta 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zapazio „da apelant ne osporava odluku kojom je direktno odlučeno o krivičnoj optužbi, te da apelacija nije usmjerena niti na vrstu, niti na visinu izrečene kazne, što su činjenice koje Ustavni sud, u pravilu, ne razmatra pri odlučivanju o kršenju prava na pravično suđenje, već je usmjerena protiv odluke kojom je izrečena novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora“.
17. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant ne osporava odluke kojima je odlučeno o njegovom zahtjevu za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom od 18.000,00 KM, koji postupak bi se u skladu s navedenom praksom Ustavnog suda mogao izuzetno smatrati integralnim dijelom suđenja, nego u konkretnom slučaju, nakon što apelant nije platio navedeni iznos, apelant osporava rješenje kojim je (opet) zamijenjena novčana kazna kaznom zatvora. Takođe, Ustavni sud zapaža da apelant osporava navedeno rješenje zbog činjenice da nije odlučeno (u momentu kada je rješenje donijeto) o apelantovom zahtjevu za amnestiju. Dakle, Ustavni sud zapaža da u se u konkretnom slučaju i ne radi se o utvrđivanju krivične optužbe, koji postupak bi uživao zaštitu prava na pravično suđenje, već o izvršenju u prethodnom krivičnom postupku utvrđene sankcije, obzirom da apelant nije platio utvrđenu novčanu kaznu, čime su se stekli uslovi za ponovnu zamjenu novčane kazne kaznom zatvora i njeno izvršenje. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu pravosnažno osuđenom apelantu izrečene novčane kazne kaznom zatvora kao jednim od modaliteta izvršenja krivične sankcije, nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite.
18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u ovom dijelu, moraju odbaciti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. Ustavni sud takođe primjećuje da se navodima apelanta u konkretnom slučaju ni na koji način ne pokreće pitanje iz člana 7. Evropske konvencije. Naime, po zahtjevu apelanta kazna zatvora mu je zamijenjena za novčanu kaznu, a činjenica je da apelant nije platio iznos koji je određen, zbog čega mu je opet zamijenjena za kaznu zatvora ne pokreće pitanje primjene člana 7. Evropske konvencije. Isto se odnosi na navod o „eventualnoj“ povredi člana II/3.d) i člana 5. Evropske konvencije, jer apelant nije lišen slobode. Stoga Ustavni sud navali da su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
20. S obzirom na odluku o dopustivosti Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
21. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević