Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4525/17 (N. Ž.)
Odluka donesena 11. 06. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4525/17
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP 4525/17, rješavajući apelaciju Nikole Žilića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Nikola Žilić zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Travniku kao predmet broj 51 0 I 020724 09 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nikola Žilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Ivan Grubešić, advokat iz Novog Travnika, podnio je 3. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 051 0 406 000 562 i koji se trenutno vodi kao predmet broj 51 0 I 020724 09 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. januara 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 25. februara 2019. godine zatražena je informacija o statusu apelantovih predmeta. Ustavni sud je 29. aprila 2019. godine od Općinskog suda telefonskim putem zatražio informaciju o statusu predmeta, te je 30. aprila 2019. godine zatražio dostavljanje spisa br. 051 0 406 000 562 i 51 0 020724 09 I.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 22. januara 2018. godine, a informaciju o statusu predmeta nije dostavio.
4. Općinski sud je spis predmeta broj 51 0 020724 09 I dostavio 15. maja 2019. godine, a predmet broj 051 0 406 000 562 nije dostavio.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 31. maja 2006. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika N. B. na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj P-168/04 od 31. maja 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj Gž- 599/05 od 5. januara 2006. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 051 0 406 000 562 od 11. augusta 2006. godine. Navedeni predmet nije unesen u CMS bazu.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 28. aprila 2009. godine Općinskom sudu podnio novi prijedlog za izvršenje protiv izvršenika N. B. (istog izvršenika kao u postupku broj 051 0 406 000 562), na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj P-168/04 od 31. maja 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj Gž-599/05 od 5. januara 2006. godine (iste izvršne isprave kao i u predmetu broj 051 0 406 000 562). Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava, tj. dijela izvršenikove plaće. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 51 0 I 020724 09 I od 29. aprila 2009. godine koje je dostavio izvršenikovom poslodavcu. U trenutku dostavljanja navedenog rješenja o izvršenju izvršenikovom poslodavcu, plaća izvršenika je bila opterećena preko ½, te je rješenje o izvršenju zavedeno u red prioriteta za naplatu. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je 9. maja 2009. godine izjavio prigovor, te je Općinski sud rješenjem od 21. jula 2009. godine prigovor odbio i navedeno rješenje o izvršenju ostavio na snazi.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršenik u toku izvršnog postupka penzionisan, te da je apelant 11. juna 2012. godine predložio sudu promjenu sredstava izvršenja, tj. zapljenu dijela izvršenikove penzije, što je sud rješenjem od 22. augusta 2012. godine dozvolio. Iz stanja spisa proizlazi da je nadležno Penzijsko-invalidsko osiguranje, dopisima od 21. septembra 2012. i 29. aprila 2013. godine, obavijestilo sud da nije u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju zato što je izvršenikova imovina bila opterećena „ratama za kredite“ sa iznosima većim od ½ penzije. Iz stanja spisa, također, proizlazi da je nadležno Penzijsko-invalidsko osiguranje dopisom od 18. novembra 2016. godine obavijestilo sud da je postupilo po rješenju o izvršenju tako što ukupan dug s troškovima postupka (22.245,80 KM) realizira od novembra 2016. godine, i to na 220 rata, u novčanom iznosu od po 101,12 KM.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je u toku prinudna naplata apelantovih potraživanja utvrđenih pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom, tj. da je izvršenje u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant je u apelaciji naveo da mu je zbog dužine trajanja izvršnih postupaka br. 051 0 406 000 562 i 51 0 020724 09 I povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te je zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 11.000,00 KM. Apelant u apelaciji, osim što je naveo datum „od kada se vodi izvršni postupak“ (11. august 2006. godine), nije posebno navodio činjenice o toku predmetnih postupaka, niti je navodio razloge zbog kojih je pokrenuo dva ista izvršna postupka.
b) Odgovori na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je (u odnosu na predmet broj 51 0 I 020724 09 I) ukratko naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je naveo da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva jer je sud u ovom predmetu postupao po apelantovim prijedlozima, te je naveo da je u toku namirenje apelantovih potraživanja.
12. Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije navodio činjenice o predmetu broj 051 0 406 000 562, te na traženje Ustavnog suda nije dostavio spis tog predmeta.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
14. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
18. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnih postupaka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
23. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnih postupaka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
25. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
26. Ustavni sud podsjeća da je članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda propisana apelantova obaveza da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama adrese, pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U suprotnom, Ustavni sud će donijeti odluku prema stanju u spisu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda.
27. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 31. maja 2006. godine kao dana podnošenja prvog prijedloga za izvršenje u predmetu broj 051 0 406 000 562 pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od 13 godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.
29. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant pred Općinskim sudom pokrenuo dva izvršna postupka, na osnovu iste izvršne isprave, protiv istog izvršenika, a što je u određenoj mjeri utjecalo na dužinu trajanja predmetnih postupaka, a u apelaciji nije naveo razloge pokretanja dva ista izvršna postupka koji su, prema apelantovim navodima, u toku jer apelant nije namirio svoje potraživanje.
30. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetu broj 051-0-406-000 562 predloženo izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika dozvolio dva mjeseca i 11 dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje (11. augusta 2006. godine). Međutim, Ustavni sud zapaža pasivnost Općinskog suda u trajanju od tri godine, tj. sve do podnošenja apelantovog drugog prijedloga za izvršenje (protiv istog izvršenika i na osnovu iste izvršne isprave), a Ustavnom sudu nije dostavio odgovor na apelaciju vezanu za ovaj postupak, kojim bi eventualno opravdao tu pasivnost, te nije dostavio spis predmeta na traženje Ustavnog suda. Navedeno ponašanje Općinskog suda nije u skladu s pozitivnom obavezom javne vlasti da provede izvršni postupak ekonomično i djelotvorno, bez nepotrebnog odugovlačenja.
31. S druge strane, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetu broj 51 0 I 020724 09 I (tj. nakon podnošenja apelantovog drugog prijedloga za izvršenje protiv istog apelanta i na osnovu iste izvršne isprave kao i u predmetu broj 051 0 406 000 562), Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio promptno rješenjem o izvršenju koje je donio drugi dan nakon podnošenja prijedloga za izvršenje (apelant je prijedlog za izvršenje podnio 28. aprila 2009. godine, koje je sud dozvolio rješenjem o izvršenju od 29. aprila 2009. godine). Ustavni sud zapaža da je Općinski sud navedeno rješenje o izvršenju bez odlaganja dostavio izvršenikovom poslodavcu na provođenje, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. ZIP-a. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja, Općinski sud se u cijelosti ponašao u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja u postupku ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, pri čemu nije mogao da utječe na dinamiku namirenja apelantovih potraživanja jer je izvršenikova plaća u trenutku dostavljanja rješenja o izvršenju poslodavcu na provođenje već bila opterećena sa više od ½, što je znatno utjecalo na dinamiku namirenja apelantovih potraživanja. Ustavni sud, također, zapaža da je Općinski sud i nakon prijema prigovora protiv navedenog rješenja o izvršenju, procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, te je u roku od jednog mjeseca nakon prijema odgovora na prigovor odlučio o izjavljenom pravnom lijeku. Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelant, nakon penizonisanja izvršenika, predložio sudu promjenu sredstava izvršenja, odnosno zapljenu dijela izvršenikove penzije, što je Općinski sud u vremenskom periodu od dva mjeseca dozvolio i postupak namirenja apelantovih potraživanja utvrđenih pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom je u toku.
32. Ustavni sud zapaža da apelant svoje potraživanje utvrđeno pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom namiruje tako što se vrši prinudna zapljena dijela izvršenikove penzije u apelantovu korist. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
33. Imajući u vidu navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, Općinski sud se ne može smatrati odgovornim što apelant još uvijek nije u cijelosti namirio novčana potraživanja jer sud nije odgovoran za stanje novčanih sredstava na izvršenikovim računima. Naime, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom Općinski sud je rješenje o izvršenju blagovremeno dostavio izvršenikovom poslodavcu radi daljnjeg provođenja i namirenja apelantovih potraživanja, odnosno nadležnom Penzijsko-invalidskom osiguranju radi zapljene dijela izvršenikove penzije.
34. Dakle, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnih izvršnih postupaka, te činjenicu da je i apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka tako što je pred sudom pokrenuo dva ista izvršna postupka, a u apelaciji nije naveo razloge zbog kojih je to učinio, te imajući u vidu da je prinudno namirenje apelantovih potraživanja u toku, te da sud nije mogao utjecati niti je odgovoran za iznos novčanih sredstava na izvršenikovim računima, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
36. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku apelantu ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je i sam apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka tako što je pred Općinskim sudom pokrenuo dva ista izvršna postupka, protiv istog izvršenika i na osnovu iste izvršne isprave. Općinski sud se i pored evidentne pasivnosti u predmetu broj 051-0-406-000 562, u predmetu broj 51 0 I 020724 09 I u cijelosti ponašao u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja u postupku ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, pri čemu nije odgovoran za stanje sredstava na izvršenikovim računima i za dinamiku namirenja apelantovih potraživanja, zbog čega u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do povrede apelantovih prava na pravično suđenje u razumnom roku.
38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević