Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1673/19 (Ž. Đ. i N. Đ.)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1673/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-1673/19, rješavajući apelaciju Živana Đorđića i Netke Đorđić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Živana Đorđića i Netke Đorđić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 174874 18 Rev od 16. januara 2019. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 174874 18 Gž od 18.
juna 2018. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 174874 17 P od 11. oktobra 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Živan Đorđić i Netka Đorđić, oboje iz Obudovca (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dalibor Mrša advokat iz Banja Luke, podnijeli su 12. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 174874 18 Rev od 16. januara 2019. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 174874 18 Gž od 18. juna 2018. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 174874 17 P od 11. oktobra 2017. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 174874 17 P od 11. oktobra 2017. godine, obvezana je tužena „Addiko bank“ a.d. Banja Luka da apelantima, radi sticanja bez osnova, zbog pogrešnog obračuna LIBOR-a isplati određeni u izreci presude precizirani novčani iznos i zakonsku zateznu kamatu u istom iznosu. Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev apelanata da im tužena, na ime sticanja bez osnova, zbog kursne razlike, isplati iznos od 37.990,00 KM i zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 22.625,29 KM. Tužena je obavezana da apelantima naknadi troškove postupka u iznosu od 877,97 KM. Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 174874 18 Gž od 18. juna 2018. godine, žalba apelanata je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u odbijajućem dijelu glavnog zahtjeva i troškova postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 174874 18 Rev od 16. januara 2019. godine revizija je odbačena kao nedozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. S obzirom da u izreci nižestepenih presuda nije naznačen pojedinačni iznos koji je dosuđen svakom od apelanata, za određivanje dozvoljenosti revizije, ima se uzeti, da im je kursna razlika dosuđena u jednakim iznosima od po 18.990,00 KM i ovaj pojedinačni iznos dosuđen svakom od apelanata, predstavlja pobijani dio drugostepene presude. Prema tome, ni jedan od pojedinačno (pobijanom presudom) odbijenih tužbenih zahtjeva, koji predstavljaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude, ne prelazi iznos od 30.000,00 KM (iznose pojedinačno po 18.990,00 KM).
4. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 174874 18 Gž od 18. juna 2018. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 174874 18 Rev od 16. januara 2019. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 174874 18 Gž od 18. juna 2018. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantima 3. jula 2018. godine uručena presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 174874 18 Gž od 18. juna 2018. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. aprila 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 174874 18 Gž od 18. juna 2018. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević