Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5021/18 („Postbank BH, Poštanska banka BiH“ d.d. Sarajevo, u stečaju)
Odluka donesena 22. 05. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5021/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 05. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-5021/18, rješavajući apelaciju „Postbank BH, Poštanska banka BiH“ d.d. Sarajevo, u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Postbank BH, Poštanska banka BiH“ d.d. Sarajevo, u stečaju podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Mal 462250 17 Rev od 22. maja 2018. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 462250 17 Gž od 3. avgusta 2017.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „Postbank BH, Poštanska banka BiH“ d.d. Sarajevo, u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Feđad Začiragić, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Mal 462250 17 Rev od 22. maja 2018. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mal 462250 17 Gž od 3. avgusta 2017. godine.
2. Ustavni sud ukazuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-4712/17 od 20. decembra 2017. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 462250 17 Gž od 3. avgusta 2017. godine, jer je apelant protiv navedenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
3. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu, Odjeljenje za sporove male vrijednosti Ilidža od 23. maja 2017. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 3. avgusta 2017. godine, ukinute su sve provedene radnje u predmetnom parničnom postupku i odbačena je apelantova tužba podnesena 1. oktobra 2014. godine protiv tužene (A. B.), radi duga.
4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da je tužena umrla 10. decembra 2013. godine, a da je tužba podnesena 1. oktobra 2014. godine, zbog čega nije mogla biti stranka u postupku, niti se taj nedostatak mogao otkloniti. S tim u vezi, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud donio pobijanu odluku pravilnom primjenom člana 291. stav 1. i člana 295. stav 1. Zakona o parničnom postupku, te da donošenjem predmetne odluke nisu povrijeđena apelantova prava, jer može podnijeti tužbu protiv nasljednika umrlog lica.
5. Odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 3. avgusta 2017. godine, Vrhovni sud je rješenjem od 22. maja 2018. godine odbacio apelantovu reviziju kao nedopuštenu.
6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe i revizije. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o «građanskim pravima ili obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, u pogledu navoda apelanta o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević