Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1762/19 (D. Đ.)
Odluka donesena 22. 05. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1762/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 05. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-1762/19, rješavajući apelaciju Dragane Đurić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragane Đurić podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 Pr 029431 18 Pžp od 8. februara 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragana Đurić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prnjavora, podnijela je 19. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 Pr 029431 18 Pžp od 8. februara 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 Pr 029431 18 Pr od 8. novembra 2018. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje Rješenja Osnovnog suda broj 78 0 Pr 029431 18 Pr od 8. novembra 2018. godine do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
2. Rješenjem Osnovnog suda od 8. novembra 2018. godine apelantica je oglašena odgovornom u odsustvu da je počinila prekršaje iz člana 207. stav 1., člana 209. stav 1. i člana 44. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH (na način opisan u izreci predmetnog rješenja). Na osnovu čl. 48., 51. i 68. Zakona o prekršajima Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima) za počinjene prekršaje (nakon što je prethodno utvrđena pojedinačna kazna za svaki od prekršaja, pobliže opisano u izreci predmetnog rješenja) izrečena joj je jedinstvena novčana kazna u iznosu od 2.049,00 KM, dva kaznena boda i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 mjeseci. Osim toga, apelantica je obavezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv tog rješenja može izjaviti „molba za vraćanje u pređašnje stanje“ u roku od osam dana od prijema navedenog rješenja.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 78 0 Pr 029431 18 Pr od 26. novembra 2018. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 8. februara 2019. godine, odbačena je kao nedozvoljena apelantičina žalba protiv rješenja Osnovnog suda od 8. novembra 2018. godine
4. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prekršajni postupak protiv apelantice pokrenut podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka od strane Policijske stanice za obradu prekršaja Banjaluka, te da je povodom tog zahtjeva prvostepeni sud zakazao i održao usmeni pretres na koji se apelantica nije odazvala, niti je opravdala svoj izostanak, iako je lično primila poziv za usmeni pretres. Nadalje, da je prvostepeni sud 8. novembra 2018. godine donio rješenje u odsustvu apelantice, primjenom člana 187. Zakona o prekršajima, protiv kojeg se mogla izjaviti „molba za vraćanje u pređašnje stanje“ u roku od osam dana od prijema navedenog rješenja. Okružni sud je istakao da je protiv predmetnog rješenja apelantica izjavila žalbu koju je prvostepeni sud pravilno odbacio kao nedozvoljenu, pozivajući se na član 213. Zakona o prekršajima, u vezi sa članom 187. stav 2. istog zakona.
5. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica navodi da je znala da ima mogućnost da podnese prijedlog za povrat u pređašnje stanje iz opravdanog razloga (npr. bolest, putovanje, smrt u porodici), ali da nije podnijela prijedlog jer bi bio odbijen zbog nepostojanja opravdanog razloga.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantica protiv rješenja Osnovnog suda od 8. novembra 2018. godine izjavila žalbu koja je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Osnovnog suda od 26. novembra 2018. godine, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 8. februara 2019. godine.
8. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Dakle, potrebno je odgovoriti na pitanje li se u konkretnom slučaju osporenom odlukom Okružnog suda odlučivalo o "osnovanosti krivične optužbe" protiv apelantice. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Okružnog suda potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantičina žalba izjavljena protiv rješenja kojim je apelantica oglašena odgovornom za počinjene prekršaje, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti korištenog pravnog lijeka tj. ispunjenost zakonskih uslova za primjenu korištenog pravnog lijeka (žalbe). Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom Okružnog suda nije odlučivalo o "osnovanosti krivične optužbe" protiv apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantičinog zahtjeva za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević