Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2360/17 (E. P. i drugi)
Odluka donesena 22. 05. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2360/17
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 05. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP 2360/17, rješavajući apelaciju Ejnizara Porića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli Ejnizar Porić, Šećo Konjalić, Emil Martinović, Sead Muslimović, Anto Malenica, Nikola Markunović, Mesud Peco, Erdin Topčić, Andrija Markunović, Branko Beljan, Emsad Grahić, Amir Ščetić, Almir Šuškić, Benjamin Pedljak, Đemila Verem, Ferid Dautović, Samir Spahić, Samir Škandro, Dženana Hadžimahmutović, Zdravko Kralj, Nihad Balihodžić, Nasiha Krnjić, Sabahudin Zukan i Almir Daut zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Rs 074665 18 Rsži od 7. marta 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ejnizar Porić, Šećo Konjalić, Emil Martinović, Sead Muslimović, Anto Malenica, Nikola Markunović, Mesud Peco, Erdin Topčić, Andrija Markunović, Branko Beljan, Emsad Grahić, Amir Ščetić, Almir Šuškić, Benjamin Pedljak, Đemila Verem, Ferid Dautović, Samir Spahić, Samir Škandro, Dženana Hadžimahmutović, Zdravko Kralj, Nihad Balihodžić, Nasiha Krnjić, Sabahudin Zukan i Almir Daut (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo Adil Lozo i drugi d.o.o. Travnik, podnijeli su 9. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 Rs 074665 18 Rsži od 7. marta 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 16. augusta 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 30. augusta 2017. godine, te je 14. juna 2018. godine dostavio obavijest o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su 17. jula 2014. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Konfekcija Borac d.d. Travnik, a na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 51 0 Rs 074665 13 Rs od 7. februara 2014. godine. Kao sredstvo izvršenja apelanti su predložili prodaju „svih“ nekretnina koje su u vlasništvu izvršenika, detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje.
6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 51 0 Rs 074665 14 I od 19. septembra 2014. godine odredio predloženo izvršenje (stav I izreke), te je naložio Zemljišno-knjižnom uredu (u daljnjem tekstu: ZK ured) tog suda da upiše zabilježbu izvršenja na nekretninama izvršenika detaljno navedenim u izreci (stav II izreke). U odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. broj 663 NP Travnik, na k. č. 56/1 sud je odredio da će se predmet pripojiti predmetu broj 51 0 Ip 072301 13 Ip, te da će se predmetni postupak voditi u tom postupku i pod tim brojem (stav III izreke). Općinski sud je u odnosu na druge nekretnine detaljno navedene u izreci odredio da će se predmet pripojiti predmetu broj 51 0 Rs 067128 13 I i da će se predmetni postupak voditi u tom postupku i pod tim brojem (stav IV izreke). U odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. broj 108 SP Travnik, u k. č. detaljno navedenih u izreci, Općinski sud je prijedlog za izvršenje odbacio kao nedopušten (stav V izreke).
7. U obrazloženju navedenog rješenja o izvršenju Općinski sud je između ostalog naveo da je odluku o pripajanju predmeta donio primjenom odredbi čl. 21. i 50 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), a u vezi sa čl. 72. i 73. ZIP-a, s obzirom na to da nakon upisa zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige nije moguće provoditi poseban postupak izvršenja na toj nekretnini. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je u predmetima br. 51 0 Ip 072301 13 Ip i 51 0 Rs 067128 13 I ranije započet izvršni postupak na predmetnim nekretninama i da je određena zabilježba izvršenja, te je određeno spajanje ovog predmeta s navedenim predmetima, sve kako je precizirano u izreci rješenja o izvršenju u stavu I, II, III i IV. Općinski sud je naveo da u odnosu na nekretnine detaljno navedene u stavu V izreke nije dozvolio izvršenje jer je utvrdio da je u predmetu broj 51 0 Ip 073365 13 Ip 19. maja 2014. godine sud donio zaključak o prodaji tih nekretnina najpovoljnijem ponuđaču.
8. Navedeno rješenje o izvršenju Općinski sud je 23. septembra 2014. godine dostavio ZK uredu radi upisa zabilježbe izvršenja na nekretninama koje su predstavljale predmet izvršenja.
9. Protiv rješenja o izvršenja izvršenik je 1. oktobra 2014. godine izjavio prigovor, koji je sud dostavio apelantima na odgovor.
10. Općinski sud je zaključkom od 30. aprila 2015. godine naložio apelantima da se očituju da li su u cijelosti namirili svoja potraživanja, odnosno da dostave dokaz da nisu namirili svoja potraživanja iz sredstava koja su dobivena prodajom nekretnine u predmetu kojem je „pripojen“ ovaj predmet. Apelanti nisu postupili po zaključku suda.
11. Općinski sud je 9. decembra 2015. godine dostavio založnim povjeriocima obavijest o predmetnom izvršnom postupku, te im je dostavio i rješenje o izvršenju. Protiv navedenog rješenja o izvršenju treće lice AS d.o.o. Jelah, Tešanj je 15. decembra 2015. godine izjavilo prigovor u kojem je, između ostalog, navelo da pojedine nekretnine (detaljno navedene u prigovoru) nisu vlasništvo izvršenika, te da ne mogu biti predmet izvršenja. Navedeni prigovor sud je dostavio strankama na odgovor.
12. Općinski sud je zaključkom od 26. maja 2016. godine posredstvom punomoćnika pozvao apelante da urede prijedlog za izvršenje tako što će sudu dostaviti račun apelanata na koji će se eventualno prenijeti sredstva ostvarena u toku izvršnog postupka. Apelanti nisu postupili po zaključku Općinskog suda.
13. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršenik podneskom od 23. januara 2017. godine obavijestio Općinski sud da je apelantima uplaćen i uvezan radni staž, a sud je navedeni podnesak 30. juna 2017. godine dostavio apelantima.
14. Općinski sud je rješenjem od 16. juna 2017. godine usvojio prigovor trećeg lica u dijelu koji se odnosi na provođenje izvršenja na nekretninama detaljno navedenim u izreci i u tom dijelu je izvršni postupak obustavio i ukinuo sve provedene radnje. U obrazloženju navedenog rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da su sporne nekretnine u vlasništvu drugog lica, a ne izvršenika.
15. Općinski sud je rješenjem od 16. juna 2017. godine, također, usvojio izvršenikov prigovor, izvršni postupak obustavio i ukinuo sve provedene izvršne radnje, te je prijedlog za izvršenje odbacio. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je prijedlogom za izvršenje predloženo da se glavni dug, zatezne kamate, troškovi parničnog i izvršnog postupka uplate na račun punomoćnika apelanata. Dakle, suprotno izvršnoj ispravi u kojoj su navedena potraživanja dosuđena apelantima kao tražiocima izvršenja, a ne njihovom punomoćniku. A punomoćnik apelanata nije dokazao (javnom ili ovjerenom privatnom ispravom) da je na njega prešlo potraživanje odnosno obaveza. Općinski sud je nadalje naveo da je zaključkom od 26. maja 2016. godine apelantima naložio da urede prijedlog za izvršenje, a da apelanti nisu postupili po zaključku suda. Apelanti nisu uredili prijedlog za izvršenje koji je neuredan jer ne odgovara izvršnoj ispravi.
16. Protiv navedenog rješenja apelanti su 22. juna 2017. godine podnijeli žalbu i predmet je dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Kantonalni sud je rješenjem od 7. marta 2018. godine odbio žalbu apelanata kao neosnovanu i rješenje Općinskog suda od 16. juna 2017. godine potvrdio.
17. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelanti su u apelaciji naveli tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te su naveli da im je zbog dužine trajanja postupka i nemogućnosti provođenja pravomoćne i izvršne sudske odluke povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su zbog dužine trajanja postupka tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.000,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
19. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke.
20. Općinski sud je u obavijesti koju je dostavio Ustavnom sudu naveo činjenice o statusu predmetnog postupka.
V. Relevantni propisi
21. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
22. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
25. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva iako je Kantonalni sud nakon podnošenja apelacije donio rješenje od 7. marta 2018. godine kojim je okončao predmetni izvršni postupak, budući da apelanti ukazuju na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
31. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir
33. Ustavni sud podsjeća da je članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda propisana apelantova obaveza da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama adrese, pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U suprotnom, Ustavni sud će donijeti odluku prema stanju u spisu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda.
34. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 17. jula 2014. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do okončanja predmetnog postupka, tj. do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 7. marta 2018. godine. Dakle, period od tri godine i osam mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
35. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.
36. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da su apelanti Općinskom sudu podnijeli neuredan prijedlog za izvršenje (prijedlog za izvršenje nije odgovarao izvršnoj ispravi), te da nisu postupili po zaključku suda (od 26. maja 2016. godine) kojim im je naloženo da urede prijedlog za izvršenje. Ustavni sud dalje zapaža da su apelanti Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje u kojem su kao sredstvo izvršenja opredijelili izvršenje na nekretninama, među kojima i na nekretninama koje nisu bile u izvršenikovom vlasništvu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije dozvolio izvršenje na nekretnini detaljno navedenoj u izreci rješenja o izvršenju (u stavu V) jer je nekretnina mjesec dana prije pokretanja predmetnog izvršnog postupka (19. maja 2014. godine) prinudnim putem prodata najpovoljnijem ponuđaču. Dakle, nekretnina je prodata mjesec dana prije pokretanja predmetnog izvršnog postupka, a što su apelanti mogli ili morali znati prije podnošenja prijedloga za izvršenje. Također, Općinski sud je rješenjem od 16. juna 2017. godine usvojio prigovor trećeg lica i obustavio izvršenje na nekretninama detaljno navedenim u izreci zato što one nisu bile u izvršenikovom vlasništvu. Ustavni sud dalje zapaža da apelanti nisu postupili ni po zaključku Općinskog suda (od 30. aprila 2015. godine) kojim im je naloženo da se očituju da li su u cijelosti namirili svoja potraživanja, odnosno da dostave dokaz da nisu namirili svoja potraživanja iz sredstava koja su dobivena prodajom nekretnine u drugom izvršnom postupku kojem je „pripojen“ ovaj predmet.
37. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud na početku predmetnog postupka procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, odnosno da je predloženo izvršenje dozvolio dva mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje (19. septembra 2014. godine), koje je četiri dana nakon njegovog donošenja dostavio ZK uredu radi upisa zabilježbe izvršenja na predmetnim nekretninama. Ustavni sud dalje zapaža da su protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik i treće lice izjavili prigovor. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da nakon što je izvršenik izjavio pravni lijek Općinski sud procesne radnje nije preduzimao blagovremeno, odnosno da je između pojedinih procesnih radnji koje je preduzimao proticao vremenski period duži i od pola godine. Naime, Općinski sud je prije odlučivanja o izvršenikovom prigovoru dostavio založnim povjeriocima rješenje o izvršenju, te je donosio zaključke (od 30. aprila 2015. i 26. maja 2016. godine), a o izjavljenom prigovoru izvršenika odlučio je tek nakon dvije godine i osam mjeseci, a o prigovoru trećeg lica jednu i po godinu nakon njihovog izjavljivanja. Međutim, Ustavni sud zapaža da neblagovremeno odlučivanje Općinskog suda o izjavljenim prigovorima nije zaustavilo tok namirenja potraživanja apelanata jer su se postupci kojima je pripojen predmetni postupak u odnosu na nekretnine, detaljno navedene u izreci rješenja o izvršenju, nastavili provoditi, te su se predmetne nekretnine prinudnim putem prodavale. Naime, apelantima je izvršenik uplatio radni staž (o čemu je obavijestio sud podneskom od 23. januara 2017. godine) upravo iz sredstava koja su dobivena prinudnom prodajom jedne od nekretnina, koje su i u ovom postupku bile predložene kao sredstvo izvršenja. Ustavni sud zapaža da su apelanti, iako su podnijeli neuredan prijedlog za izvršenje, namirili dio potraživanja utvrđenih pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom.
38. Imajući u vidu okolnost da je u pitanju složeni postupak kojem je pripojeno više drugih postupaka, da je u pitanju više povjerilaca koji se namiruju iz istih sredstava izvršenja, Ustavni sud smatra da su i ove okolnosti objektivno doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka. Pored toga, imajući u vidu ponašanje apelanata u predmetnom postupku (njihovo podnošenje neurednog prijedloga za izvršenje, njihovo nepostupanje po zaključcima suda), Ustavni sud zapaža da su apelanti svojim pasivnim ponašanjem u značajnoj mjeri doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud dalje zapaža da je predmetni postupak okončan nakon tri godine i osam mjeseci tako što je izvršni postupak obustavljen, ukinute su sve izvršne radnje i prijedlog za izvršenje je odbačen, a što je posljedica podnošenja neurednog prijedloga za izvršenje koji ni naknadno po nalogu suda apelanti nisu uredili. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja apelanti nisu ni mogli očekivati da će se postupak u cijelosti uspješno provesti po relevantnim odredbama ZIP-a jer su podnijeli neuredan prijedlog za izvršenje.
39. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud nije doprinio dužini trajanja postupka jer je drugostepena odluka, kojom je predmetni postupak okončan, donijeta približno devet mjeseci nakon podnošenja žalbe (apelanti su žalbu podnijeli 22. juna 2017. godine, a drugostepeno rješenje je doneseno 7. marta 2018. godine).
40. Na osnovu navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, i pored evidentne pasivnosti Općinskog suda nakon donošenja rješenja o izvršenju, nije povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer su i apelanti u odlučujućoj mjeri odgovorni za dužinu trajanja postupka.
41. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
42. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu, također, odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također neosnovani.
b) Pitanje naknade nematerijalne štete
43. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku to apelantima ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. VIII.Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer su apelanti Općinskom sudu podnijeli neuredan prijedlog za izvršenje, nisu postupili po zaključcima suda, a kao sredstvo izvršenja predložili su i nekretnine koje nisu bile u izvršenikovom vlasništvu. Kao posljedica takvog ponašanja apelanata predmetni postupak je nakon tri godine i osam mjeseci okončan na način da je izvršni postupak obustavljen, ukinute su sve izvršne radnje i prijedlog za izvršenje je odbačen. Dakle, podnošenjem neurednog prijedloga za izvršenje, koji ni naknadno po nalogu suda nije uređen, apelanti nisu ni mogli očekivati da će se predmetni postupak u cijelosti uspješno provesti po relevantnim odredbama ZIP-a. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da su u predmetnom postupku, i pored evidentne pasivnosti Općinskog suda, apelanti u odlučujućoj mjeri odgovorni za dužinu trajanja postupka, te u okolnostima konkretnog slučaja nije povrijeđeno njihovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
45. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević