Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1617/17 (D. B.)
Odluka donesena 11. 06. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Oduzimanje imovine
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1617/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-1617/17 , rješavajući apelaciju Dušana Bužanina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Bužanina podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku kojem je donijeto rješenje Kantonalnog suda Novi Travnik broj 06 0 K 005658 17 Kv3 od 31.
maja 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Dušan Bužanin (u daljnjem tekstu: apelant), iz Šipova, kojeg zastupa Ivan Grubešić, advokat iz Novog Travnika, podnio je 26. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog neodlučivanja u razumnom roku pred Kantonalnim sudom Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), odnosno zbog činjenice (u momentu podnošenja apelacije) da mu nakon donošenja rješenja o obustavi krivičnog postupka nije vraćen mobilni telefon oduzet po potvrdi o privremenom oduzimanju.
2. Federalno Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sektor kriminalističke policije Sarajevo, donijelo je potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 11/13-23/13, od 10. aprila 2013. godine, u kojoj je navedeno da je od apelanta oduzet mobilni aparat, precizirane marke, u skladu sa članom 71. stav 1 Zakona o krivičnom postupku.
3. Kantonalni sud je donio rješenje broj 06 0 K 005658 14 K od 19. januara 2015. godine, kojim je obustavljen krivični postupak prema apelantu i još jednom licu (Z.V.) zbog odustanka tužioca u odnosu na ove optužene.
4. Nakon donošenja rješenja apelant je u nekoliko navrata pismeno (17. marta 2016. godine, 6. oktobar 2016. godine i 30. decembar 2016. godine) tražio da sud donese odluku o dosudi troškova branitelju apelnata i povratu oduzetog mobilnog telefona apelantu.
5. Kantonalni sud je donio rješenje broj 06 0 K 005658 17 Kv 3 od 31. maja 2017. godine, kojim se apelantu vraća telefon privremeno oduzet po potvrdi od 10. aprila 2013. godine.
6. Apelantu je, kako proizilazi iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Kantonalni sud, 25. septembra 2017. godine vraćen telefon.
7. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant vidi u činjenici da nakon što je protiv njega obustavljen postupak nije mu vraćen mobilni telefon ni nakon brojnih intervencija apelanta. Apelant ukazuje da sud nije riješio o povratu njegovog (privremeno oduzetog) predmeta u razumnom roku. Apelant je tražio da mu se „zbog prekomotnog odnosa“ suda dosudi naknada u iznosu od 2.000,00KM.
8. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su sve tri intervencije apelanta da mu se vrati oduzeti telefon uslijedile u momentu kada je cio spis Kantonalnog suda bio na rješavanju po žalbi pred Vrhovnim sudom Federacije BiH ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koju je izjavilo tužilaštvo protiv prvostepene oslobađajuće presude u odnosu na E.T. (prvobitno) suoptuženog sa apelantom. Takođe, u odgovoru na apelaciju od 26. septembra 2017. godine Kantonalni sud je obavijestio Ustavni sud da je apelant kontaktiran telefonom radi realizacije naredbe o vraćanju telefona (od 12. juna 2017. godine), ali da je isti istakao da mobilni aparat za njega nema gotovo nikakvu vrijednost i da mu ne odgovara da dođe u sud da ga preuzme , da mu se finansijski ne isplati i da će doći kada bude prolazio kroz Novi Travnik o čemu je Kantonalni sud sačinio službenu zabilješku.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi tj.ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio apelaciju zbog neoodlučivanja Kantonalnog suda u razumnom roku, odnosno zbog činjene da od momenta od kada je postupak protiv apelanta obustavljen u periodu od više od 1,5 godinu ni po zahtjevu apelanta istom nije vraćen telefon.
14. U vezi sa navedenim Ustavni sud primjećuje da je apelantu telefon oduzet po potvrdi o privremenom oduzimanju predmetu (10. aprila 2013. godine). Postupak protiv apelanta obustavljen je rješenjem od 19. januara 2015. godine, ali kako proizilazi iz sadržaja rješenja nije odlučeno o povratu privremeno oduzetog predmeta od apelanta. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da su sve tri urgencije apelanta za povrat privremeno oduzetog telefona primljene u Kantonalni sud u momentu kada je cijeli spis bio na rješavanju po žalbi E.T. pred Vrhovnim sudom, zbog čega Kantonalni sud nije mogao udovoljiti zahtjevu apelanta. Dana 31. maja 2017. godine Kantonalni sud je donio rješenje da se privremeno oduzeti mobilni telefon vraća apelantu. Isti mu je stvarno i vraćen 26. septembra 2017. godine, iako je apelant i ranije bio obavješten da isti preuzme, ali tek tada je pristupio u Kantonalni sud radi preuzimanja istog.
15. Ustavni sud u vezi sa navedenim ističe da je nakon obustave krivičnog postupka koji se vodio protiv apelanta apelantu trebalo vratiti privremeno oduzeti mobitel, odnosno odlučiti o njegovom „građanskom pravu“ o povratu privremeno oduzete imovine. Takođe, Ustavni sud primjećuje da odlukom o obustavi postupka nije ništa odlučeno o vraćanju privremeno oduzetog predmeta. Stoga, je nakon tražanja apelanta da mu se vrati privremeno oduzeti predmet (17. marta 2016. godine) do momenta kada je isti vraćen (kada je odlučeno o vraćanju rješenje od 31. maja 2017. godine) protekao rok od više od jedne godine i dva mjeseca. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud naveo da je baš u tom trenutku cijeli spis bio na odlučivanju pred Vrhovnim sudom. Ustavni sud može da prihvati navedeno kao opravdan razloge za nepostupanje Kantonalnog suda, iako je obaveza države da uredi sistem na način da on adekvatno funkcioniše. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio apelaciju zbog nepostupanja Kantonalnog suda, ali malo nakon toga je obaviješten da mu se telefon vraća, a o navedenom nikada nije obavijestio Ustavni sud, suprotno odredbi člana 21 stav (6) Pravila Ustavnog suda. Iz odgovora koji je dostavio Kantonalni sud proizilazi i da sam telefon (a apelacija je podnijeta zbog neodlučivanja Kantonalnog suda o vraćanju privremeno oduzetog telefona apelantu) za apelanta (dva mjeseca nakon što je podnio apelaciju) nije imao nikakvu vrijednost. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud, smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da ništa ne ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević