Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-492/19 (Nogometni savez Srednjobosanskog kantona)

Odluka donesena 22. 05. 2019.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-492/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-492/19, rješavajući apelaciju Nogometnog saveza Srednjobosanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nogometni savez Srednjobosanskog kantona protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 51 0 Rs 069610 15 Rev od 1.

novembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nogometni savez Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nermin Vila, advokat iz Sarajeva, podnio je 1. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 Rs 069610 15 Rev od 1. novembra 2018. godine.

2. Prvostepenom presudom od 31. januara 2014. godine utvrđeno je da je otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme tužitelju A.Z. nezakonit, te je apelant obavezan da tužitelju uspostavi radnopravni odnos sa danom otkaza ugovora o radu, pa nadalje, a najdalje do isteka ugovora o radu na određeno vrijeme. Apelant je obavezan i da tužitelju isplati mjesečne plate koje nije ostvario dok nije radio za vrijeme otkaza, kao i dok je bio na bolovanju, u mjesečnoj visini od 844,00 KM počev od 1. septembra 2012. godine, pa sve do povratka na posao ili isteka ugovora o radu. Takođe, apelant je obavezan da tužitelju uplati doprinose za penziono i zdravstveno osiguranje koje nije uplatio za period od 1. septembra 2012. godine do povratka na posao ili do isteka ugovora o radu, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.123,20 KM. Ujedno, odbijen je protivtužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi ništavost ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog između parničnih stranka i da se ponište pravne posljedice koje je taj ugovor proizveo.

3. Drugostepenom presudom od 21. oktobra 2014. godine žalba apelanta je djelimično uvažena i preinačena je prvostepena presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, dok je potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen protivtužbeni zahtjev apelanta.

4. Osporenom odlukom Vrhovnog suda od 1. novembra 2018. godine usvojena je revizija tužitelja i drugostepena presuda je preinačena na način da je prvostepena presuda potvrđena u cjelosti.

5. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je pobijanu presudu ispitao u okvirima razloga revizije, te u skladu sa članom 241. Zakona o parničnom postupku (Službene novine F BiH” br. 53/03, 73/05 i 19/06), a kojim je propisano da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kome se ona pobija revizijom, u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje. Vrhovni sud je naveo da se ovaj član u konkretnom postupku primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Službene novine F BiH” br. 98/15), a kojim je propisano da će se postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona bude donesena prvostepena odluka suda provesti prema ranije važećim odredbama tog zakona. Slijedom iznesenog, Vrhovni sud je naveo da je revizija osnovana, te da je donio odluku kao u izreci. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da apelant nije dostavio odgovor na reviziju.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da Vrhovni sud nije trebao odlučivati po reviziji tužitelja, budući da vrijednost spora ne prelazi potreban cenzus za razmatranje revizije (v.s. 1.000,00 KM). Apelant, takođe, navodi da je Vrhovni sud u pobijanoj presudi naznačio da apelant nije dostavio odgovor na reviziju, iako jeste, čime je povrijeđeno njegovo pravo da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne strane.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba Zakona o parničnom postupku na predmetnu situaciju, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Vezano za navod apelanta da Vrhovni sud nije uzeo u razmatranje njegov odgovor na reviziju, Ustavni sud ukazuje da je apelant u prilogu apelacije dostavio fotokopiju odgovora na reviziju. Međutim, imajući u vidu navode iz odgovora na reviziju („Revizija u ovoj pravnoj stvari nije dozvoljena jer vrijednost spora ne prelazi 10.000,00 KM. Stoga tuženik predlaže da se ista odbaci“), Ustavni sud smatra da apelantovi navodi o tome da Vrhovni sud nije uzeo u razmatranje njegov odgovor na reviziju (te da mu je na taj način uskratio pravo da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne strane), ne dovode u pitanje pravičnost postupka pred Vrhovnim sudom. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-492/19 (Nogometni savez Srednjobosanskog… | Sudska praksa | Aktio