Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3336/17 („AS“ d.o.o. Jelah - Tešanj)

Odluka donesena 22. 05. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3336/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-3336/17, rješavajući apelaciju „AS“ d.o.o. Jelah - Tešanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „AS“ d.o.o. Jelah - Tešanj podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Rs 068824 17 Rsži od 13. juna 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Rs 068824 15 I 2 od 9.

januara 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. „AS“ d.o.o. Jelah - Tešanj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jelaha, kojeg zastupa Adis Ribić, advokat iz Travnika, podnio je 2. augusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 Rs 068824 17 Rsži od 13. juna 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 Rs 068824 15 I 2 od 9. januara 2017. godine. Apelant je 5. decembra 2017. godine i 7. maja i 12. jula 2018. godine dopunio apelaciju.

2. Općinski sud je, na osnovu izvršne isprave – presude Općinskog suda od 23. maja 2013. godine, na prijedlog tražioca izvršenja F.U. donio rješenje o izvršenju od 8. maja 2015. godine, kojim je određeno izvršenje protiv Konfekcije „Borac“ d.d. Travnik (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi naplate novčanog potraživanja, i to zapljenom, procjenom i prodajom članskog udjela izvršenika. Zaključkom Općinskog suda od 26. januara 2016. godine na mjesto tražioca izvršenja F.U, stupio je apelant kao novi tražitelj izvršenja.

3. Nakon toga, Općinski sud je Zaključkom broj 51 0 Rs 068824 15 I 2 od 26. oktobra 2016. godine apelantu naložio da u roku od 15 dana odredi drugi predmet i sredstvo izvršenja jer se izvršenje na u djelu izvršenika (društvo sa većinskim učešćem državnog kapitala – čiji je vlasnik Federacija Bosne i Hercegovine) ne može provesti. Apelant je, očitujući se na navedeni Zaključak, obavijestio sud da ne želi promijeniti predmet i sredstvo izvršenja.

4. Kako apelant nije postupio po nalogu suda, Općinski sud je donio rješenje od 18. novembra 2016. godine kojim je obustavio predmetni izvršni postupak i pri tome ukazao na odredbe člana 63. st. 3. i 4. Zakona o izvršnom postupku.

5. Rješenjem Općinskog suda od 9. januara 2017. godine u prvom stavu izreke, odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja od 18. novembra 2016. godine, dok je drugim stavom izreke (po službenoj dužnosti) preinačeno prvostepeno rješenje od 18. novembra 2016. godine i presuđeno na način da je odbačen apelantov prijedlog za izvršenje protiv izvršenika. U obrazloženju rješenja Općinski sud je ukazao da je odredbom člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 46/16) propisano da je član 187. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) dopunjen na način da je dodan novi član 187a. kojim je propisano izuzimanje od izvršenja. Navedenom zakonskom odredbom je propisano da se ne može odrediti izvršenje, između ostalog, ni na osnivačkom ili drugom ulogu u pravnom licu koje je u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, općina i gradova. U konkretnom slučaju, apelant je podnio prijedlog za izvršenje na osnivačkom udjelu izvršenika koji je u većinskom vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine.

6. Rješenjem Kantonalnog suda od 13. juna 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da nisu osnovani žalbeni navodi apelanta da je član 187a. Zakona o izvršnom postupku primijenjen retroaktivno (unazad). Naime, prema ocjeni Kantonalnog suda prvostepeni sud je svoj zaključak od 26. oktobra 2016. godine kojim je pozvao apelanta da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja (što nije učinio), te nakon toga i rješenje o obustavi izvršnog postupka od 18. novembra 2016. godine, pa i rješenje od 9. januara 2017. godine, kojim je odbijen prigovor apelanta kao neosnovan, donio u vrijeme važenja člana 187a. Zakona o izvršnom postupku.

7. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je u dopunama apelacije, između ostalog, naveo da su sudovi odredbu člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku primijenili retroaktivno, kao i da je iscrpio sve pravne lijekove jer izvršenik nema nikakve druge imovine podobne za izvršenje, pa da čak i formalno-pravna promjena predmeta i sredstava izvršenja ne bi bila svrsishodna.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U vezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 336. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u vezi sa članom 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12), postupi po nalogu suda i dostavi uređen prijedlog za izvršenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2980/17 od 19. juna 2018. godine, kojom odlukom je, između ostalih, obuhvaćen i predmet broj AP-1095/18, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dakle, apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodio konačnu odluku u predmetnom postupku. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević