Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7351/18 (M. R.)

Odluka donesena 11. 06. 2019.

Nema povrede
Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Član 17. EK – zabrana zloupotrebe prava
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7351/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. lipnja 2019. godine, u predmetu broj AP-7351/18, rješavajući apelaciju Marijane Ružić, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Marijana Ružić protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 K 025908 18 Kžk od 4. listopada 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Marijana Ružić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Republike Hrvatske, koju zastupa Marijan Ivanković, odvjetnik iz Orašja, podnijela je 10. prosinca 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 K 025908 18 Kžk od 4. listopada 2018. godine.

2. Odlukom Kantonalnog suda apelantica je proglašena krivom da je počinila kazneno djelo Pronevjera u službi iz članka 384. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), pa joj je primjenom članka 60. stavak 2. i članka 62. KZ FBiH, izrečena uvjetna osuda kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine koja se neće izvršiti ako apelantica u roku od 3 (tri) godine ne učini novo krivično djelo, te je navedeno da se na osnovu članka 114. stavak 1. i 2. ZKP FBiH od apelantice oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 13.959,05 KM.

3. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je tijekom postupka svjedok I. B. u svom iskazu pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, naveo da je u kritičnom vremenskom razdoblju prodavao robu poduzeća „Žito“ i da je taj novac predavao apelantici koja je obavljala Predmet bro AP-7351/18 j: 2 Odluka o dopustivosti poslove blagajnika. Osim toga, ovaj svjedok je naveo da je on ponekad nosio novac u banku, te da je apelantica s njim i svjedokom M. D., dala izjavu kod notara da će vratiti manjak koji je nastao, kao i da je apelantica uplatila dio manjka novca. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je svjedok J. M. (koji je bio direktor poduzeća) u svom iskazu naveo da je apelantica bila blagajnik u periodu kada se pojavio manjak, da je rekla da će nadoknaditi manjak i u tom smislu je platila određeni novčani iznos na ime dijela manjka, te je dala izjavu kod notara da će manjak vratiti. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je svjedok J.M na pretresu pred drugostupanjskim sudom izjavio da je poduzeće likvidirano i da zbog toga neće isticati imovinskopravni zahtjev, nakon čega je izjavio da apelantica nije bila ovlaštena za uplaćivanje novca na banku, ali da je on dogovorio s direktorom banke da apelantica može uplaćivati novac na banku. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je u cjelosti poklonilo vjeru iskazima svjedoka, koji su logični, uvjerljivi i međusobno suglasni, na osnovu čega je utvrdio da je apelantica obavljala poslove blagajnika u kritičnom vremenskom periodu, da je samo ona primala novac u blagajnu i da se pojavio manjak u blagajni. Konačno, Kantonalni sud je naveo iz činjenica da je apelantica kod notara dala izjavu da duguje oštećenom gospodarskom društvu određeni novčani iznos i da će navedeni iznos vratiti, kao i da je čak uplatila dio novca na ime manjka, proizilazi da je upravo apelantica predavala manje novca u banku od onog koliko je trebala predati.

Apelacioni navodi

4. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i zabrana zlouporabe prava iz članka 17. Europske konvencije. Apelantica, u suštini, smatra da je redovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Predmet bro AP-7351/18 j: 3 Odluka o dopustivosti Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo Predmet bro AP-7351/18 j: 4 Odluka o dopustivosti koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7351/18 (M. R.) | Sudska praksa | Aktio