Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3886/17 (M. Š., N. S., N. A., S. A., S. S., E. J., N. P., S. S., D. P., Z. D., M. P., M. M., Z. S. i N. Ž.)
Odluka donesena 22. 05. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3886/17
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 05. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP 3886/17, rješavajući apelaciju Muradifa Šiljka i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli Muradif Šiljak, Nizah Smajlović, Nedžib Arslanović, Sirađ Arnautović, Senad Sujoldžić, Ekrem Jusić, Naim Peco, Smail Sefer, Dževada Palić, Zijad Dogan, Midhad Palić, Mujo Mujanović, Zenajda Selmić i Nasiha Žužo zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Novom Travniku kao predmet broj 51 0 Rs 095185 19 Rsž I 2.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Muradif Šiljak, Nizah Smajlović, Nedžib Arslanović, Sirađ Arnautović, Senad Sujoldžić, Ekrem Jusić, Naim Peco, Smail Sefer, Dževada Palić, Zijad Dogan, Midhad Palić, Mujo Mujanović, Zenajda Selmić i Nasiha Žužo (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ d.o.o. Travnik, podnijeli su 13. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 51 0 Rs 095185 19 Rsž I 2.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 27. septembra 2017. i 10. aprila 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 24. aprila 2019. godine.
4. Ustavni sud je 8. maja 2019. godine od Kantonalnog suda telefonskim putem zatražio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelanti su 20. jula 2016. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Tvornica namještaja Travnik d.o.o. Travnik, a na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj 51 0 Rs 095185 14 Rs od 29. septembra 2015. godine.
7. Općinski sud je zaključkom od 6. oktobra 2017. godine naložio apelantima da urede prijedlog za izvršenje na način detaljno naveden u zaključku. Apelanti nisu postupili po zaključku suda, te je Općinski sud rješenjem od 8. novembra 2017. godine odbacio prijedlog za izvršenje kao neuredan. Protiv navedenog rješenja apelanti su 15. novembra 2017. godine podnijeli žalbu.
8. Odlučujući u drugom stepenu, Kantonalni sud je rješenjem od 18. januara 2018. godine ukinuo rješenje Općinskog suda od 8. novembra 2017. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
9. Nakon prijema predmeta na ponovni postupak, Općinski sud je zaključkom od 11. jula 2018. godine pozvao apelante da urede prijedlog za izvršenje na način detaljno naveden u zaključku. Apelanti su podneskom od 25. jula 2018. godine uredili prijedlog za izvršenje, te je sud u predmetnom postupku donio rješenje o izvršenju 27. augusta 2018. godine. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor 11. septembra 2018. godine, te je Općinski sud rješenjem od 20. februara 2019. godine prigovor odbio kao neosnovan. Protiv navedenog rješenja Općinskog suda izvršenik je 5. marta 2019. godine podnio žalbu, a apelanti su 9. aprila 2019. godine sudu dostavili odgovor na žalbu i predmet je 10. aprila 2019. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti su u apelaciji naveli tok predmetnog postupka, koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te su naveli da im je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su zbog dužine trajanja postupka tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.000,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka, kao što je navedeno u činjeničnom dijelu odluke.
13. Ustavni sud je telefonskim putem od Kantonalnog suda dobio informaciju da je postupak po žalbi u toku pred tim sudom.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
15. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
19. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]
22. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud naveo da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji treba uzeti u obzir
24. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 20. jula 2016. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od dvije godine i 10 mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.
26. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da su apelanti u određenoj mjeri doprinijeli dužini trajanja postupka, na način da su podnijeli neuredan prijedlog za izvršenje, te da nisu postupili po zaključku suda od 6. oktobra 2017. godine (kojim im je naloženo da urede prijedlog za izvršenje), zbog čega je sud njihov prijedlog za izvršenje rješenjem od 8. novembra 2017. godine odbacio kao neuredan i postupak je po žalbi vođen i pred Kantonalnim sudom. Dakle, Ustavni sud uočava pasivnost apelanata i njihovo nepostupanje po nalogu suda.
27. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža pasivnost suda na početku postupka kada je prvu procesnu radnju preduzeo jednu godinu i tri mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. Međutim, Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud nakon donošenja zaključka od 6. oktobra 2017. godine procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, tj. nije imao periode pasivnosti (donio je rješenje kojim je odbacio prijedlog za izvršenje kao neuredan, dostavio je predmet na postupanje po žalbi, zatim je nakon prijema predmeta na ponovni postupak donio zaključak kojim je pozvao apelante da po drugi put urede prijedlog za izvršenje, donio je rješenje o izvršenju, donio je odluku o izjavljenom prigovoru, te je predmet po drugi put dostavio Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi).
28. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud uočava da Kantonalni sud svojim postupcima nije doprinio dužini trajanja postupka jer je po žalbi apelanata (podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda od 8. novembra 2017. godine) odlučio u roku od dva mjeseca (računajući od dana podnošenja žalbe, tj. od 15. novembra 2017. godine), odnosno Ustavni sud zapaža da je postupak drugi put dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi prije jednog mjeseca.
29. Naime, posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak drugi put na postupanju po žalbi pred Kantonalnim sudom. Nadalje zapaža da je Općinski sud dva puta zaključcima (od 6. oktobra 2017. i 11. jula 2018. godine) nalagao apelantima da urede prijedlog za izvršenje, te imajući u vidu da predmetni postupak traje dvije godine i 10 mjeseci, to Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja još uvijek nije povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer su i apelanti podnošenjem neurednog prijedloga, te svojim nepostupanjem po zaključku suda doprinijeli dužini trajanja postupka.
30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku još uvijek nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
31. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu i povredi prava na djelotvoran pravni lijek također odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije neosnovani.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
32. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, to apelantima ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer su apelanti u određenoj mjeri doprinijeli dužini trajanja postupka na način da su podnijeli neuredan prijedlog za izvršenje, te da nisu postupili po zaključku suda od 6. oktobra 2017. godine. Iako je Općinski sud na početku postupka imao periode pasivnosti, on je nakon donošenja zaključka od 6. oktobra 2017. godine procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima. Ustavni sud zaključuje da je Kantonalni sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, te da nije doprinio dužini trajanja postupka koji se drugi put nalazi pred tim sudom radi postupanja po žalbi.
34. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku koji traje dvije godine i 10 mjeseci još uvijek nije povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević