Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1863/19 (Udruženje filmskih radnika u Bosni i Hercegovini)

Odluka donesena 22. 05. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1863/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-1863/19, rješavajući apelaciju Udruženja filmskih radnika u Bosni i Hercegovini, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženja filmskih radnika u Bosni i Hercegovini podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 023589 18 Uvp od 28. marta 2019.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženja filmskih radnika u Bosni i Hercegovini podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 023589 16 U od 17. septembra 2018.

godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Udruženje filmskih radnika u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Mirna Milanović - Lalić, Andrea Zubović - Devedžić i Jasmina Suljović, advokati iz Sarajeva, podnio je 29. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 023589 18 Uvp od 28. marta 2019. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 023589 16 U od 17. septembra 2018. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje Presude Suda BiH broj S1 3 U 023589 16 U od 17. septembra 2018. godine do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

2. Ustavni sud ukazuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-235/19 od 27. februara 2019. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 023589 16 U od 17. septembra 2018. godine, jer je apelant protiv navedene presude Sudu BiH podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke o kojem nije bilo odlučeno.

3. Rješenjem Instituta za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Institut) od 21. aprila 2016. godine, usvojen je zahtjev Udruge filmske industrije Kiseljak (u daljnjem tekstu: Udruga) i izdata im je dozvola za obnašanje poslova kolektivnog ostvarivanja prava na naknadu za kabelsko reemitiranje audiovizualnih djela. Osim toga, oduzeta je dozvola Instituta od 16. oktobra 2015. godine, koja je izdata apelantu.

4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za poništenje po pravu nadzora navedenog rješenja Instituta, Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) donijelo je rješenje od 30. avgusta 2016. godine kojim je oglašeno ništavim rješenje Instituta od 21. aprila 2016. godine i kojim je apelant odbijen sa zahtjevom za dodjelu troškova postupka.

5. Protiv predmetnog rješenja Udruga je tužbom pokrenula upravni spor, a koja tužba je presudom Suda BiH od 17. septembra 2018. godine uvažena, rješenje tuženog poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

6. Odlučujući o apelantovom (kao zainteresovanog lica) zahtjevu za preispitivanje sudske odluke - presude Suda BiH od 17. septembra 2018. godine, Sud BiH je donio rješenje od 28. marta 2019. godine kojim je odbacio predmetni zahtjev za preispitivanje sudske odluke kao nedopušten. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da se zahtjev za preispitivanje sudske odluke treba odbaciti kao nedopušten zbog nedostatka pravnog interesa stranaka za njegovo podnošenje u situaciji kada je uvažavanjem tužbe osporeni konačni akt poništen i predmet vraćen nadležnom upravnom oranu na ponovno rješavanje, odnosno na daljnji postupak po zakonu, dakle, kada nije meritorno riješeno o upravnoj stvari. S obzirom na to, Sud BiH je primjernom odredaba člana 52. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, apelantov zahtjev odbacio kao nedopušten.

7. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

l) apelacija je preuranjena;

I.Dopustivost ratione materiae (u odnosu na Rješenje Suda BiH broj S1 3 U 023589 18 Uvp od 28. marta 2019. godine)

9. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Suda BiH povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom Suda BiH odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopuštenosti korištenog pravnog lijeka tj. zahtjeva za preispitivanje sudske odluke. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. II.Preuranjenost (u odnosu na Presudu Suda BiH broj S1 3 U 023589 16 U od 17.

septembra 2018. godine)

11. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

12. U konkretnom slučaju, apelant je osporio presudu Suda BiH kojom je tužba Udruge uvažena, osporeno rješenje tuženog poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija preuranjena.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1863/19 (Udruženje filmskih radnika u… | Sudska praksa | Aktio