Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-977/19 (F.S.)
Odluka donesena 22. 05. 2019.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-977/19
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 05. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman,, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP -977/19, rješavajući zahtjev F. S. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev F. S. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. F. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Armin Mušija, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. marta 2019. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 505585 18 Kž od 7. novembra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 505585 15 K od 15. decembra 2017. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio nastupanje pravomoćnosti presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 505585 15 K i odložio tok roka od jedne godine za isplatu na ime naknade štete do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji.“
2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 505585 15 K od 15. decembra 2017. godine apelant je proglašen krivim i izrečena mu je uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora od dvije godine i istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ukoliko: a) u roku od pet godina od dana pravosnažnosti presude ne počini novo kazneno djelo, b) apelant u roku od jedne godine od dana pravosnažnosti presude plati oštećenoj „ASA PSS“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: oštećena) iznos od 21.000,00 KM na ime naknade štete. Apelant je proglašen krivim što je tijekom aprila 2013. godine obavljajući poslove radnog mjesta Savjetnik za prodaju rabljenih vozila kod oštećene, u svojstvu odgovorne osobe u smislu člana 2. stav 6. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), dogovorio sa kupcem S. S. prodaju vozila za ukupnu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 21.000,00 KM. S. S. je nekoliko dana kasnije predao novac svom rođaku B. Dž. i dao mu uputu da s tim novcem ode u prostorije oštećene i da se javi uposleniku oštećene E. H., što je B. DŽ. i učinio. U prostorijama oštećene B. Dž. se sastao sa E. H., te skupa s njim otišao u poslovnu prostoriju oštećene koju je koristio apelant, pa je B. DŽ. u prisustvu E. H. prebrojao novac u iznosu od 21.000,00 KM koji je predao apelantu na ime uplate kupoprodajne cijene vozila, a u ime i za račun S. S.. Taj je novac je apelant primio, pa načinio i predao Račun - otpremnicu koju je u rubrici „Odobrio" potpisao apelant, a u rubrici „Preuzeo" u ime S. S. potpisao B. Dž.. Nakon toga je B. Dž., u ime S. S., potpisao Ugovor o kupoprodaji rabljenog vozila bliže označenog u presudi za ukupnu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 21.000,00 KM, te je B. Dž. preuzeo vozilo kao i kupoprodajnu dokumentaciju i dokumentaciju od vozila. Tada je apelant, postupajući protivno važećoj proceduri za prodaju vozila, izdanje broj 7. broj QSP3-7.2.1./2 koja je kod oštećene bila u primjeni od 12. februara 2013. godine (kojom je u tački 5. 8. u stav 2. definirano da Savjetnik za prodaju prilikom prodaje vozila za gotovinu izrađuje račun uz napomenu da se radi gotovinskom plaćanju i taj račun uručuje kupcu, nakon čega zajedno s kupcem odlazi do blagajne gdje kupac vrši uplatu, pri čemu blagajnik i kupac ovjeravaju račun i time potvrđuju da je kupac predao novac, a blagajnik da je novac primio) primljeni novac u iznosu od 21.0000,00 KM prisvojio za sebe i oštetio oštećenu za taj iznos čime je počinio kazneno djelo Pronevjera u službi iz člana 384. stav 2. u vezi stava 1. KZ FBiH.
3. Protiv prvostupanjske presude apelant i Kantonalno tužiteljstvo kantona Sarajevo su podnijeli žalbe, po kojima je Kantonalni sud donio presudu broj 65 0 K 505585 18 Kž od 7. novembra 2018. godine kojom su žalbe odbijene i prvostupanjska presuda je potvrđena.
4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je naveo da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio nastupanje pravomoćnosti presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 505585 15 K i odložio tok roka od jedne godine za isplatu na ime naknade štete do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji“. U predmetnom zahtjevu je naveo da važan razlog hitnosti donošenja privremene mjere nalazi u tome da će do konačne odluke o apelaciji proteći paricioni rok za izmirenje obveze prema oštećenoj, a s obzirom da je u nezavidnoj financijskoj situaciji sa obvezom izdržavanja sebe i svoje obitelji, to mu je otežano, pa skoro i nemoguće izvršiti naloženu obvezu, što će dovesti do opoziva uvjetne osude i izvršenje kazne zatvora i što će dodatno otežati i unazaditi život apelanta i njegove obitelji i dovesti do nastanka štete koja se ne bi mogla naknaditi niti na drugi način spriječiti.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Apelant traži da se odloži nastupanje pravomoćnosti presude Općinskog suda i odloži tijek roka od jedne godine za isplatu na ime naknade štete do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji, ali osim što navodi da je u obavezi izdržavati sebe i svoju obitelj, te da je u nezavidnoj financijskoj situaciji pa mu je otežano, skoro i nemoguće izvršiti naloženu obvezu, što će dovesti do opoziva uvjetne osude i izvršenje kazne zatvora i što će dodatno otežati i unazaditi život apelanta i njegove obitelji, ne daje nijedan razlog niti nudi bilo kakav dokaz iz kojeg bi se moglo nedvosmisleno utvrditi da bi plaćanjem navedenog iznosa pretrpio nenadoknadivu štetu i u čemu se ogleda nemogućnost njene eventualne kasnije nadoknade. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
10. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević