Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1218/19 (D. D.)
Odluka donesena 22. 05. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Vlasničko-pravni odnosi
- Uređenje međa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1218/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 05. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-1218/19, rješavajući apelaciju Dobrislava Dostića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dobrislav Dostić protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 028639 18 Gž od 28. januara 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Foči broj 94 0 P 028639 17 P od 23. aprila 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Dobrislav Dostić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Radoje Grabovčić advokat iz Foče, podnio je 14. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 94 0 P 028639 18 Gž od 28. januara 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Foči broj 94 0 P 028639 17 P od 23. aprila 2018. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se utvrdi da je apelant vlasnik nekretnina – zemljišta, pobliže opisanog u izreci prvostepene presude, a sve u skladu sa skicom snimanja sačinjene po vještaku geodetske struke, koja čini sastavni dio presude, te da je tuženi (B.V.) dužan priznati te trpjeti da se ovo zemljište - parcela u javnim knjigama upiše kao apelantovo vlasništvo. Također, obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove parničnog postupka.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je, između ostalog, naveo da je rješenjem prvostepenog suda od 2. oktobra 2017. godine prekinut postupak uređenja međa između apelantove nekretnine i susjedne nekretnine (upisana kao posjed tuženog), te da je apelant kao predlagač upu ćen da pokrene parnicu radi rješenja spornog prava svojine na dijelu sporne parcele (upisana kao posjed tuženog) i određeno da će se postupak nastaviti kada se pravosnažno okonča parnični postupak. Također, Okružni sud je naveo da je vještak geodetske struke u svom nalazu dao mišljenje da se sporna granica (koju je apelant pokazao tokom uviđaja kao granicu njegove parcele i parcele tuženog) ne poklapa sa stanjem na katastarskom planu, da zid koji je izgradio tuženi ne izlazi izvan granica njegove parcele, te da je žičana ograda postavljena na parceli koja se nalazi u suvlasništvu (od kojih je jedan i apelant). Okružni sud naveo da je vještak (provjerom površina apelantovih parcela) utvrdio da se snimljena granica apsolutno poklapa sa granicom na katastarskom planu, te da je površina parcele (sporne susjedne parcele) tuženog utvrđena mjerenjem manja od površine u katastarskom operatu, da je sve u granicama tačnosti i u skladu s metodom računanja površina (da se površine iz katastarskog operata mogu prihvatiti kao tačne), te da granice parcela sa katastarskog plana apsolutno odgovaraju granicama zatečenim na terenu. S tim u vezi, Okružni sud naveo da su paušalni apelantovi navodi da je na skici snimanja pogrešno prikazano stanje s lica mjesta i da se skica ne poklapa sa stanjem na terenu. Okružni sud je naveo da je apelant prilikom uviđaja vještaku pokazao svoje parcele i granicu između parcela stranaka, te tražio da se premjere površine spornih parcela i iste iskažu u nalazu i mišljenju vještaka (a što je vještak i učinio), zbog čega je neprihvatljiv apelantov navod da vještak nije izvršio pravilno mjerenje. Osnovom navedenog, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te da nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava (tj. Zakona o stvarnim pravima), te naglasio da je cijenio i ostale apelantove navode i našao da nemaju uticaja na valjanost prvostepene presude.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokla broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise. Također, apelant navodi da je „prvostepeni sud zasnovao svoju odluku na nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke koji ne odgovara stanju na terenu“. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. „pravo na pristup sudu„ itd.), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentovao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud detaljno i jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ovo naročito imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja osporene odluke, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević