Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1332/19 (V. S.)
Odluka donesena 22. 05. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Vlasničko-pravni odnosi
- Upis u sudski registar
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1332/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 05. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-1332/19, rješavajući apelaciju V. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela V. S.
protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 010034 18 Gž od 29. novembra 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima, Zemljišnoknjižni ured u Maglaju broj 042-1-DN-16- 005385 od 10. aprila 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. V. S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prnjavora, koju zastupa Džavid Slamnik advokat iz Doboja, podnijela je 21. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 010034 18 Gž od 29. novembra 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima, Zemljišnoknjižni ured u Maglaju broj 042-1-DN-16-005385 od 10. aprila 2018. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak broj 3356 u katastarskoj općini Maglaj, zatim dozvoljen upis u A list navedenog zemljišnoknjižnog uloška parcela pobliže označenih u dispozitivu prvostepenog rješenja i dozvoljena uknjižba prava vlasništva u koloni upisi B lista navedenog zemljišnoknjižnog uloška u korist E.K. sa dijelom 1/1, te ukazano da na nekretnini A lista nema ograničenja ni tereta, te je zatvoren zemljišnoknjižni uložak broj 931 u odnosu na gore navedene parcele. Također, odbijen je zahtjev E.K. za ispravku greške u rješenju prvostepenog suda od 9. januara 1984. godine i 3. avgusta 2000. godine, te odbijen apelantičin prigovor kojim osporava prijavu prava vlasništva E.K. sa zahtjevom za uspostavu zemljišnoknjižnog uloška i upis prava vlasništva u njenu korist sa dijelom od 1/1, te odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je Služba za urbanizam, geodetske i imovinsko pravne poslove općine Maglaj 30. maja 2016. godine dostavila prvostepenom sudu Prijavni list radi uspostave zemljišne knjige prema podacima novog katastarskog premjera za nekretnine označene u izreci prvostepenog rješenja. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je nakon najave zemljišnoknjižnog ureda o uspostavi i zamjeni zemljišne knjige i poziva svim licima da u ostavljenom roku prijave svoje pravo vlasništva ili neko drugo pravo na predmetnim nekretninama i da podnesu dokaze za isto, E.K. prijavila pravo vlasništva na predmetnim nekretninama i dostavila dokaze. Takođe, naveo je da je apelantica dostavila podnesak kojim je iskazala interes da učestvuje u postupku budući da je u zemljišnim knjigama na tim parcelama upisana sa dijelom od 4/15, zbog čega je zemljišnoknjižni ured održao više pripremnih ročišta, te ročište za glavnu raspravu. Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud zaključio da ne može poslužiti kao osnov za prekid postupka navod da „postoji prethodno pitanje, pitanje vlasništva, odnosno dokazivanja prava vlasništva koje je sporno”, zato što je suština ovog postupka da zemljišnoknjižni sud kada nađe da su za nekretnine ispunjene pretpostavke iz odredbe člana 88. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama po službenoj dužnosti zemljišnu knjigu koja se vodi po starom katastarskom premjeru zatvori, a za odgovarajuće nekretnine novog premjera provede postupak uspostave zemljišne knjige i u novu zemljišnu knjigu upiše kao vlasnika osobu za koju je utvrđeno da je vlasnik nekretnine ili osobu čije vlasništvo prema stanju konkretne zemljišnoknjižne stvari izgleda najvjerovatnijim (član 69. st. 1 . tač. l. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama). Naime, Kantonalni sud je naveo da nesporno iz prijavnog lista proizlazi da se pravni odnosi starog i novog premjera na predmetnim nekretninama ne mogu povezati (u prijavnom listu kao posjednik predmetnih nekretnina po novom premjeru upisana E.K. sa dijelom od 1/1, te označene osobe koje su prema podacima zemljišne knjige bile upisane kao suvlasnici na predmetnim nekretninama po starom katastarskom premjeru). Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud postupio kada je odlučio da nisu osnovani apelantičini navodi da nije moguće udovoljiti zahtjevu E.K. budući da ostali upisani suvlasnici nisu pozvani i nisu učestvovali u ovom postupku, zato što je zemljišnoknjižni ured proveo postupak uspostave zemljišnoknjižnog uloška u skladu sa odredbama čl. 63. do 69., te člana 88. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama i u skladu sa odredbama Pravilnika o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je E.K. (zakonit) posjednik predmetnih nekretnina sa dijelom do 1/1, koji posjed je stekla na osnovu rješenja o nasljeđivanju od 2. decembra 1997. godine iza umrle majke D.T., a ona, opet, na osnovu rješenja o nasljeđivanju od 9. oktobra 1981. godine iza umrlog supruga K.T., koji je na predmetnim nekretninama upisan kao posjednik stupanjem na snagu novog katastarskog operata 1. januara 1974.godine, a prema starom katastarskom operatu bio je evidentiran kao posjednik na istim još i prije 1960.godine, dok apelantica nije dostavila dokaze da ima valjan pravni osnov za sticanje vlasništva na predmetnim nekretninama. Kantonalni sud je naveo da je zemljišnoknjižni ured pravilno zaključio da su predmetne nekretnine vlasništvo E.K. (najvjerovatnije vlasništvo E.K.), te naglasio da nakon okončanja ovog postupka svaka zainteresovan osoba ima mogućnost da svoja prava ostvari u redovnom sudskom postupku (član 68. Zakona o zemljišnim knjigama). Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, u suštini, smatra da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Naime, apelantica navodi „da je referent zemljišno-knjižnog ureda odbio apelantičin prijedlog da prekine postupak i E.K. uputi na parnicu radi dokazivanja prava vlasništva po osnovu dosjelosti, te da nije lično pozivao ostale upisane suvlasnike, nego ih je pozvao putem oglasne table...“.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnog prava, na koje se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud detaljno i jasno obrazložio svoju odluku, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredaba, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Ovo naročito imajući u vidu da apelantica u apelaciji ponavlja navode koje je isticala u žalbi, a koje navode je razmotrio Kantonalni sud prilikom donošenja osporene odluke, te jasno i detaljno objasnio zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević