Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4326/18 (N. I.)

Odluka donesena 22. 05. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4326/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. svibnja 2019. godine, u predmetu broj AP-4326/18, rješavajući apelaciju Nedžada Izića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nedžad Izić protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 101208 17 Kž od 17. svibnja 2018. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 101208 17 K od 26. rujna 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedžad Izić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Mirna Delalić, odvjetnica iz Tuzle, podnio je 31. srpnja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 101208 17 Kž od 17. svibnja 2018. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 101208 17 K od 26. rujna 2017. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Apelacionog suda, apelant je oglašen krivim za krivično djelo Obmana pri dobijanju kredita ili drugih pogodnosti iz članka 262. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BD), te je uz primjenu članaka 7., 42., 43., 49. i 50. stavak 1. točka b) i c) KZ BD osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

3. U obrazloženju presude Apelacioni sud je naveo da je apelant sa ciljem da za drugog pribavi kredit davatelju kredita dao netočne podatke u pogledu vrijednosti procjenjenih nekretnina, a što je značajno za dobijanje kredita. Naime, Apelacioni sud je ukazao da se netočni podaci, koji su značajni za dobijanje kredita, nalaze u "nalazu" u kojem je apelant kao vještak utvrdio vrijednost predmetnog zemljišta u iznosu 3.679.500,00 Eura. Apelacioni sud je naveo da je očigledno da je navedeni iznos bio značajan za dobijanje kredita, pa se ne može smatrati opravdanim prigovor apelanta da u činjeničnom opisu izostaje riječ „značajne“ koja predstavlja element kaznenog djela objektivnog karaktera. Apelacioni sud je ukazao da navedeno proizilazi iz činjeničnog opisa nakon kojeg ide dio zakonom propisanog teksta u kome se navodi da je apelant sa ciljem da za drugog pribavi kredit, davatelju kredita dao neistinite podatke značajne za dobijanje kredita. Nadalje, Apelacioni sud je naveo da ne može prihvatiti prigovor da presuda ne sadrži podatke o mjestu učinjenja kaznenog djela na osnovu kojeg podatka bi se utvrdila stvarna nadležnost suda, imajući u vidu da se zemljišne parcele nalaze u Ceriku, koji se administrativno nalazi na području Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, iz kog razloga sve radnje poduzete u Ceriku imaju obilježje kaznenog djela u nadležnosti Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Nadalje, Apelacioni sud je naveo da je apelant davatelj važnih i neistinitih podataka relevantnih za dobijanje kredita u konkretnom slučaju, iako te podatke nije osobno fizički predao u banku. Iako navedeni nalaz, odnosno procjenu vrijednosti zemljišta apelant smatra neobavezujućim dokumentom za banku, Apelacioni sud je naveo da se radi o podatku koji je značajan i bez kojeg u konkretnom slučaju kredit ne bi mogao biti odobren. Konačno, Apelacioni sud je naveo da odbrana pogrešno zaključuje da navedena inkriminacija koja se apelantu stavljala na teret, predstavlja u stvari vid kaznenog djela Prevare, zbog čega je onda pogrešan zaključak i stav odbrane da izvršitelj kaznenog djela može biti samo podnositelj zahtjeva za odobrenje kredita.

Apelacioni navodi

4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka odluke, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Naime, apelant smatra da izreka presude ne sadrži opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja kaznenog djela, te da nije obrazloženo da se radi o značajnim podacim za dobijanje kredita. Osim toga, apelant navodi je presudu donio stvarno i mjesno nenadležan sud, imajući u vidu da u optužnici i presudi nije utvrđeno mjesto počinjenja djela.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Apelacionog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na koje se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelanta ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4326/18 (N. I.) | Sudska praksa | Aktio