Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7727/18 (Centar za humanu politiku)

Odluka donesena 25. 06. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7727/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-7727/18, rješavajući apelaciju Centra za humanu politiku, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Centra za humanu politiku podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Mal 226817 18 Rev od 6. septembra 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Centra za humanu politiku podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 226817 17 Gž od 20. februara 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Centar za humanu politiku Doboj (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 27. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 Mal 226817 18 Rev od 6. septembra 2018. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 226817 17 Gž od 20. februara 2018. godine.

2. Ustavni sud ukazuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-96/18 od 17. jula 2018. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju zavedenu pod brojem AP-2805/18, a koju je apelant podnio protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 Mal 226817 17 Gž od 20. februara 2018. godine, jer je apelant protiv navedenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu o kojoj nije bilo odlučeno.

3. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci od 24. aprila 2017. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 20. februara 2018. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba podnesena protiv tuženih (S. G. i Republike Srpske), radi naknade štete zbog klevete.

4. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je apelant 11. novembra 2015. godine podnio predmetnu tužbu protiv tuženih, dok je sporni tekst pod naslovom "Udar na najranjivije kategorije stanovništva" objavljen 29. decembra 2014. godine. Nadalje, Okružni sud je ukazao na to da je odredbom člana 67. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da će po prethodnom ispitivanju tužbe sud donijeti rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da je tužba podnesena neblagovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Nadalje, kada se uzmu u obzir apelantova djelatnost i njegova aktivnost, Okružni sud je istakao da se ima smatrati da je apelant u roku od tri mjeseca od objavljivanja spornog teksta, a u smislu odredbe člana 12. stav 1. Zakona o zaštiti od klevete Republike Srpske saznao i mogao saznati za izražavanje i identitet lica koje je prouzrokovalo štetu. U konačnici, Okružni sud je zaključio da je prvostepeno rješenje zasnovano na zakonu, zbog čega je apelantovu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. Odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv rješenja Okružnog suda od 20. februara 2018. godine, Vrhovni sud je rješenjem od 6. septembra 2018. godine odbacio apelantovu reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je revizija potpisana od strane M. D. (predsjednika apelanta), a da je uz reviziju dostavljena punomoć za izjavljivanje revizije za advokata S. L.. Budući da reviziju nije sačinio navedeni punomoćnik, jer nije potpisana i ovjerena pečatom advokata, a da iz spisa proizlazi da je M. D. doktor političkih nauka, odnosno da nije lice koje je u smislu odredbe člana 301b. ZPP ovlašteno za izjavljivanje revizije, Vrhovni sud je zaključio da apelantova revizija nije dozvoljena.

6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

I.Dopustivost ratione materiae (u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 71 0 Mal 226817 18 Rev od 6. septembra 2018. godine)

8. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem, kojim je odbačena kao nedozvoljena njegova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja, povrijeđeno pravo na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. procesnoj dopustivosti "pravnog lijeka" koji je apelant koristio. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantovim «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. II.Neiscrpljivanje (u odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 71 0 Mal 226817 17 Gž od 20. februara 2018. godine)

11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

12. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju apelant propustio da u propisanom roku nadležnom sudu podnese tužbu za naknadu štete zbog klevete, a u skladu sa odredbom člana 12. stav 1. Zakona o zaštiti od klevete ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 37/01), kojom je propisano da: "Rok za podnošenje tužbe u smislu zakona je tri meseca od dana kada je tužilac saznao ili mogao saznati za izražavanje i identitet osobe koja je prouzrokovala štetu i ni u kom slučaju se ne može produžiti nakon jedne godine, od dana kada je izražavanje izneseno trećem licu.". Ustavni sud zapaža, dakle, da redovni sudovi nisu odlučivali o osnovanosti apelantove tužbe, već je njegova tužba, odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije u zakonom propisanom roku podnio tužbu nadležnom sudu, čime je izgubio pravo na traženje sudske zaštite. Da bi se raspravljalo o osnovanosti apelantove tužbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7727/18 (Centar za humanu politiku) | Sudska praksa | Aktio