Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1736/18 (A. P. i Z. P.)

Odluka donesena 11. 06. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1736/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-1736/18, rješavajući apelaciju Amele Pirić i Zlate Pirić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), (3) tačke c) i h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Amela Pirić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 133995 17 Gži 2 od 13. novembra 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Zlata Pirić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 133995 17 Gži od 13. oktobra 2017. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Zlata Pirić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 133995 17 Gži od 13. oktobra 2017. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.

Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Amela Pirić i Zlata Pirić (u daljnjem tekstu: prvoapelantica i drugoapelantica ili apelantice) iz Tuzle, podnijele su 15. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 133995 17 Gži 2 od 13. novembra 2017. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 32 0 P 133995 17 Gži od 13. oktobra 2017. godine.

a)U odnosu na prvoapelanticu

2. Odlučujući o prijedlogu za izvršenje tražioca izvršenja (I.Š.) protiv prvoapelantice kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave (rješenje Općinskog suda u Tuzli koje je djelimično preinačeno rješenjem Kantonalnog suda), Općinski sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio rješenje o izvršenju od 5. decembra 2016. godine, radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 2.919,19 KM i troškova izvršnog postupka prema dostavljenom troškovniku. Protiv navedenog rješenja o izvršenju prvoapelantica je izjavila prigovor koji je odbijen rješenjem Općinskog suda od 8. marta 2017. godine. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 13. novembra 2017. godine odbijena je žalba prvoapelantice i potvrđeno je rješenje od 8. marta 2017. godine.

b)U odnosu na drugoapelanticu

3. Odlučujući o prijedlogu za izvršenje tražioca izvršenja (I.Š.) protiv drugoapelantice kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave (rješenje Općinskog suda koje je djelimično preinačeno rješenjem Kantonalnog suda), Općinski sud je donio rješenje o izvršenju od 5. decembra 2016. godine, radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 3.199,99 KM i troškova izvršnog postupka prema dostavljenom troškovniku. Protiv navedenog rješenja o izvršenju drugoapelantica je izjavila prigovor koji je odbijen rješenjem Općinskog suda od 9. marta 2017. godine. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 13. oktobra 2017. godine odbijena je žalba drugoapelantice i potvrđeno je rješenje od 9. marta 2017. godine.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je suprotno žalbenim navodima, u obrazloženju pobijanog rješenja prvostepeni sud dao jasne činjenične i pravne razloge kojima se rukovodio prilikom donošenja pobijanog rješenja, i da takva odluka omogućava strankama u postupku da shvate razloge zbog kojih je ista donesena, te da zahtijevaju provjeru pravilnosti iste izjavljivanjem pravnog lijeka, zbog čega ne stoje žalbeni navodi da prvostepeni sud u obrazloženju pobijanog rješenja nije dao pravno valjane razloge i da je obrazloženje kontradiktorno. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud primjenom odredbe člana 39. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) odredio sprovođenje izvršenja pljenidbom 1/2 penzije drugoapelantice, kako je to i predloženo u prijedlogu za izvršenje, a što je u skladu sa ograničenjem iz člana 138. stav 1. istog zakona. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da nisu osnovani ni žalbeni prigovori da je prvostepeni sud određivanjem pljenidbe 1/2 penzije drugoapelantice povrijedio odredbu člana 71. stav 5. ZIP, jer nije dokazala kakvu štetu trpi zbog određivanja izvršenja na penziji, a ovo tim prije što ni u žalbi nisu ponuđeni dokazi da je u smislu člana 71. stav 1. ZIP predložila da se izvršenje odredi na drugom predmetu izvršenja.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantice su se pozvale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise. Apelantice iznose prigovore na izvršni postupak u cjelosti, a žale se i da je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku. Osim toga, apelantice su se pozvale i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), kao i na povrede Amandmana V Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (odjeljak II ljudska prava i osnovne slobode: član 1, član 2. stav 1. tačka c), d), e) i k) i člana 3. i 4.), Opšte deklaracije o ljudskim pravima UN-a (član 3. i 17.) i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (član 3. i 26.), ali te navode nisu posebno obrazlagale niti argumentovale.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1), (3) tačke c) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačke c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

h) apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na prvoapelanticu – protek roka

7. Ustavni sud zapaža da je osporeno rješenje Kantonalnog suda od 13. novembra 2017. godine prvoapelantica primila 27. novembra 2017. godine. Budući da je predmetna apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. marta 2018. godine, slijedi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je prvoapelantica primila osporenu odluku.

U odnosu na drugoapelanticu Dopustivost ratione materiae (u odnosu na pravo na pravično suđenje)

8. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem drugoapelantica ima svojstvo izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 13. oktobra 2017. godine se odlučivalo o žalbi drugoapelantice podnesenoj u izvršnom postupku, koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv drugoapelantice, na osnovu pravosnažne sudske odluke. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta», već da su ona ranije utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Dopustivost prima facie (u odnosu na pravo na imovinu)

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu odnose isključivo na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba ZIP-a u bilo kojem dijelu bila proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, odnosno da je miješanje u drugoapelantičino pravo na imovinu bilo proizvoljno. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi drugoapelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanja na koja su se pozvale, odnosno ništa što ukazuje da drugoapelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1736/18 (A. P. i Z. P.) | Sudska praksa | Aktio