Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4431/18 (S.L., M.L i T.L.S.)
Odluka donesena 11. 06. 2019.
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4431/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-4431/18, rješavajući apelaciju S. L. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.L., M.L. i T.L.S.
podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 186734 18 Rev od 11. maja 2018. godine (u odnosu na stav I izreke), Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 186734 17 Gž od 27. novembra 2017. godine i Presude zbog propuštanja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 186734 14 P od 28. decembra 2015. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.L., M.L. i T.L.S.
podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 186734 18 Rev od 11. maja 2018. godine (u odnosu na stav II izreke), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. S.L., M.L i T.L.S. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Beograda, Republika Srbija, koje zastupa Đorđe Dimitrijević advokat iz Banjaluke, podnijeli su 3. augusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 186734 18 Rev od 11. maja 2018. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 186734 17 Gž od 27. novembra 2017. godine, Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 186734 14 P od 15. septembra 2017. godine i Presude zbog propuštanja Osnovnog suda broj 71 0 P 186734 14 P od 28. decembra 2015. godine. Takođe, apelanti su podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "obustavio provođenje Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 234554 16 I od 24. avgusta 2016. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda".
2. Presudom zbog propuštanja Osnovnog suda broj 71 0 P 186734 14 P od 28. decembra 2015. godine obavezani su apelanti da tužiocu solidarno isplate na ime duga iznos od 67.438,80 KM u protivrijednosti 34.584,00 eura na način preciziran u izreci presude. Obavezani su apelanti da tužiocu plate parnične troškove u iznosu od 1.581,90 KM. Iz stanja spisa proizlazi da je navedena prvostepena presuda postala pravosnažna 15. februara 2016. godine.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 186734 14 P od 15. septembra 2017. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanata za ukidanje klauzule pravosnažnosti u predmetu Osnovnog suda broj 71 0 P 186734 14 P.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 186734 17 Gž od 27. novembra 2017. godine žalba apelanata protiv Presude zbog propuštanja Osnovnog suda broj 71 0 P 186734 14 P od 28. decembra 2015. godine odbačena je kao nedozvoljena, dok je žalba apelanata podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 P 186734 14 P od 15. septembra 2017. godine odbijena kao neosnovana i navedeno rješenje potvrđeno (stav I izreke rješenja). Odbijen je zahtjev apelanata za naknadu troškova postupka (stav II izreke rješenja).
5. Odlučujući o reviziji apelanata protiv drugostepenog rješenja, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 186734 18 Rev od 11. maja 2018. godine kojim je odbacio reviziju apelanata u dijelu kojim je odbačena žalba apelanata izjavljena protiv Presude zbog propuštanja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 186734 14 P od 28. decembra 2015. godine (stav I izreke), a odbio je reviziju apelanata u dijelu kojim je odbijena žalba apelanata izjavljena protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 P 186734 14 P od 15. septembra 2017. godine. U dijelu rješenja kojim obrazlaže stav I izreke, Vrhovni sud je konstatovao da je pravilna i zakonita odluka Okružnog suda kojom je žalba apelanata odbačena, s tim da je trebalo da se odbaci kao neblagovremena, a ne kao nedopuštena, imajući u vidu da su apelanti propustili da, u skladu sa članom 324. stav (2) Zakona o parničnom postupku izjave žalbu u zakonom propisanom roku, dok je u dijelu rješenja kojim obrazlaže stav II izreke Vrhovni sud zaključio da rješenje kojim je odbijena žalba apelanata nema karakter rješenja kojim se postupak pravosnažno završava, pa je revizija apelanata u tom dijelu nedozvoljena.
6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz član 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
Neiscrpljivanje
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, apelanti su propustili da, u skladu sa članom 203. stav (1) Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u zakonskom roku podnesu žalbu protiv Presude zbog propuštanja Osnovnog suda broj 71 0 P 186734 14 P od 28. decembra 2015. godine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti neblagovremenim podnošenjem žalbe nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno van roka podnijeli žalbu na osnovu koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
Dopustivost ratione materiae
10. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelanti smatraju da im je osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 186734 18 Rev od 11. maja 2018. godine (stav II izreke) povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
11. U pogledu navoda apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopšte primjenjive na njihov slučaj.
12. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud smatra da se u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali o prijedlogu apelanata za ukidanje klauzule pravosnažnosti nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, o njihovim "građanskim pravima ili obavezama" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije se odlučivalo u postupku u kojem je donesena Presuda zbog propuštanja Osnovnog suda broj 71 0 P 186734 14 P od 28. decembra 2015. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP 2143/08 od 28. aprila 2010. godine i AP 1078/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
13. U odnosu na navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević