Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4514/18 (Nogometni savez BiH)
Odluka donesena 11. 06. 2019.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4514/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-4514/18, rješavajući apelaciju Nogometnog saveza BiH, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nogometnog saveza BiH podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 022913 18 Uvp od 6. juna 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nogometni savez BiH (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Predrag Herbez, advokat iz Banjaluke, podnio je 7. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 022913 18 Uvp od 6. juna 2018. godine.
2. Osporenom presudom Suda BiH odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke - presude Suda BiH od 4. decembra 2017. godine, kojom je odbijena apelantova tužba protiv tužene (Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Banjaluka) kojom je tražio da sud donese presudu kojom će tuženu obavezati da, u roku koji sud odredi, odluči o njegovoj žalbi izjavljenoj 17. juna 2016. godine zbog nedonošenja prvostepenog rješenja Regionalnog centra Sarajevo, povodom revizije na rješenje od 8. januara 2016. godine, te kojom je istaknuo i zahtjev za nadoknadu troškova postupka.
3. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da je apelant u skladu sa članom 68. stav 2. Zakona o porezu na dodatu vrijednost BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) podnio zahtjev za reviziju rješenja (Regionalnog centra Sarajevo) od 8. januara 2016. godine (kojim je apelantu, kao poreskom obvezniku, utvrđen razrez indirektnih poreza). Nadalje, da o predmetnoj reviziji nije odlučeno, te da je apelant izjavio žalbu zbog nedonošenja prvostepenog rješenja povodom izjavljene revizije, kao i da je tužena aktom od 7. jula 2016. godine obavijestila apelanta o razlozima nedonošenja odluke po žalbi. Sud BiH je naveo da je tužena u predmetnom aktu navela da je potvrdila rješenje na koje je izjavljena revizija, te je istakao da je u konkretnom slučaju apelant imao mogućnost izjaviti žalbu Osnovnom sudu za prekršaje u smislu odredbe člana 68. stav 6. Zakona o PDV-u. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za pokretanje tužbe u smislu člana 21. Zakona o upravnim sporovima BiH, te da je pobijana presuda Suda BiH pravilna i zakonita, a apelantov zahtjev za njeno preispitivanje neosnovan.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog, carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Ustavni sud zapaža da je osporena odluka Suda BiH, a povodom apelantovog zahtjeva za preispitivanje sudske odluke, donesena u postupku u kojem je apelantu (kao poreskom obvezniku) utvrđen razrez indirektnih poreza. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević