Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1955/19 (F. S.)

Odluka donesena 22. 05. 2019.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1955/19

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-1955/19, rješavajući zahtjev Ferida Sokolovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev Ferida Sokolovića za donošenje privremene mjere.

Nalaže se odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda u Visokom broj 41 0 I 035764 17 Kom 3.

Ova odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ferid Sokolović (u daljnjem tekstu: apelant), podnio su 3. maja 2019. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Zaključka Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 I 035764 17 Kom 3 od 11. aprila 2019. godine.

2. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da zastane sa provođenjem svih radnji u izvršnom postupku koji se vodi pred tim sudom pod brojem 41 0 I 035764 17 Kom, do donošenja odluke po apelaciji.

3. Pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 41 0 Mal 010587 09 Mal od 21. marta 2011. godine obavezan je apelant da RTV FBiH Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) na ime neplaćene RTV takse za određeni period isplati ukupan iznos od 64,90 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

4. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da je tražilac izvršenja tom sudu podnio prijedlog za dozvolu izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave, koji je sud dozvolio rješenjem o izvršenju protiv kojeg je apelant izjavio prigovor, nakon čega je sud taj prigovor usvojio i donio rješenje kojim se prijedlog za izvršenje smatra tužbom, te je odlučio da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka. Prilikom odlučenja Općinski sud je imao u vidu odredbu člana 58. stav 1. Zakona o javnom servisu Radio-televizije Federacije BiH kojom je utvrđena pretpostavka o posjedovanju, tako, što se smatra da jedno lice u svakom domaćinstvu i svako registrovano pravno lice u Federaciji BiH imao radio ili TV prijemnik. Prema tome, posjedovanje radio ili TV prijemnika je činjenica koju zakon pretpostavlja i koju ne treba dokazivati. Nadalje, Općinski sud je ukazao na odredbu članu 54. Zakona o javnom servisu Radio-televizije Federacije BiH kojom je propisano da su svako domaćinstvo i pravna osoba dužni plaćati mjesečnu taksu na posjedovanje radio ili TV prijemnika pod uslovima određenim ovim zakonom. Na osnovu svega istaknutog Općinski sud odlučio kao u izreci presude jer apelant nije iznio dokaze po kojima ne bi postajala činjenica da je imao radio ili TV prijemnik, iz čega je proizašla njegova obaveza plaćanja RTV takse u utuženom periodu.

5. Na prijedlog tražioca izvršenja, a na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda od 21. marta 2011. godine, Općinski sud je 16. oktobra 2012. godine donio rješenje o izvršenju, kojim je udovoljeno prijedlogu za izvršenje [na apelantovim pokretnim stvarima].

6. Kako nije došlo do realizacije tražbine tražioca izvršenja, tražilac izvršenja je 24. maja 2017. godine podneskom tražio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, što je Općinski sud dozvolio rješenjem od 8. septembra 2017. godine [na apelantovim nekretninama].

7. Apelant je protiv navedenog rješenja 19. septembra 2017. godine izjavio prigovor.

8. Općinski sud je donio rješenje broj 41 0 I 035764 17 Kom 3 od 12. oktobra 2017. godine kojim je apelantov prigovor odbio kao neosnovan.

9. Općinski sud je prije svega naveo da je apelant 10. oktobra 2017. godine podnio i žalbu, a kako sud nije odlučio ni po prigovoru od 19. septembra 2017. godine, žalbu je tretirao kao dopunu prigovora od 19. septembra 2017. godine. Razmatrajući apelantov prigovor, Općinski sud je ustanovio da je prigovor neosnovan, jer ne sadrži razloge koji sprečavaju izvršenje. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da je pobijano rješenje donio na osnovu člana 23. stav tačka 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), na temelju pravomoćne i izvršne odluke suda - presude od 21. marta 2011. godine, a na temelju činjenice da apelant nije nikada izmirio dug po citiranoj presudi. Općinski sud je naveo da je dug bezuspješno pokušavao naplatiti na pokretnim stvarima. Kako potraživanje nije ni djelimično izmireno, udovoljeno je prijedlogu tražioca izvršenja za promjenu predmeta izvršenja, radi naplate glavnog potraživanja i troškova postupka, te je izvršenje određeno na apelantovim nekretninama. Općinski sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o izvršenju utvrđene obaveze navedenom presudom, koja se ne može mijenjati na osnovu činjenica, koje je istaknuo apelant, a koje se odnose na navode da sestra plaća RTV taksu ili život u zajedničkom domaćinstvu sa sestrom. Općinski sud je zaključio da razlozi koje u svom prigovoru ističe apelant, nisu od uticaja na rješavanje konkretne izvršne stvari. Općinski sud je naveo da su se navedeni prigovori mogli iznijeti u postupku iz koga potiče predmetna izvršna isprava, te da se ne mogu podvesti pod razloge iz odredaba člana 47. ZIP-a. Apelant nije podnio žalbu Kantonalnom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) protiv navedenog rješenja.

10. Općinski sud je donio Zaključak o prodaji nepokretnosti broj 41 0 I 035764 17 Kom 3 od 11. aprila 2019. godine kojim je određena prva prodaja usmenim javnim nadmetanjem i to sedam nekretnina (njive) pobliže označenih u izreci zaključka, vlasništvo apelanta 1/1, čija vrijednost je utvrđena nalazom vještaka poljoprivredne struke u iznosu od 44.249,50 KM. Ročište za prvu prodaju apelantovih nekretnina je određeno za 28. maj 2019. godine.

11. Apelant tvrdi da mu je osporenom odlukom prekršen član VI/3.b) i Aneks I Ustava Bosne i Hercegovine, Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te čl. 18. (1) i 25. (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Apelant je opisao hronologiju predmetnog postupka, istaknuvši da je doveden u situaciju da cijela njegova imovina bude predmetom prodaje (sedam nekretnina), u procijenjenoj vrijednosti od 44.249,50 KM zbog naplate 64,90 KM. Apelant je naveo da su osporenim zaključkom, kojim su za namirenje duga od 64,90 KM, sve njegove nekretnine stavljene na prodaju, te da je za svaku pojedinačno utvrđena vrijednost koja je 681 put veća od izvršnog zahtjeva. Kako nije ostavljen pravni lijek po donesenom zaključku, prinuđen je, kako ističe, obratiti se apelacijom Ustavnom sudu. Ističe da je „česta“ praksa lokalnih sudova da za mala potraživanja prodaju kuće, stanove i zemljišta u drugoj ili trećoj prodaji, pa je, da ne bi doživio istu sudbinu, podnio Ustavnom sudu zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom, u suštini predlaže da se odgodi postupak izvršenja do konačne odluke Ustavnog suda po podnesenoj apelaciji.

12. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

„Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.“

13. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada je to i u interesu stranaka i vođenja postupak o apelaciji, odnosno kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

14. U vezi s navedenim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji odnosno ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere.

15. Ustavni sud smatra da su predmetnom apelacijom pokrenuta ozbiljna pitanja koja se tiču, prije svega, miješanja u ustavno pravo apelanta na mirno uživanje imovine, zaštičeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud polazeći od svih činjenica iz konkretnog predmeta, a posebno imajući u vidu da se radi o očiglednom nesrazmjeru između apelantovog dugovanja i nekretnina koje se prodaju, što je u konačnici rezultiralo donošenjem zaključka od 11. aprila 2019. godine kojim je određeno i prvo ročište za prodaju sedam apelantovih nekretnina ukupne vrijednosti od 44.249,50 KM zbog naplate duga od 64,90 KM. Stoga, iznesene razloge Ustavni sud smatra dovoljnim za procjenu kako su ispunjeni uvjeti da se, do donošenja konačne odluke, privremeno obustavi provođenje izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda broj 41 0 I 035764 17 Kom 3, smatrajući očitim da odgoda izvršenja nije suprotna javnom interesu, niti bi se tom odgodom licima koja imaju pravni interes za sprovođenje izvršenja u konkretnom slučaju nanijela veća šteta, kao i to da bi provođenjem izvršnih radnji u predmetnom postupku apelantu moglo prouzročiti štetu koja bi se teško mogla popraviti, a sa druge strane je u interesu pravilnog vođenja postupka pred Ustavnim sudom.

16. Imajući u vidu ove okolnosti, Ustavni sud je ocijenio da je u interesu i apelanta i postupka da se usvoji privremena mjera i da se, privremeno, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji odloži provođenje izvršnih radnji u predmetu broj 41 0 I 035764 17 Kom 3.

17. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

18. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

19. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

20. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1955/19 (F. S.) | Sudska praksa | Aktio