Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5247/18 (M. V. i drugi)

Odluka donesena 25. 06. 2019.

  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5247/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-5247/18, rješavajući apelacije Milana Vlasenka i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. a), d) i h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Milana Vlasenka, Adisa Pelaka, Abdulaha Berbića, Amira Kadirića, Alena Bahonjića, Elvira Pobrića, Željka Šurlana, Roberta Stijakovića, Gorana Kotorana, Radana Vekića, Borislava Jarića, Danijela Dujića, Nenada Malića, Aleksandra Savića, Nebojše Jankovića, Nenada Berića, Nebojše Ćevriza, Borislava Tasovca, Milorada Vukovića, Zorana Salamadije, Medima Huseinovića, Muhameda Hadžikadunića, Admira Biberovića, Zlatana Blagojevića, Danijela Danilovića, Dušana Ćudića, Velemira Radovanovića, Siniše Topića, Saše Tomića, Dragana Đokića, Srđana Vukadinovića, Dalibora Bodirogića, Dike Stevića, Almira Omića, Milorada Stupića, Nemanje Đokića, Lazara Čavarkape, Milana Mačara, Milenka Kovačevića, Radmila Simovića, Miljana Ratkovića i Darka Pikule podnesene protiv Odluke Narodne skupštine Republike Srpske broj 02/1-021- 665 /18 od 21. juna 2018. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adisa Pelaka, Abdulaha Berbića, Amira Kadirića, Alena Bahonjića, Elvira Pobrića, Željka Šurlana, Roberta Stijakovića, Gorana Kotorana, Radana Vekića, Borislava Jarića, Danijela Dujića, Nenada Malića, Aleksandra Savića, Nebojše Jankovića, Nenada Berića, Nebojše Ćevriza, Borislava Tasovca, Milorada Vukovića, Zorana Salamadije, Medima Huseinovića, Muhameda Hadžikadunića, Admira Biberovića, Zlatana Blagojevića, Danijela Danilovića, Dušana Ćudića, Velemira Radovanovića, Siniše Topića, Saše Tomića, Dragana Đokića, Srđana Vukadinovića, Dalibora Bodirogića, Dike Stevića, Almira Omića, Milorada Stupića, Nemanje Đokića, Lazara Čavarkape, Milana Mačara, Milenka Kovačevića, Radmila Simovića, Miljana Ratkovića i Darka Pikule podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 000018 18 Kž od 15. avgusta 2018. godine, zbog toga što su je podnijela neovlaštena lica.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Vlasenka podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 000018 18 Kž od 15. avgusta 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-5247/18

1. Milan Vlasenko (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Foča (u daljnjem tekstu: KPZ Foča), podnio je 11. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 000018 18 Kž od 15. avgusta 2018. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 000018 18 Kv 2 od 2. avgusta 2018. godine, te protiv Odluke Narodne skupštine Republike Srpske broj 02/1-021-665/18 od 21. juna 2018. godine.

2. Okružni sud je donio Rješenje o amnestiji broj 11 0 K 000018 18 Kv 2 od 2. avgusta 2018. godine kojim se apelantu kao osuđenom, koji se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 17 godina izrečene pravosnažnom Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 000018 08 K od 23. juna 2008. godine zbog krivičnog djela teškog ubistva iz člana 149. stav (1) tačka 2) i krivičnog djela teške krađe iz člana 232. stav (1) tačka 1) Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), daje amnestija za krivično djelo teške krađe iz člana 232. stav (1) tačka 1) KZ RS za koje je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a koja kazna se umanjuje za 25% u trajanju od tri mjeseca, pa je jedinstvena kazna zatvora od 17 godina umanjena tako da preostali dio izrečene kazne zatvora iznosi 16 godina i devet mjeseci. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je odredbom člana 5. stav (1) tačka 7) Zakona o amnestiji („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 61/18) propisano da pravo na amnestiju nemaju lica koja su počinila određena krivična djela propisana KZ RS, između ostalih, krivična djela protiv života i tijela, a u koja spada teško ubistvo iz člana 149. KZ RS. Kako se apelant na dan stupanja na snagu Zakona o amnestiji, tj. 14. jula 2018. godine nalazio na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora (u KPZ Foča) u trajanju od 17 godina za krivična djela teško ubistvo iz člana 149. stav (1) tačka 2) i teška krađa iz člana 232. stav (1) tačka (1) KZ RS, te kako krivično djelo teško ubistvo iz člana 149. KZ RS nije obuhvaćeno amnestijom u skladu sa Zakonom o amnestiji, Okružni sud je zaključio da se apelantu amnestija može dati samo za krivično djelo teška krađa iz člana 232. stav (1) tačka (1)

KZ RS.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 000018 18 Kž od 15. avgusta 2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta podnesena protiv navedenog rješenja o amnestiji. AP-5248/18

4. Adis Pelak, Abdulah Berbić, Amir Kadirić, Alen Bahonjić, Elvir Pobrić, Željko Šurlan, Robert Stijaković, Goran Kotoran, Radan Vekić, Borislav Jarić, Danijel Dujić, Nenad Malić, Aleksandar Savić, Nebojša Janković, Nenad Berić, Nebojša Ćevriz, Borislav Tasovac, Milorad Vuković, Zoran Salamadija, Medim Huseinović, Muhamed Hadžikadunić, Admir Biberović, Zlatan Blagojević, Danijel Danilović, Dušan Ćudić, Velemir Radovanović, Siniša Topić, Saša Tomić, Dragan Đokić, Srđan Vukadinović, Dalibor Bodirogić, Diko Stević, Almir Omić, Milorad Stupić, Nemanja Đokić, Lazar Čavarkapa, Milan Mačar, Milenko Kovačević, Radmilo Simović, Miljan Ratković i Darko Pikula (u daljnjem tekstu: apelanti) trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Foča, koje zastupa Milan Vlasenko, podnijeli su 11. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 11 0 K 000018 18 Kž od 15. avgust 2018. godine, Rješenja Okružnog suda broj 11 0 K 000018 18 Kv 2 od 2. avgusta 2018. godine i protiv Odluke Narodne skupštine Republike Srpske broj 02/1-021-665/18, od 21. juna 2018. godine.

5. Okružni sud je donio Rješenje o amnestiji broj 11 0 K 000018 18 Kv 2 od 2. avgusta 2018. godine kojim se Milanu Vlasenku kao osuđenom, koji se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 17 godina izrečene pravosnažnom Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 000018 08 K od 23. juna 2008. godine zbog krivičnog djela teškog ubistva iz člana 149. stav (1) tačka 2) i krivičnog djela teške krađe iz člana 232. stav (1) tačka 1) Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), daje amnestija za krivično djelo teške krađe iz člana 232. stav (1) tačka 1) KZ RS za koje je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a koja kazna se umanjuje za 25% u trajanju od tri mjeseca, pa je jedinstvena kazna zatvora od 17 godina umanjena tako da preostali dio izrečene kazne zatvora iznosi 16 godina i devet mjeseci.

6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 000018 18 Kž od 15. avgusta 2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba Milana Vlasenka podnesena protiv navedenog rješenja o amnestiji. Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da navedene apelacije na iste osporene odluke, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5247/18.

Apelacioni navodi

8. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo da ne budu podvrgnuti mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti traže da se poništi Odluka Narodne skupštine Republike Srpske kojom je usvojen Zakon o amnestiji, jer po Zakonu o amnestiji koji je bio na snazi do donošenja Odluke, apelanti su „imali pravo na amnestiju – slobodu u visini 12,5%“.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. a), d) i h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. a), d) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Nenadležnost

10. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o predmetnim apelacijama podnesenim protiv Odluke Narodne skupštine Republike Srpske, jer osporeni akt nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5489/15 od 6. decembra 2016. godine i Odluka dopustivosti broj AP-1380/16 od 7. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

Neovlašteno lice

12. Ustavni sud zapaža da su apelanti u predmetu AP-5248/18 podnijeli apelaciju protiv protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 11 0 K 000018 18 Kž od 15. avgusta 2018. godine i Rješenja Okružnog suda broj 11 0 K 000018 18 Kv 2 od 2. avgusta 2018. godine. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporene odluke ne odnose na ove apelante, te da predmetnim rješenjima nije odlučivano o nekom njihovom ustavnom pravu, već o pravu apelanta Milana Vlasenka na amnestiju.

13. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti u konkretnom slučaju nemaju svojstvo ovlaštenih lica koja bi mogla osporavati rješenje Vrhovnog suda i rješenje Okružnog suda. Dopustivost ratione matieriae

14. U odnosu na navode apelanta Milana Vlasenka da mu je osporenim rješenjem Vrhovnog suda i rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća na to da se član

5. Evropske konvencije, kao cjelina odnosi na zaštitu fizičke slobode, i to naročito slobode od proizvoljnog hapšenja ili pritvaranja. Ustavni sud naglašava da je članom 5. stav (1) tačka a) Evropske konvencije propisano da niko ne smije biti lišen slobode osim po postupku koji je propisan zakonom, u slučaju zakonitog pritvora na osnovu presude nadležnog suda. U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da se apelant nalazi na izdržavanju kazne zatvora na osnovu pravosnažne presude Okružnog suda, što je u skladu sa članom 5. Evropske konvencije. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, u kojem je predmet ispitivanja bilo pravo apelanta na amnestiju, nije odlučivalo o pravu na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, te da apelant kaznu zatvora izdržava po osnovu pravosnažne presude Okružnog suda broj 11 0 K 000018 08 K od 23. juna 2008. godine, a ne po osnovu osporenih odluka. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na ličnu slobodu i sigurnost, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se osporenim rješenjima nije odlučivalo ni o apelantovom pravu iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, te su, stoga, i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a), d) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je podnijelo neovlašteno lice, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5247/18 (M. V. i drugi) | Sudska praksa | Aktio