Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-532/19 (Ž. J.)

Odluka donesena 25. 06. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-532/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. lipnja 2019. godine, u predmetu broj AP-532/19, rješavajući apelaciju Živka Jugovića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Živko Jugović protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 039919 17 Gž 2 od 17. prosinca 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Živko Jugović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 5. veljače 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 039919 17 Gž 2 od 17. prosinca 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, apelant je obavezan da tužiteljima-protutuženim (M. D. i D. Z.) na ime izvršenih usluga za zastupanje apelanta po ispostavljenom troškovniku - računu isplati određeni novčani iznos uz pripadajuće zakonske kamate, te nadoknadi troškove parničnog postupka, dok je tužbeni zahtjev odbijen u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa. Nadalje, odbačena je kao nedopuštena protutužba u dijelu kojim je traženo da se utvrdi da je tužitelj-protutuženi M. D. zlouporabljujući danu advokatsku punomoć i povjerenje povlačenjem prvobitne tužbe apelanta u radnom sporu umanjio tužbeni zahtjev u korist tada tuženog čime je apelantu nanio materijalnu štetu. Također, odbijen je protutužbeni zahtjev kojim je traženo da se obveže tužitelj-protutuženi M. D. da apelantu isplati naknadu materijalne štete zbog povlačenja prvobitne tužbe u visini pripadajućih plaća, regresa, ogreva i zimnice, pripadajuće otpremnine, po osnovu pripadajuće naknade zbog nezaposlenosti i zbog umanjenja pripadajućih plaća, te je odbijen zahtjev da se obaveže tužitelj-protutuženi M. D. da apelantu naknadi troškove parničnog postupka.

3. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu naknade po osnovu zastupanja u parničnom postupku, kao i zahtjev apelanta za naknadu štete po osnovu propusta koje su učinjene od strane tužitelja. Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji, na osnovu punomoć za zastupanje, zastupali apelanta u radnom sporu koji je kao tužitelj vodio protiv tada tuženog. Dalje je naveo da je na ročištu održanom 19. travnja 2006. godine tužitelj-protutuženi M. D. povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na potraživanje plaća, regresa, ogreva, zimnice, otpremnine, a da je na ročištu bio prisutan i apelant. Naime, prilikom odlučivanja o protutužbenom zahtjevu Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za zasnivanje materijalno-pravne odgovornosti za naknadu štete, imajući u vidu da apelant u tijeku postupka nije dokazao da mu je tužitelj pričinio štetu neadekvatnim zastupanjem u tijeku radnog spora. Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj-protutuženi M. D. u izvršavanju naloga u svemu postupao sa pažnjom dobrog domaćina, kako to nalaže odredaba članka 751. Zakona o obligacionim odnosima, pri čemu je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje opravdanosti djelimičnog povlačenja tužbe na raspravi od 19. listopada 2007. godine. Nadalje, Okružni sud je naveo da je apelant u konačnici izgubio radni spor, a takav ishod nije rezultat radnji ili propuštanja tužitelja-protutuženog M. D. već neosnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva s obzirom da sud nije utvrdio nezakonitost odluke o otkazu ugovora o radu. Naime, pitanje eventualno pretrpljene štete zbog usvajanja tužbenog zahtjeva u manjem iznosu se moglo postaviti samo u slučaju da je takav tužbeni zahtjev uopće usvojen, pa tužitelj-protutuženi M. D. nije ni mogao mogao pričiniti štetu apelantu time što djelimično povukao tužbu. Konačno, Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbacio protivtužbu u utvrđujućem dijelu a ova odluka je zasnovana na pravilnoj primjeni odredaba članka 54. Zakona o parničnom postupku.

Apelacioni navodi

4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je redovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivno-pravne propise.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnog prava, na koje se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Okružnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na koje se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelanta ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-532/19 (Ž. J.) | Sudska praksa | Aktio