Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5800/18 (O. M.)
Odluka donesena 17. 07. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5800/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-5800/18, rješavajući apelacije Osmana Mulahalilovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Osman Mulahalilović protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 St 004804 18 Pž 8 od 7. augusta 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Osman Mulahalilović protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 St 004804 18 Rev 3 od 21. januara 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-5800/18
1. Osman Mulahalilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 17. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 St 004804 18 Pž 8 od 7. avgusta 2018. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 St 004804 06 St od 27. novembra 2017. godine odbačen je zahtjev apelanta (kao advokata) za isplatu troškova zastupanja stečajnog dužnika Z.Z. "Ratar" Brka - u stečaju od 7. decembra 2016. godine.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, Apelacioni sud je donio Rješenje broj 96 0 St 004804 18 Pž 8 od 7. augusta 2018. godine kojim je odbio žalbu apelanta i potvrdio rješenje Osnovnog suda. U obrazloženju osporenog drugostepenog rješenja je navedeno da je pravilan zaključak prvostepenog suda da apelant nije postupio po rješenjima Osnovnog suda od 31. oktobra 2017. godine i 23. novembra 2017. godine (kojima je apelant pozvan da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja u smislu odredbi člana 74. stav (1) Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH dostavi sudu preciziran zahtjev za naknadu troškova zastupanja, uz izdati račun kao osnov za uplatu traženog iznosa). Naime, Apelacioni sud je ukazao da je apelant uz podnesak od 11. decembra 2017. godine dostavio samo račun na iznos od 34.422,32 KM i uz navedeni račun priložio raniji obračun troškova od 10. septembra 2007. godine (koji glasi na iznos znatno veći u odnosu na konačno opredijeljeni zahtjev), a da pri tome nije obrazložio na šta se tačno odnosi traženi iznos, odnosno taksativno naveo svaku pojedinačnu radnju za koju potražuje troškove, te osnov i visinu tog potraživanja. Stoga je, primjenom odredbe člana 74. stav (1) i (3) i člana 129. stav (1) Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH, odbačen zahtjev apelanta za isplatu troškova zastupanja Zemljoradničke zadruge „Ratar“ – u stečaju.
2. AP-1264/19
4. Osman Mulahalilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 21. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 St 004804 18 Rev 3 od 21. januara 2019. godine.
5. Rješenjem Apelacionog suda od 21. januara 2019. godine odbačena je revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Apelacionog suda broj 96 0 St 004804 18 Pž 8 od 7. augusta 2018. godine kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je naveo da su prvostepeno rješenje i drugostepeno rješenje odluke suda donesene u stečajnom postupku, a da je odredbom člana 8. stav (3) Zakona o stečaju, prinudnom poravnanju i likvidaciji u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine propisano da se u stečajnom postupku revizija ne može izjaviti. Imajući navedeno u vidu, Apelacioni sud je zaključio da je revizija nedopuštena.
Spajanje predmeta
6. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istog apelanta i isti postupak, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5800/18. Apelacioni navodi
7. U navedenim apelacijama apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
Neiscrpljivanje pravnih lijekova – u odnosu na Rješenje Apelacionog suda od 7. augusta 2018. godine
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 5827/18 od 27. februara 2019. godine).
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 74. stav (1) Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH ("Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine" br. 8/09, 52/10 i 27/14), postupi po nalogu suda i dostavi preciziran zahtjev za naknadu troškova nadležnom sudu. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno dostaviti preciziran zahtjev za naknadu troškova. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
Dopustivost ratione materiaeu odnosu na Rješenje Apelacionog suda od 21. januara 2019. godine
11. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem je redovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. o ispunjenosti zakonskih uslova za primjenu korištenog pravnog lijeka (revizije). Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U odnosu na navode apelanta da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, a nije se odlučivalo o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević