Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1809/19 (Samostalna obrtnička radnja "Funkcija Dizajn" vl. Adnan Sulejmanagić)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1809/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-1809/19, rješavajući apelaciju Samostalne obrtničke radnje "Funkcija Dizajn" vl. Adnana Sulejmanagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samostalne obrtničke radnje "Funkcija Dizajn" vl. Adnana Sulejmanagića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Ps 016332 18 Rev od 6. novembra 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 016332 17 Pž 2 od 14. juna 2017. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 016332 14 Ps 2 od 22. aprila 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Samostalna obrtnička radnja "Funkcija Dizajn" vl. Adnan Sulejmanagić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelantica) , podnijela je 22. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 016332 18 Rev od 6. novembra 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 016332 17 Pž 2 od 14. juna 2017. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 016332 14 Ps 2 od 22. aprila 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 016332 14 Ps 2 od 22. aprila 2016. godine, obavezan je tužitelj Centar Skenderija d.o.o. Sarajevo da apelantici isplati na ime naknade materijalne štete na strojevima iznos od 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Apelantica je odbijena sa preostalim dijelom protivtužbenog zahtjeva i obavezana da tužitelju isplati troškove postupka u iznosu od 5.357,55 KM. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 016332 17 Pž 2 od 14. juna 2017. godine, žalba tužitelja je uvažena i prvostepena presuda preinačena u dosuđujućem dijelu na način da je apelantica odbijena sa zahtjevom za isplatu nakande materijalne štete na strojevima u iznosu od 5.000,00 KM sa zakosnkim zateznim kamatama i u dijelu odluke o nakandi troškova postupka na način da je obavezana da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 7.573,95 KM. Žalba apelantice je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 016332 18 Rev od 6. novembra 2018. godine revizija je odbačena kao nedopuštena. Odredbom člana 301b. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- dalje: ZPP), propisano je da stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je advokat, a stavom 2. istog člana je propisano da izuzetno od stav 1. ovog člana , stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit. Iz stanja spisa proizilazi da je reviziju podnijela apelantica lično, koja nije advokat, a niti je dostavila dokaz da ima položen pravoisudni ispit, a nije imala ni punomoćnika sa položenim pravosudnim ispitom.

4. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3. d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, kao i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3. m) Ustava Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 016332 17 Pž 2 od 14. juna 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 016332 18 Rev od 6. novembra 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 016332 17 Pž 2 od 14. juna 2017. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.

7. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj odluci broj AP 382/17 od 10. maja 2017. godine zaključio da zakonsko ograničenje iz člana 247. ZPP nije u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. S obzirom na to da je o zahtjevu apelantice za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 016332 18 Rev od 6. novembra 2018. godine, kojim je odbačen kao nedpušten zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 016332 17 Pž 2 od 14. juna 2017. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. aprila 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 016332 17 Pž 2 od 14. juna 2017. godine

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1809/19 (Samostalna obrtnička radnja… | Sudska praksa | Aktio