Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1820/17 (G. S.)

Odluka donesena 11. 06. 2019.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1820/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-1820/17 rješavajući apelaciju Gorana Smiljanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Smiljanića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 017578 17 Kž od 21. marta 2017. godine zato što je u vrijeme podnošenja apelacije bila preuranjena, a apelant nije osporio kasnije donesenu presudu Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 017578 17 Kvlz od 2. marta 2018. godine, koja je u konkretnom slučaju konačna odluka.

OBRAZLOŽENJE

1. Goran Smiljanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Svetozar Davidović, advokat iz Banjaluke, podnio je 10. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 017578 17 Kž od 21. marta 2017. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 017578 16 K od 31. oktobra 2016. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se „odgodio početak izdržavanja izrečene kazne zatvora“ do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji, o kojem zahtjevu je Ustavni sud odlučio u Odluci o privremenoj mjeri AP-1820/17, od 1. juna 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). Protiv istih presuda u ime apelanta 27. juna 2017. godine apelaciju je podnijela Vesna Rujević, advokat iz Banjaluke.

2. Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 017578 16 K od 31. oktobra 2016. godine apelant i saoptuženi M.K., M.P. i Z.Š. (u daljnjem tekstu: saoptuženi) su proglašeni krivim što su radnjama opisanim u izreci presude počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona SFRJ za koje je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

3. Vrhovni sud je Presudom broj 11 0 K 017578 17 Kž od 21. marta 2017. godine, odbio kao neosnovane žalbe Okružnog javnog tužioca, apelanta i ostalih optuženih kao i punomoćnika oštećene A.J. i potvrdio Presudu Okružnog suda broj 11 0 K 017578 16 K od 31. oktobra 2016. godine.

4. Ustavni sud konstatuje da je apelant, neovisno od toga što je podnio apelaciju Ustavnom sudu, protiv pravosnažne presude Okružnog suda broj 11 0 K 017578 16 K od 31. oktobra 2016. godine (koja je postala pravosnažna donošenjem Presude Vrhovnog suda broj 11 0 K 017578 17 Kž od 21. marta 2017. godine) podnio i zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti donio presudu broj 11 0 K 017578 17 Kvlz od 2. marta 2018. godine kojom je podneseni zahtjev za zaštitu zakonitosti odbio kao neosnovan (navedena presuda Vrhovnog suda je dostavljena u predmetu AP-1819/17, saoptuženog M.K) .

5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama ( navedenim u tački 1. ove odluke) povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv presude Vrhovnog suda broj 11 0 K 017578 17 Kž od 21. marta 2017. godine. Međutim apelant je Vrhovnom sudu podnio i zahtjev za zaštitu zakonitosti. Vrhovni sud je povodom apelantovog zahtjeva za zaštitu zakonitosti donio presudu broj 11 0 K 017578 17 Kvlz od 2. marta 2018. godine kojom je odbio kao neosnovan. Dakle, u predmetnom sudskom postupku konačna odluka je presuda Vrhovnog suda koja je donesena nakon podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu, ali koju apelant nije osporio.

11. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Također, Ustavni sud podsjeća i na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, apelant nije obavijestio Ustavni sud da je u međuvremenu, pokrenuo postupak za zaštitu zakonitosti niti da je donesena presuda Vrhovnog suda, niti je osporio tu presudu kao konačnu odluku u ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnoj povredi prava na koju se apelant pozvao u apelaciji (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 3094/16 od 19. juna 2018. godine i AP-2007/15 od 15. juna 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba)

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1820/17 (G. S.) | Sudska praksa | Aktio