Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1819/17 (M. K.)

Odluka donesena 11. 06. 2019.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1819/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-1819/17, rješavajući apelaciju Milivoja Kuzmanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine -Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milivoja Kuzmanovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 017578 17 Kž od 21. marta 2017. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 K 017578 16 K od 31. oktobra 2016. godine, zato što je u vrijeme podnošenja apelacija bila preuranjena, a apelant nije osporio kasnije donesenu presudu Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 017578 17 Kvlz od 2.

marta 2018. godine, koja je u konkretnom slučaju konačna odluka.

OBRAZLOŽENJE

1. Milivoje Kuzmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Svetozar Davidović, advokat iz Banjaluke, podnio je 10. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem testu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 017578 17 Kž od 21. marta 2017. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 017578 16 K od 31. oktobra 2016. godine. Protiv naprijed navedenih presuda, apelant je i putem Vesne Rujević, advokata iz Banjaluke, 27. juna 2017. godine, podnio novu apelaciju Ustavnom sudu.

2. Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 017578 16 K od 31. oktobra 2016. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 017578 17 Kž od 21. marta 2017. godine, apelant i saoptuženi G.S., M.P. i Z.Š. su proglašeni krivim što su radnjama opisanim u izreci presude počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona SFRJ (u daljnjem tekstu: KZ SFRJ) za koje je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Istom presudom, a na osnovu člana 99. stav 1. u vezi sa članom 96. st. 1. i 2. tač. a) i e) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS), apelant i saoptuženi su obavezani da, solidarno, naknade troškove krivičnog postupka u iznosima i po osnovima navedenim u izreci presude. Na osnovu člana 108. stav 3. ZKP RS, oštećena A.J. je sa imovinskopravnim zahtjevom, upućena na parnicu.

3. U presudi broj 11 0 K 017578 17 Kž od 21. marta 2017. godine, koju je donio povodom apelantove žalbe, žalbe Okružnog javnog tužioca, ostalih optuženih kao i punomoćnika oštećene A.J., Vrhovni sud je zaključio da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i da je pravilno primijenio materijalno pravo, te da u postupku nije bilo kršenja procesnih garancija.

4. Ustavni sud konstatuje da je apelant, neovisno od toga što je podnio apelaciju Ustavnom sudu, protiv pravosnažne presude Okružnog suda broj 11 0 K 017578 16 K od 31. oktobra 2016. godine (koja je postala pravosnažna donošenjem Presude Vrhovnog suda broj 11 0 K 017578 17 Kž od 21. marta 2017. godine) podnio i zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti donio Presudu broj 11 0 K 017578 17 Kvlz od 2. marta 2018. godine kojom je podneseni zahtjev za zaštitu zakonitosti odbio kao neosnovan.

5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda broj 11 0 K 017578 17 Kž od 21. marta 2017. godine. Međutim apelant je Vrhovnom sudu podnio i zahtjev za zaštitu zakonitosti. Vrhovni sud je povodom apelantovog zahtjeva za zaštitu zakonitosti donio Presudu broj 11 0 K 017578 17 Kvlz od 2. marta 2018. godine kojom je zahtjev za zaštitu zakonitosti odbio kao neosnovan. Dakle, u predmetnom sudskom postupku konačna odluka je presuda Vrhovnog suda koja je donesena nakon podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu, ali koju apelant nije osporio.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Također, Ustavni sud podsjeća i na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, apelant nije obavijestio Ustavni sud da je u međuvremenu, pokrenuo postupak za zaštitu zakonitosti niti da je donesena presuda Vrhovnog suda, niti je osporio tu presudu kao konačnu odluku u ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnim povredama pravā na koja se apelant pozvao u apelacijama (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 3094/16 od 19. juna 2018. godine i AP-2007/15 od 15. juna 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.b

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1819/17 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio