Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5843/18 (Općina Olovo)
Odluka donesena 11. 06. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5843/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-5843/18, rješavajući apelaciju Općine Olovo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Olovo podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 43 0 Ps 069913 15 Rev od 17. jula 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Općina Olovo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo Olovo, podnijela je 19. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 Ps 069913 15 Rev od 17. jula 2018. godine.
2. Općinski sud u Zenici je presudom broj 43 0 Ps 069913 12 Ps od 31. decembra 2014. godine odbio tužbeni zahtjev apelantice da se obaveže tuženi Zeničko-dobojski kanton da joj isplati iznos od ukupno 28.000,00 KM, sa pripadajućim kamatama i troškovima spora.
3. Odlučujući o žalbi apelantice protiv navedene presude Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio presudu broj 43 0 Ps 069913 15 Pž od 12. maja 2015. godine kojom se žalba apelantice odbija i prvostepena presuda potvrđuje.
4. Vrhovni sud je presudom broj 43 0 Ps 069913 15 Rev od 17. jula 2018. godine odbio reviziju apelantice kao neosnovanu. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da iz činjeničnog utvrđenja proizlazi da su Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Zeničko-dobojskog kantona i „Vizija“ d.o.o. Sarajevo, nakon provedenog javnog konkursa, 2. septembra 2010. godine zaključili ugovor o ustupanju ribolovnog prava na području Zeničko-dobojskog kantona za ribolovnu zonu "Olovo", na period od 10 godina, uz određenu naknadu. Vrhovni sud je ukazao da se sporno pitanje odnosi na postojanje obaveze tuženog da izvrši alociranje 70% ugovorene naknade po osnovu zaključenog ugovora o ustupanju ribolovnog prava na području Zeničko-dobojskog kantona za ribolovnu zonu „Olovo“ apelantici na čijem području se nalazi ribolovna zona. S tim u vezi, Vrhovni sud je ukazao da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru o koncesiji za eksploataciju privrednog bogatstva, već o ugovoru o ustupanju ribolovnog prava za obavljanje sportsko-rekreativnog ribolova, budući da je ugovor o ustupanju ribolovnog prava zaključen na osnovu Zakona o slatkovodnom ribarstvu, a ne na osnovu Zakona o koncesijama. S obzirom na to, Vrhovni sud je naveo da se ne može prihvatiti pozivanje apelantice na Zakon o koncesijama i na Odluku Vlade Zeničko-dobojskog kantona broj 02-14-27967/09 od 28. oktobra 2009. godine kojom je utvrđeno da se alokacija prihoda od koncesione naknade vrši na način da Općini pripada 70% iste. Pozivajući se na odredbe čl. 1. i 5. do
8. Zakona o slatkovodnom ribarstvu, Vrhovni sud je zaključio da je tuženi jedini nadležan da određuje i ustupa na korištenje određenim licima ribolovna područja, da zaključuje ugovore o ustupanju ribolovnog prava, kao i da prima ugovorene naknade bez obaveze da općina na čijoj se teritoriji nalazi ribolovno područje učestvuje u raspodjeli naknade koja se ovim putem ostvaruje.
5. Apelantica se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Dakle, potrebno je odgovoriti na pitanje li se u predmetnim postupkom odlučivalo o građanskim pravima ili obavezama apelantice. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine garantuje svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neko lice stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo o građanskim pravima apelantice u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već o "sporu" apelantice i tuženog (Zeničko-dobojskog kantona) u vezi prava na naknadu povodom zaključenog ugovora o ustupanja ribolovnog prava (za koje je utvrđeno da je u isključivoj nadležnosti tuženog), iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević