Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5863/18 (Z. B.)
Odluka donesena 11. 06. 2019.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Nenadležnost za odlučivanje
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5863/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-5863/18, rješavajući apelaciju Zdenka Baje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačke a) i h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Baje podnesena protiv Odgovora na pritužbu Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini broj T14 0 KTP 0017872 18 od 6. septembra 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Baje podnesena zbog navodne povrede odredbe člana 16. Ustava Republike Srpske, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdenko Bajo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 20. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odgovora na pritužbu Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T14 0 KTP 0017872 18 od 6. septembra 2018. godine i Obavijesti Tužilaštva broj T14 0 KTA 0017872 16 od 18. jula 2018. godine.
2. Obaviješću Tužilaštva T14 0 KTA 0017872 16 od 18. jula 2018. godine apelant je obaviješten da je Tužilaštvo donijelo naredbu da se neće provoditi istraga protiv D.B. (po krivičnoj prijavi koju je apelant podnio protiv D.B zbog, kako navodi u krivičnoj prijavi „zloupotrebe službenog položaja, sprečavanja dokazivanja, itd“) jer u konkretnom slučaju nisu ostvarena obilježja niti jednog krivičnog djela. Osporenim Odgovorom na pritužbu Tužilaštva broj T14 0 KTP 0017872 18 od 6. septembra 2018. godine apelant je obaviješten da je Kancelarija glavnog okružnog javnog tužioca u Bijeljini, nakon razmatranja pritužbe i cjelokupnog spisa zaključila da je odluka donesena od strane Tužilaštva pravilna i zakonita i da je tužilac pravilno postupio kada je odlučio da se ne sprovodi istraga u konkretnom slučaju, s obzirom da iz raspoložive dokumentacije i prikupljenog materijala proizilazi da se postoje osnovi sumnje da je navedeno lice počinilo neko od krivičnih djela koja se gone po službenoj dužnosti, predviđena Krivičnim zakonom Republike Srpske.
3. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije (povrede ovog prava apelant ne obrazlaže), te pravo iz člana 16. Ustava Republike Srpske.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Dopustivost ratione materiae
5. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno u pogledu navoda apelanta da mu je osporenim odlukama nadležnih organa povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja se pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
6. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećeg lica, te da se apelant ne žali na tužilačke odluke o njegovoj krivici, već se u istim pojavljuje u ulozi podnosioca krivične prijave. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Također u predmetnom postupku nije se odlučivalo ni o apelantovom pravu da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, te pravu na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, te stoga slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede čl. II/3.b) i d) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 5. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Nadležnost Ustavnog suda
8. U odnosu na apelantove navode da mu je povrijeđeno pravo iz člana 16. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud podsjeća da nije nadležan za odlučivanje o tim apelacionim navodima, jer isti, u smislu člana VI/.3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ne pokreću pitanja «koja su sadržana u ovom ustavu» (Odluka o dopustivosti broj AP-1006/06 od 13. decembra 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačke a) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević