Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1885/19 ("Atos osiguranje" a.d. Bijeljina)
Odluka donesena 11. 06. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Nematerijalna šteta
- Građanski postupak
- Zastara
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1885/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-1885/19, rješavajući apelaciju "Atos osiguranja" a.d. Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Atos osiguranje" a.d. Bijeljina protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 172716 18 Gž 2 od 8. februara 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. "Atos osiguranje" a.d. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zorana Srećo, apelantov zaposlenik, podnio je 25. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 172716 18 Gž 2 od 8. februara 2019. godine.
2. Prvostepenom presudom je djelimično usvojen tužbeni zahtjev tužioca M.I. i obavezan je apelant, kao pravni sljedbenik ,,Bobar osiguranja”, da na ime naknade nematerijalne štete tužiocu isplati na ime duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 1.820,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, dok je zahtjev tužioca, koji predstavlja razliku između zahtjevanog iznosa i dosuđenog iznosa, odbijen. Osporenom odlukom Okružnog suda djelimično je uvažena žalba tužioca i prvostepena presuda je preinačena na način da je apelant obavezan da tužiocu po osnovu naknade nematerijalne štete na ime duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti isplati iznos od 3.500,00 KM umjesto iznosa od 1.820,00 KM.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je predmet ovog ponovljenog postupka tužbeni zahtjev tužioca kojim je tražio naknadu nematerijalne štete koja je nastala povređivanjem u saobraćajnoj nezgodi u kojoj je on učestvovao kao pješak, dok je drugi učesnik, V.T., upravljao motornim vozilom koje je bilo osigurano kod apelanta. Okružni sud je naveo da je suština žalbe apelanta da je potraživanje koje je predmet tužbenog zahtjeva zastarilo, a da prvostepeni sud o tom prigovoru nije odlučio iako je istaknut u ponovnom postupku pred prvostepenim sudom, da je tužilac preuranjeno podnio tužbu jer se prethodno nije obratio zahtjevom za naknadu štete, da je nepravilno utvrđena odgovornost apelanta, odnosno da je nepravilan zaključak prvostepenog suda o omjeru odgovornosti za nastanak saobraćajne nezgode. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je ranije donesenom prvostepenom presudom pravosnažno odlučeno o odgovornosti apelanta za nastanak saobraćajne nezgode i o utvrđenom omjeru odgovornosti s obzirom na doprinos tužioca nastanku štetnog dogadaja, a da je predmet odlučivanja u ponovnom postupku tužbeni zahtjev tužioca kojim traži naknadu nematerijalne štete na ime duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti. Slijedom toga, Okružni sud je naveo da su bez značaja prigovori koje apelant ističe u ponovnom postupku kad je u pitanju njegova odgovornost, doprinos nastanku nezgode i preuranjenost tužbe. U pogledu apelantovih prigovora da je tužbeni zahtjev zastario, ta da se o tome nije očitovao prvostepeni sud, Okružni sud je naveo da taj prigovor nije osnovan, pa propust prvostepenog suda da odluči o tom prigovoru nije bio od uticaja na donošenje pravilne i zakonite presude. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da se štetni događaj dogodio dana 24. januara 2012. godine, a tužba je podnesena 15. jula 2013. godine, pa shodno odredbi člana 376. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima nije protekao rok od tri godine, od dana kada je oštećeni doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo, zbog čega nije osnovan prigovor zastarjelosti. Osim toga, Okružni sud je naveo da je tužiocu štetnim događajem trajno narušeno zdravlje i ograničena mu je sveopšta aktivnost, te da je tužbenim zahtjevom u tužbi tražio na ime bola iznos od 15.000,00 KM koji će precizirati nakon vještačenja, pa je nakon vještačenja 16. marta 2015. godine postavio tužbeni zahtjev po vidovima štete. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je zbog toga zauzeo stav da je tog dana uredio tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, a da se ne radi o preinačenju tužbenog zahtjeva, tako da se rok zastarjelosti računa od štetnog događaja do podnošenja tužbe. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da je tužilac, suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku, preinačio tužbeni zahtjev bez obzira na protivljenje apelanta. Apelant, takođe, navodi da je u postupku isticao prigovor preuranjenosti i prigovor zastare, ali da sud o njima nije odlučio. Osim toga, apelant se poziva i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek, ali te tvrdnje posebno ne obrazlaže, već ih zasniva na istim navodima koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević