Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-144/19 (Agroherc d.o.o. Čapljina)

Odluka donesena 11. 06. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Vanparnični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Eksproprijacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-144/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-144/19, rješavajući apelaciju Agroherc d.o.o. Čapljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Agroherc d.o.o. Čapljina protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 V 004731 18 Gž od 15. novembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Agroherc d.o.o. Čapljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Josip Krešić i Bojan Krešić, advokati iz Čapljine, podnio je 10. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 V 004731 18 Gž od 15. novembra 2018. godine.

2. Prvostepenim rješenjem je određena naknada za nepokretnosti eksproprisane pravosnažnim Rješenjem o eksproprijaciji SR BiH Opština Čapljina od 9. novembra 1984. godine upisane na ime O.M., tako da je predlagačima (M.V., D.M., M.M., M.P. i A.M.-nasljednici O.M.) pripao novčani iznos od 10.444,66 KM za naknadu za vrijednost nekretnine, a novčani iznos od 1.997,25 KM za naknadu izgubljene dobiti zbog nemogućnosti korištenja nekretnine za period od 28 godina, odnosno ukupan iznos od 12.441,91 KM. Ujedno je obavezan apelant (korisnik eksproprijacije) da predlagačima kao ranijim vlasnicima isplati naknadu u ukupnom iznosu od 12,441,91 KM uz zakonsku zateznu kamatu. Osim toga, apelant je obavezan da bivšim vlasnicima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 600,00 KM uz zakonsku zateznu kamatu. Osporenom odlukom Kantonalnog suda djelimično je uvažena apelantova žalba i prvostepeno rješenje je preinačeno na način da je apelant obavezan da predlagačima isplati naknadu za eksproprisanu nekretninu u ukupnom iznosu od 10.444,66 KM umjesto dosuđenih 12.441,91 KM, kao i da im naknadi troškove postupka u iznosu od 203,65 KM umjesto dosuđenih 600,00 KM, dok je u ostalom dijelu žalba apelanta odbijena.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da u ovom postupku predlagači traže da im apelant kao korisnik eksproprijacije isplati naknadu za eksproprisano zemljište kao i naknadu za izgubljenu korist zbog nekorištenja zemljišta, zbog čega su neosnovani žalbeni navodi apelanta da je izreka pobijanog rješenja nejasna. Vezano za prigovor aktivne legitimacije predlagača Kantonalni sud je prije svega naveo da je u toku postupka vlasnica eksproprisane nekretnine O.M. umrla. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud u svojoj odluci naveo da je O.M. još za života ugovorima o poklonu svoju imovinu poklonila svojim sinovima B.M., M.M. i V.M., a kako su u međuvremenu umrli i njeni sinovi B.M. i M.M. naslijedili su ih njihovi zakonski nasljednici kako je i označeno u pobijanom rješenju što ne bi trebala biti smetnja za ovaj postupak, jer su nasljednici trenutkom smrti svojih prednika postali nosioci prava vlasništva, odnosno u ovom slučaju povjerioci pri isplati naknade za eksproprisano zemljište. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud odbio prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji je istakao apelant, jer je na osnovu pravosnažnog rješenja o eksprioprijaciji utvrđeno da su predmetne nekretnine eksproprisane u korist SOUR Apro RO Hepok Čapljina. Uvidom u izvode iz registra Općinskog suda u Mostaru vidljivo je da je apelant pravni sljednik korisnika eksproprijacije. Kantonalni sud je naveo da je u tom pravcu prvostepeni sud dao detaljno obrazloženje koje i taj sud prihvata u cjelosti. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je zbog preinačenja odluke u ovoj pravnoj stvari preinačena i odluka o troškovima postupka, te da je odlučeno kao u izreci (a što je detaljno objašnjeno u obrazloženju osporenog rješenja). Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su izreke prvostepenog i drugostepenog rješenja nejasne jer nije određeno na ime čega je apelant dužan isplatiti naknadu. Apenat, takođe, navodi da su u uvodu oba rješenja pogrešno označene stranke u postupku, zbog čega je nejasno kome apelant treba isplatiti naknadu. Nadalje, apelant smatra da nasljednici ranije vlasnice nekretnine O.M. nisu dokazali svoju aktivnu legitimaciju u predmetu. Apelant osporava i svoju pasivnu legitimaciju, te navodi da sporna nekretnina pripada opštini na čijoj se teritoriji nalazi. Osim toga, apelant smatra da Okružni sud nije trebao dosuditi troškove postupka „protivnicima predlagača“, budući da ih nisu zahtjevali.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-144/19 (Agroherc d.o.o. Čapljina) | Sudska praksa | Aktio