Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1901/19 (Javno Komunalno preduzeće d.o.o. Tomislavgrad)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1901/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-1901/19, rješavajući apelaciju Javnog Komunalnog preduzeća d.o.o. Tomislavgrad, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Javnog Komunalnog preduzeća d.o.o. Tomislavgrad podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 Rs 030215 18 Rev od 31. januara 2019.

godine, rješenja Županijskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030215 14 Rsž od 29. avgusta 2018. godine i presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030215 13 Rs od 14. oktobra 2014. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Javno Komunalno preduzeće d.o.o. Tomislavgrad iz Tomislavgrada (u daljnjem tekstu: apelant) , kojeg zastupa Odvjetnik Jerko Čilić iz Ljubuškog, podnijelo je 2. maja 2019. godine elektronsku apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 Rs 030215 18 Rev od 31. januara 2019. godine, rješenja Županijskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030215 14 Rsž od 29. avgusta 2018. godine i presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030215 13 Rs od 14. oktobra 2014. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030215 13 Rs od 14. oktobra 2014. godine, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj Hasan Seferović iz Tomislavgrada tražio da se utvrdi da je ispunio uslove za uspostavljanje radnopravnog statusa radnika na čekanju, te da se apelantu naloži da izvrši uplate doprinosa kod nadležnog zavoda PIO, kao i naknadu plaće u mjesečnom iznosu od 140,00 KM i otpremnine u iznosu od 1.268,16 KM uz troškove postupka. Tužitelj je obavezan nakanditi apelantu troškove parničnog postupka u iznosu od 3.604,77 KM. Rješenjem Županijskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030215 14 Rsž od 29. avgusta 2018. godine, žalba tuženog je odbijena i prvostepeno rješenje o troškovima postupka potvrđeno.

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena. Odredbom člana 237. stav

2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05 i 19/06- dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu člana 106. stav 2. Zakona o izmjenam i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 98/15), propisano je da revizija nije dopušten ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Prema zaključku Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda BiH revizija protiv odluke o troškovima postupka dopuštena je pod uslovima iz člana 237. stav 2. ZPP-a uz ispunjenje dva kumulativna uslova. Prvi je da bi revizija po navedenoj zakonskoj odredbi bila dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari, i drugi da pobijani dio pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrijednost glavnog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da je riječ o novčanom i nenovčanom potraživanju, je iznos od 30.001,00 KM označen u tužbi, a vrijednost pobijanog dijela odluke o troškovima postupka u odbijajućem dijelu, kojeg revidira apelant je iznos od 556,34 KM, dakle ispod imovinskog cenzusa za dopuštenost revizije. Kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kumulativni uslovi za dopuštenost revizije protiv odluke o troškovima postupka, to sa stanovišta odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a revizija nije dopuštena.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporenog rješenja Županijskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030215 14 Rsž od 29. avgusta 2018. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 030215 18 Rev od 31. januara 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka rješenje Županijskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030215 14 Rsž od 29. avgusta 2018. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantu 6. septembra 2018. godine uručeno rješenje Županijskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030215 14 Rsž od 29. avgusta 2018. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 2. maja 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Županijskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030215 14 Rsž od 29. avgusta 2018. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1901/19 (Javno Komunalno preduzeće d.o.o… | Sudska praksa | Aktio