Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-933/19 (AD "Ozren - Borovno")
Odluka donesena 11. 06. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-933/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-933/19, rješavajući apelaciju AD "Ozren - Borovno" sa sjedištem u Foči, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio AD "Ozren - Borovno" sa sjedištem u Foči protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 62 0 Ip 011896 18 Pž od 21. januara 2019. godine, Rješenja Okružnog privrednog suda u Trebinju broj 62 0 Ip 011896 18 Ip od 28. novembra 2018. godine i Rješenja Okružnog privrednog suda u Trebinju broj 62 0 Ip 011896 18 Ip od 22. oktobra 2018. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio AD "Ozren - Borovno" sa sjedištem u Foči protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 62 0 Ip 011896 18 Pž od 21. januara 2019. godine, Rješenja Okružnog privrednog suda u Trebinju broj 62 0 Ip 011896 18 Ip od 28. novembra 2018. godine i Rješenja Okružnog privrednog suda u Trebinju broj 62 0 Ip 011896 18 Ip od 22. oktobra 2018. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovani.
OBRAZLOŽENJE
1. AD "Ozren - Borovno" sa sjedištem u Foči (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mile Čajević advokat iz Foče, podnio je 28. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 62 0 Ip 011896 18 Pž od 21. januara 2019. godine, Rješenja Okružnog privrednog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 62 0 Ip 011896 18 Ip od 28. novembra 2018. godine i Rješenja Okružnog privrednog suda broj 62 0 Ip 011896 18 Ip od 22. oktobra 2018. godine.
2. Rješenjem Okružnog privrednog suda od 28. novembra 2018. godine odbijen je apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju Okružnog privrednog suda od 22. oktobra 2018. godine, te određeno da se rješenje o izvršenju u cjelosti održava na snazi.
3. Osporenim rješenjem Višeg privrednog suda odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje Okružnog privrednog suda od 28. novembra 2018. godine.
4. U obrazloženju osporene odluke Viši privredni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio rješenje o izvršenju broj 94 0 Ip 014473 11 Ip od 14. novembra 2011. godine kojim je usvojio prijedlog za izvršenje tražitelja izvršenja (Stambena zajednica „Drina“ iz Višegrada) protiv izvršenika („Ozren“ AD Foča) na osnovu pravosnažne i izvršne presude od 29. avgusta 2011. godine. Zatim, da iz stanja spisa proizlazi da je apelant izjavio prigovor protiv navedenog rješenja, te da Osnovni sud nije odlučio o tom prigovoru, zato što se rješenjem od 21. marta 2018. godine oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje u ovom izvršnom predmetu i nakon pravosnažnosti rješenja spis dostavio Okružnom privrednom sudu u Istočnom Sarajevu na daljne postupanje. Viši privredni sud je dalje naveo da se iz stanja spisa proizlazi da je Vrhovni sud Republike Srpske rješenjem od 8. oktobra 2018. godine odlučio da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Okružni privredni sud, te da je Okružni privredni sud 22. oktobra 2018. godine donio novo rješenje o izvršenju, te da nije odlučio o apelantovom prigovoru protiv rješenja od 14. novembra 2011. godine, zato što se Osnovni sud oglasio stvarno nenadležnim. Viši privredni sud je naveo da je izvršenje određeno na osnovu pravosnažne i izvršne isprave koja je podobna za izvršenje (član 27. Zakona o izvršnom postupku), zato što je tražitelj izvršenja u prijedlogu za izvršenje označio pravnog prednika apelanta društvo AD „Ozren” Foča (tuženi u izvršnoj ispravi od 29. avgusta 2011. godine), te da je pravilno prvostepeni sud naveo da apelant nije dokazao da on nije pravni sljedbenik AD „Ozren Foča” niti je dokazao da je u prvostepenom postupku osporavao svojstvo stranke na strani tuženog. Također, Viši privredni sud je naveo da je prvostepeni sud donio novo rješenje o izvršenju, zato što je cijenio da Osnovni sud nije bio nadležan da odlučuje o prijedlogu tražitelja izvršenja, te naglasio da prvostepeni sud nije mogao da odlučuje o prigovoru koji je uložen na rješenje suda koji nije bio stvarno nadležan za donošenje takvog rješenja, kao i da apelantu nisu uskra ćena prava, zato što je imao mogućnost da ponovo uloži prigovor na rješenje o izvršenju koje je donio stvarno i mjesno nadležan sud.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i da su proizvoljno primijenili pozitivno-pravne propise.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
7. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
8. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o apelantovoj žalbi podnesenoj u izvršnom postupku, koji je pokrenuo tražitelj izvršenja protiv apelanta, na osnovu pravosnažne sudske odluke. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava iili obaveze apelanta», već da su ona utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b)U odnosu na navode o povredi prava na imovinu
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu odnose isključivo na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud detaljno i jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ovo naročito imajući u vidu da apelant u uglavnom ponavlja navode koje je isticao u žalbi, a koje navode je razmotrio Viši privredni sud prilikom donošenja osporene odluke, te jasno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na imovinu, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević