Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3027/17 (Proizvodno-trgovinski kombinat d.o.o. Tuzla)

Odluka donesena 11. 06. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3027/17

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP 3027/17, rješavajući apelaciju Proizvodno-trgovinskog kombinata d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Proizvodno-trgovinskog kombinata d.o.o. Tuzla podnesena zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 I 037768 00 I kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Proizvodno-trgovinski kombinat d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 17. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 I 037768 00 I. Apelant je 26. marta 2019. godine Ustavnom sudu dostavio dopunu apelacije.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 29. septembra 2017. i 18. marta 2019. godine, a od Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 22. aprila 2019. godine zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 10. oktobra 2017. godine i 27. marta 2019. godine, a Kantonalni sud 14. maja 2019. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Komercijalna banka d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnijela je 28. septembra 2000. godine prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Hotel „Tuzla“ d.d. Tuzla) na osnovu sporazuma pred sudom kojim je uspostavljena hipoteka nad izvršenikovom nekretninom – Hotelom „Tuzla“ radi naplate novčanog potraživanja sa zateznom kamatom prodajom navedene nekretnine. Sud je rješenjem o izvršenju od 4. oktobra 2000. godine dopustio predmetno izvršenje.

6. Protiv navedenog rješenja izvršenik je 18. oktobra 2000. godine uložio prigovor, te je Općinski sud, radi donošenja odluke po prigovoru, 15. januara 2002. godine održao ročište na kojem je raspravljano o visini potraživanja, naloženo izvršeniku da sudu dostavi dokaze da je platio dio duga, na koju činjenicu se izvršenik u prigovoru pozivao.

7. Općinski sud je 8. februara 2002. godine održao ročište na kojem je tražilac izvršenja predložio odlaganje izvršnog postupka na period od tri mjeseca radi pokušaja mirnog rješavanja spora, pa je sud odgodio ročište do 10. maja 2002. godine.

8. Općinski sud je 18. juna 2002. godine zakazao ročište, koje je odgođeno zbog nepristupanja izvršenika, na kojem je sud naložio tražiocu izvršenja da radi odluke po prigovoru dostavi sudu sve odluke o visini zatezne kamate za određeni period i izjašnjenje u pogledu određivanja vrijednosti založene nekretnine.

9. Povodom odluke po prigovoru Općinski sud je održao ročišta 30. jula 2002, 26. augusta 2002, 24. septembra 2002. i 18. oktobra 2002. godine.

10. Općinski sud je 26. novembra 2002. godine donio rješenje kojim je uputio izvršenika da pokrene parnični postupak radi utvrđivanja nedopuštenosti izvršenja na predmetu na kojem je izvršenje predloženo. Protiv navedenog rješenja tražilac izvršenja je 13. decembra 2002. godine izjavio žalbu. Kantonalni sud je odlukom od 25. marta 2003. godine odbacio žalbu tražioca izvršenja kao nedopuštenu.

11. Podneskom od 6. septembra 2004. godine tražilac izvršenja je predložio da sud nastavi predmetni izvršni postupak, pa je Općinski sud rješenjem od 30. juna 2005. godine odredio ročište za održavanje prve prodaje izvršenikovih založenih nekretnina.

12. S obzirom na to da je prvo ročište za prodaju bilo bezuspješno, sud je zaključkom od 5. septembra 2005. godine zakazao drugu javnu prodaju nekretnine koja je predmet izvršenja. Nakon što ni druga prodaja održana 5. septembra 2005. godine nije uspjela jer nije bilo zainteresiranih ponuđača, sud je zaključkom od 4. oktobra 2005. godine zakazao treću prodaju za 3. novembar 2005. godine.

13. Općinski sud je, na zajednički prijedlog izvršenika i tražioca izvršenja, rješenjem od 26. oktobra 2005. godine odgodio predmetno izvršenje na period od 30 dana.

14. S obzirom na to da je ugovorom o cesiji od 28. oktobra 2005. godine i aneksom tog ugovora od 28. novembra 2005. godine zaključenog između UniCredit zagrebačke banke kao pravnog sljednika tražioca izvršenja i apelanta izvršen prijenos predmetnog potraživanja na apelanta, apelant je stupio u predmetni izvršni postupak na mjesto tražioca izvršenja.

15. Općinski sud je, na apelantov prijedlog, zaključkom od 2. decembra 2005. godine ponovo zakazao ročište za treću prodaju izvršenikovih nekretnina.

16. Općinski sud je na ročištu održanom 6. januara 2006. godine stavio van snage zaključke o održavanju prvog, drugog i trećeg ročišta za prodaju zato što nije odlučio o izvršenikovom prigovoru protiv rješenja o izvršenju od 4. oktobra 2000. godine, te je istog dana donio rješenje kojim je odbio navedeni prigovor.

17. Općinski sud je 17. februara 2006. godine održao ročište na kojem je raspravljao o utvrđivanju vrijednosti nekretnine koja je predmet izvršenja.

18. Općinski sud je 6. decembra 2007. godine i 17. aprila 2008. godine održao ročišta na kojima je odredio vještačenje po vještaku građevinske struke radi utvrđivanja vrijednosti objekta Hotel „Tuzla“ i vještačenje po vještaku ekonomske struke radi utvrđivanja visine potraživanja tražioca izvršenja.

19. Općinski sud je 11. jula 2008. godine održao ročište na kojem je izvršenik dostavio dokaz da je na depozit suda izvršio uplatu glavnice duga.

20. Općinski sud je rješenjem od 14. oktobra 2008. godine obustavio predmetni izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje.

21. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Odlučujući po navedenoj žalbi, Kantonalni sud je rješenjem od 19. januara 2009. godine ukinuo navedeno rješenje i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje jer rješenjem o izvršenju nije bilo određeno namirenje samo glavnice, već i kamata i troškova postupka.

22. Općinski sud je 15. jula 2009. godine, odlučujući po tužbi Ram-invest d.o.o. Ljubljana protiv apelanta, donio rješenje kojim se određuje mjera osiguranja na način da se predmetni izvršni postupak odgađa do okončanja tog parničnog postupka. Zaključkom od 3. augusta 2009. godine Općinski sud je odgodio predmetni izvršni postupak do okončanja navedenog parničnog postupka.

23. Općinski sud je rješenjem od 18. jula 2013. godine ukinuo rješenje o određivanju privremene mjere osiguranja u navedenom parničnom postupku.

24. Općinski sud je, na apelantov prijedlog, 13. maja 2014. godine održao ročište i na prijedlog stranaka odredio dopunsko vještačenje po vještaku građevinske struke i vještaku finansijske struke. Općinski sud je povodom nalaza i mišljenja vještaka održao ročišta 1. aprila 2015, 4. septembra 2015, 23. oktobra 2015, 24. novembra 2015, 4. jula 2016. i 21. marta 2017. godine. Općinski sud je rješenjem od 28. aprila 2017. godine odredio dopunsko vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti po novim metodologijama izrade nalaza i utvrđivanja vrijednosti izvršenikovih nekretnina i dao predmet na revers vještaku građevinske struke. Vještak je predmet vratio sudu 4. oktobra 2017. godine, pa je Općinski sud dopisom od 5. oktobra 2017. godine pozvao vještaka da dostavi u cijelosti uređen nalaz i mišljenje.

25. Općinski sud je 31. januara 2018. godine, s obzirom na to da je vještaku građevinske struke pravosnažnom krivičnom presudom izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti, održao ročište na kojem je odredio novog vještaka građevinske struke.

26. Vještak je nalaz i mišljenje dostavio 30. maja 2018. godine, protiv kojeg je izvršenik izjavio prigovor. Općinski sud je 20. septembra 2018. godine održao ročište povodom izvršenikovog prigovora na nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke.

27. Od 7. novembra 2018. godine dostavljeno je više od 100 prijedloga za spajanje izvršnih postupaka s predmetnim izvršnim postupkom.

28. Prema dokumentima predočenim Ustavnom sudu, predmetni izvršni postupak je još uvijek u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

29. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da predmetni postupak traje duže od 16 godina i da sud nije donio niti jednu bitnu odluku, osim što je održavao ročišta na kojima nije ništa preduzeto s ciljem ispunjenja apelantovog potraživanja, te da smatra da se predmetni postupak „nepotrebno razvlači“.

b) Odgovor na apelaciju

30. Općinski sud je iznio hronologiju predmetnog izvršnog postupka, kako je i navedeno u činjeničnom dijelu ove odluke, te naglasio da je sud postupao efikasno i bez odugovlačenja postupka. U konačnici smatra da u predmetnom postupku nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. Navodi da je u predmetnom postupku dostavljeno više od 100 prijedloga za spajanje s predmetnim izvršnim postupkom, da postoji veliki broj zabilježbi, kao i potraživanje Porezne uprave. Ističe da je, ukoliko Ustavni sud utvrdi povredu apelantovog prava na pravično suđenje, samo utvrđivanje povrede dovoljna satisfakcija za apelanta.

31. Kantonalni sud je naveo da je predmetni spis primio na postupanje 11. novembra 2008. godine i da je odluku po žalbi donio 19. januara 2009. godine, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

32. U Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) relevantne odredbe glase: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

33. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

34. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

35. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4787/17 od 13. februara 2019. godine, tačka 26. s daljnjim referencama, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

36. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

37. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

38. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

I.Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...] Relevantni principi

39. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

40. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

41. Ustavni sud zapaža da predmetni izvršni postupak traje preko 18 godina, s tim da je apelant u predmetni izvršni postupak na mjesto tražioca izvršenja stupio 28. oktobra 2005. godine na osnovu ugovora o cesiji, a postupak je započeo 28. septembra 2000. godine, pa je relevantni period za apelanta 13 godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

42. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi naplate novčanog potraživanja osiguranog založnim pravom na izvršenikovoj nekretnini u zaista visokom iznosu. Ustavni sud zapaža i da predmetni postupak u početku nije bio naročito složen. Međutim, u toku postupka došlo je do promjene kod tražioca izvršenja, odnosno apelantovog stupanja u predmetni izvršni postupak, odgađanja izvršnog postupka na prijedlog tražioca izvršenja, a kasnije i uz saglasan prijedlog obje stranke, određivanja mjere osiguranja kojom je predmetni izvršni postupak odgođen do okončanja tog parničnog postupka, promjene postupajućeg vještaka građevinske struke, odnosno utvrđivanja vrijednosti nekretnine koja je predmet izvršenja kao visine potraživanja tražioca izvršenja, postojanja preko 100 prijedloga za pristupanje predmetnom izvršnom postupku, te velikog broja zabilježbi u zemljišnoj knjizi, kao i potraživanja Porezne uprave, pa Ustavni sud nalazi da se radi o zaista složenom postupku. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o naplati novčanog potraživanja u većem novčanom iznosu, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od posebnog značaja za apelanta.

43. Ocjenjujući ponašanje tražioca izvršenja, odnosno apelanta, Ustavni sud zapaža da je tražilac izvršenja u dva navrata (jednom samoinicijativno a drugi put saglasno sa izvršenikom) predlagao odgađanje predmetnog postupka radi pokušaja mirnog rješenja predmetnog spora. Ustavni sud primjećuje da je tražilac izvršenja postupajući na navedeni način u određenoj mjeri doprinio trajanju predmetnog postupka.

44. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je sud predloženo izvršenje dopustio u roku od šest dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. Ustavni sud zapaža i da je Općinski sud nakon donošenja rješenja o izvršenju nastavio ažurno preduzimati procesne radnje, da je za vrijeme trajanja predmetnog postupka preduzeo veliki broj radnji (odlučio o izvršenikovom prigovoru, uputio izvršenika da pokrene parnični postupak radi utvrđivanja nedopuštenosti izvršenja, zakazao tri ročišta za prodaju izvršenikove nekretnine, u dva navrata dostavljao predmetni spis na odlučivanje Kantonalnom sudu, odredio vještaka finansijske struke i dva vještaka građevinske struke, kao i dopunu vještačenja, nakon uplate glavnice predmetnog potraživanja donio rješenje o obustavi postupka, te održao preko 20 ročišta), te da u radu Općinskog suda nije bilo perioda duže pasivnosti.

45. Ustavni sud zapaža da su na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka utjecale i objektivne okolnosti da je parnični sud odredio mjeru osiguranja kojom je predmetni izvršni postupak odgođen do okončanja tog parničnog postupka (oko četiri godine) i da je postupajućem vještaku građevinske struke pravosnažnom krivičnom presudom izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti, zbog čega se vještačenje moralo ponovo provoditi.

46. Imajući u vidu sve navedeno, iako predmetni izvršni postupak traje preko 18 godina (u odnosu na apelanta 13 godina) i nije okončan, Ustavni sud nalazi da apelantu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u situaciji kada je Općinski sud ažurno preduzimao veliki broj raspoloživih procesnih radnji s ciljem okončanja predmetnog postupka kako bi razumno pomogao da apelantovo potraživanje, utvrđeno pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, bude namireno, pri čemu je glavnica i namirena, s obzirom na to da je dužini trajanja postupka doprinijela činjenica da se radi o složenom postupku, kao i postojanje objektivnih okolnosti.

47. Ustavni sud nalazi da u predmetnom postupku nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

VIII.Zaključak

48. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Općinskim sudom, s obzirom na to da je predmetni postupak složen i da su na njegovo trajanje utjecale objektivne okolnosti, a Općinski sud je učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka kako bi razumno pomogao da apelantovo potraživanje bude namireno, pri čemu je glavnica i namirena.

49. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3027/17 (Proizvodno-trgovinski kombinat d.o.o… | Sudska praksa | Aktio