Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5367/18 (A. S.)

Odluka donesena 25. 06. 2019.

  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Amnestija
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5367/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-5367/18, rješavajući apelaciju Aleksandra Savića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačke a) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandra Savića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 021303 18 Kž od 29. augusta 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandra Savića podnesena protiv Odluke Narodne skupštine Republike Srpske broj 02/1-021-665/18 od 21. juna 2018. godine, zato što Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksandar Savić (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Foča, podnio je 18. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 021303 18 Kž od 29. augusta 2018. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 021303 18 Kv 5 od 17. avgusta 2018. godine i protiv Odluke Narodne skupštine Republike Srpske broj 02/1-021- 665/18 od 21. juna 2018. godine.

2. Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio Rješenje o amnestiji broj 11 0 K 021303 18 Kv 5 od 17. avgusta 2018. godine kojim se apelantu kao osuđenom, koji se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od devet godina izrečene pravosnažnom Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 021303 17 K od 3. aprila 2018. godine zbog krivičnog djela teškog ubistva iz člana 125. stav (2) u vezi sa stavom (1) i članom 22. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) u sticaju sa krivičnim djelom izazivanje opšte opasnosti iz člana 394. stav (3) u vezi sa stavom (1), daje amnestija za krivično djelo izazivanje opšte opasnosti iz člana 394. stav (3) u vezi sa stavom (1) KZ RS za koje je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a koja kazna se umanjuje za 25% u trajanju od šest mjeseci, pa je jedinstvena kazna zatvora od devet godina umanjena tako da preostali dio izrečene kazne zatvora iznosi osam godina i šest mjeseci. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je je odredbom člana 5. stav (1) tačka 7) Zakona o amnestiji („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 61/18) propisano da pravo na amnestiju nemaju lica koja su počinila određena krivična djela propisana KZ RS, između ostalih, krivična djela protiv života i tijela, a u koja spada teško ubistvo iz člana 125. KZ RS. Kako se apelant na dan stupanja na snagu Zakona o amnestiji, tj. 14. jula 2018. godine nalazio na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora (u KPZ Foča) u trajanju od devet godina za krivična djela teško ubistvo iz člana 125. stav (2) u vezi sa stavom (1) i članom 22. KZ RS u sticaju sa krivičnim djelom izazivanje opšte opasnosti iz člana 394. stav (3) u vezi sa stavom (1) KZ RS, te kako krivično djelo teško ubistvo iz člana 125. KZ RS nije obuhvaćeno amnestijom u skladu sa Zakonom o amnestiji, Okružni sud je zaključio da se apelantu amnestija može dati samo za krivično djelo izazivanje opšte opasnosti iz člana 394. stav (3) u vezi sa stavom (1) KZ RS.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 021303 18 Kž od 29. augusta 2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta podnesena protiv navedenog rješenja o amnestiji. Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant takođe traži da se poništi Odluka Narodne skupštine Republike Srpske kojom je usvojen Zakon o amnestiji, jer po Zakonu o amnestiji koji je bio na snazi do donošenja Odluke „sva lica su imala pravo na amnestiju, to jest lica osuđena do deset godina zatvora 25%“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačke a) i h). Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 3. tačke a) i h) Pravila Ustavnog suda glase:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

h) Apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» Dopustivost ratione matieriae

6. U odnosu na navode apelanta da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća na to da se član 5. Evropske konvencije, kao cjelina odnosi na zaštitu fizičke slobode, i to naročito slobode od proizvoljnog hapšenja ili pritvaranja. Ustavni sud naglašava da je članom 5. stav (1) tačka a) Evropske konvencije propisano da niko ne smije biti lišen slobode osim po postupku koji je propisan zakonom, u slučaju zakonitog pritvora na osnovu presude nadležnog suda. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da se apelant nalazi na izdržavanju kazne zatvora na osnovu pravosnažne presude Okružnog suda, što je u skladu sa članom 5. Evropske konvencije. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, u kojem je predmet ispitivanja bilo pravo apelanta na amnestiju, nije odlučivalo o pravu na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, te da apelant kaznu zatvora izdržava po osnovu pravosnažne presude Okružnog suda broj 11 0 K 021303 17 K od 3. aprila 2018. godine, a ne po osnovu osporenih odluka.

7. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Nenadležnost

8. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o predmetnoj apelaciji protiv Odluke Narodne skupštine Republike Srpske, jer osporeni akt nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5489/15 od 6. decembra 2016. godine i Odluka dopustivosti broj AP-1380/16 od 7. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

10. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5367/18 (A. S.) | Sudska praksa | Aktio