Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5344/18 (S. R.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5344/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-5344/18, rješavajući apelaciju Stojana Radmanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stojana Radmanovića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 011521 14 U od 10. juna 2014. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Stojan Radmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Predrag Ibrahimpašić advokat iz Bihaća, podnio je 19. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj R-701- 4230-1/1-01-311/04 i protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 011521 14 U od 10. juna 2014. godine.

2. Odlukom CRPC broj 701-4230-1/1 od 24. aprila 2003. godine potvrđeno je da je apelant 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava (u daljnjem tekstu: NSP) na stanu u Bihaću, ulica Harmani H-15/5, površine 90 m2, po strukturi trosoban (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

3. Zaključkom Službe obnove i stambeno komunalnih poslova općine Bihać broj 04-23-4239/1 od 18. septembra 2003. godine o izvršenju odluke CRPC od 24. aprila 2003. godine, predmetni stan se vraća u posjed apelantu i istovremeno prestaje pravo korištenja privremenom korisniku. Apelant je prema zapisniku o primopredaji ušao u posjed stana 13. novembra 2003. godine.

4. Odlukom CRPC broj R-701-4230-1/1-01-311/04 od 23. juna 2006. godine usvojen je zahtjev Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: FMO) za ponovno razmatranje i odluka CRPC-a broj 701-4230-1/1 od 24. aprila 2003. godine je stavljena van snage. U dispozitivu ove odluke (tačka 5.) je navedeno da apelant može pokrenuti postupak za ponovno razmatranje u roku od 60 dana od dana prijema iste. Apelant je 7. septembra 2006. godine podnio zahtjev CRPC-u za ponovno razmatranje odluke, a 9. marta 2011. godine podnio urgenciju da se predmet riješi.

5. Odlučujući po tužbi apelanta u upravnom sporu zbog "ćutanja administracije" protiv tuženih Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i CRPC, Sud BiH je donio rješenje broj S1 3 U 011521 14 U od 10. juna 2014. godine kojim je tužbu odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja, Sud BiH je naveo da je tek stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 88/07), dakle od 28. novembra 2007. godine, dozvoljeno podnošenje tužbe protiv konačnih akata CRPC-a, ali u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu navedenog zakona. Tužba je podnesena protiv odluke Komisije iz 2006. godine, ali tek 26. oktobra 2012. godine, nakon isteka roka od 60 dana od dana stupanja na snagu Zakona o upravnim sporovima, te je tužba apelanta u ovom upravnom sporu neblagovremena.

6. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na donošenje odluka u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, apelant je propustio da, u skladu sa odredbama člana 85. stav (4) Zakona o upravim sporovima Bosne i Hercegovine, u zakonskom roku podnese predmetnu tužbu. Ustavni sud smatra da apelant, u okolnostima konkretnog slučaja, nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju. Stoga, kako apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5344/18 (S. R.) | Sudska praksa | Aktio