Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6141/18 (A. I., E. H. i H. K.)

Odluka donesena 11. 06. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6141/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-6141/18, rješavajući apelaciju Adnana Idrizbegovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adnana Idrizbegovića, Emine Hasanović i Hatidže Krilić podnesena zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave u predmetu određivanja i isplate naknade za izuzeto zemljište, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Adnan Idrizbegović, Emina Hasanović i Hatidža Krilić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Harun Lozo advokat iz Travnika, podnijeli su 1. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave u predmetu određivanja i isplate naknade za izuzeto zemljište.

2. Apelanti su 23. septembra 2016. godine podnijeli zahtjev za određivanje i isplatu naknade za izuzeto zemljište Službi za urbanizam, građenje, geodetsko-katastarske i imovinsko-pravne poslove Općine Bugojno (u daljnjem tekstu: Služba) po kojem je nadležna općinska služba donijela Rješenje broj 05-31-00864-2016 od 24. januara 2017. godine kojim je odbila zahtjev apelanata. Apelanti su protiv navedenog rješenja izjavili žalbu Federalnoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) koja je Rješenjem broj 05-31-2-356/17 od 11. maja 2017. godine poništila rješenje Službe i predmet vratila na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Apelanti su 21. juna 2018. godine podnijeli Federalnoj upravi žalbu zbog „ćutanja administracije“ u predmetu Općine Bugojno broj 05-30-00864-2016 po kojoj je Federalna uprava odgovorila dopisom broj 05-31-2-1090/18 od 22. avgusta 2018. godine obavještavajući apelante da je aktom Službe obaviještena da je protiv odluke kojom je uvažena žalba apelanata Općinsko pravobranilaštvo Bugojno pokrenulo upravni spor, te nezadovoljno presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 010753 17 U od 4. oktobra 2017. godine, pokrenulo postupak vanrednog preispitivanja odluke Kantonalnog suda pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da se spis predmeta nalazi na Vrhovnom sudu, Federalna uprava je zaključila da se u konkretnom slučaju „ne može govoriti o ćutanju administracije“ budući da je postupak vanrednog preispitivanja odluke Kantonalnog suda u toku pred Vrhovnim sudom.

4. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred upravnim organima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju dužinu trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu određivanja i isplate naknade za izuzeto zemljište. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbama člana 20. stav (1) Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena“. Takođe, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (3). Zakona o upravnim sporovima propisano da "ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku". Međutim, apelanti, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nisu pokrenuli upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje u razumnom roku ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da su apelanti propustili da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrzaju postupak, te da na taj način stvore uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelanti, u okolnostima konkretnog slučaja, nisu iscrpili pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju. Stoga, kako apelanti nisu iscrpili pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6141/18 (A. I., E. H. i H. K.) | Sudska praksa | Aktio