Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6145/18 ("Signal" d.o.o. Srbac)

Odluka donesena 17. 07. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6145/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-6145/18, rješavajući apelaciju "Signal" d.o.o. Srbac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Signal" d.o.o. Srbac podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 017013 16 Uvp od 5. jula 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. "Signal" d.o.o. Srbac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca, kojeg zastupa Ilija Đakić advokat iz Banjaluke, podnio je 2. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 017013 16 Uvp od 5. jula 2018. godine.

2. U postupku inspekcijskog nadzora, pokrenutom po zahtjevu apelanta, Republička uprava za inspekcijske poslove, Sektor inspekcije za saobraćaj i veze – Odjeljenje Prijedor, Saobraćajna inspekcija (u daljnjem tekstu: Saobraćajna inspekcija) donijela je Rješenje broj 24.080/346-147-14- 5/12 od 4. juna 2012. godine kojim je naloženo Opštini Srbac da u skladu s javnim ovlaštenjima uredi oblast javnog prevoza lica na području lokalne zajednice izdavanjem licenci „B“ prevoznicima koji se prijavljuju za obavljanje javnog prevoza lica na području opštine Srbac.

3. Postupajući po navedenom rješenju, Opština Srbac je izdala Licencu „B“ broj 02/05/2-2- 345-35/12 od 26. juna 2012. godine prevozniku „STP Derventa“ d.o.o. Derventa i Licencu „B“ broj 02/05/2-2-345-36/12 od 27. juna 2012. godine prevozniku „Mig turs“ d.o.o. Banjaluka.

4. Odlučujući o zahtjevu apelanta za poništavanje po pravu nadzora Licence „B“ broj 02/05/2- 2-345-35/12 od 26. juna 2012. godine i Licence „B“ broj 02/05/2-2-345-36/12 od 27. juna 2012. godine, Ministarstvo saobraćaja i veza RS (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je donijelo Rješenje broj 13.02/345-222/14 od 3. jula 2015. godine kojim je zahtjev apelanta odbijen.

5. Odlučujući o tužbi apelanta protiv rješenja Ministarstva, Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio Presudu broj 11 0 U 017013 15 U od 22. aprila 2016. godine kojom je tužba odbijena kao neosnovana.

6. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 017013 16 Uvp od 5. jula 2018. godine odbijen je zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 11 0 U 017013 15 U od 22. aprila 2016. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je Okružni sud ispitao zakonitost navedenog akta Ministarstva i utvrdio da nisu postojali uslovi propisani članom 248. stav (1) tačke 1) do 5) Zakona o opštem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOUP) za poništenje licence „B“ po pravu nadzora, o čemu je dao jasne i uvjerljive razloge. Vrhovni sud je ukazao da je pravilno sugerisano apelantu presudom Okružnog suda da je, ukoliko smatra da su prestali uslovi za postojanje licence u smislu člana 4. stav (1) Pravilnika o izdavanju licenci, prevoznika i legitimacije za vozača motornog vozila („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 32/09 i 42/11), potrebno da podnese zahtjev opštinskom organu za poništenje tih akata. Vrhovni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije ostvaren razlog nezakonitosti pobijane presude propisan članom 35. stav (2) Zakona o upravnim sporovima, te je zahtjev apelanta odbio kao neosnovan.

Apelacioni navodi

7. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju (opšta zabrana diskriminacije).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

9. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

10. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je u predmetnom postupku odlučivano o apelantovim građanskim pravima ili obavezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za poništenje po pravu nadzora licenci koje su izdate određenim pravnim licima, dok se, dakle, nije odlučivalo o bilo kakvim apelantovim građanskim pravima ili obavezama. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Konačno, u pogledu navoda apelanta o kršenju člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni član sadrži opšti princip zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku kojom nije odlučivano o meritornom pravu apelanta zasnovanom na zakonu, već o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za poništenje po pravu nadzora licenci koje su izdate određenim pravnim licima. Imajući u vidu navedeno, slijedi da osporena odluka ne pokreće pitanje povrede prava zaštićenih članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6145/18 ("Signal" d.o.o. Srbac) | Sudska praksa | Aktio