Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7273/18 (D. I. i I. A.)
Odluka donesena 11. 06. 2019.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7273/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. lipnja 2019. godine, u predmetu broj AP-7273/18, rješavajući apelacije Darka Ivanovića i Ismeta Alijagića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Darko Ivanović protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 224670 18 Gž od 19. rujna 2018. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 224670 18 P od 19. siječnja 2018.
godine;
Ismet Alijagić protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 072846 18 Gž od 1. studenog 2018. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 072846 15 P od 19. lipnja 2018.
godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-7273/18
1. Darko Ivanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Z.O.U. Inja Pašalić i Elma Kaba iz Sarajeva, podnio je 7. prosinca 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 224670 18 Gž od 19. rujna 2018. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 224670 18 P od 19. siječnja 2018. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obveže tuženi („Wiener osiguranje VIG“ a.d. Banjaluka), da mu na ime naknade štete isplati određeni novčani iznos, uz zakonske zatezne kamate.
3. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da se 17. ožujka 2014. godine dogodila prometna nezgoda uz sudjelovanje vozila marke „Mercedes“ kojim je upravljao S.R. a koje vozilo je osigurano kod tuženog, te vozila marke „Audi Q7“ kojim je upravljao apelant, te da su sudionici u nezgodi popunili europski izvještaj nakon čega se apelant obraćao tuženom s vansudskim zahtjevom za naknadu štete. Okružni sud je naveo da je apelant, kako bi dokazao osnovu i visinu potraživanja, morao predložiti izvođenje dokaza vještačenjem na okolnosti nastanka prometne nezgode, što je i učinjeno, ali se vještak S.V. nije mogao izjasniti o okolnostima nastanka nezgode. Pri tome, Okružni sud je naveo da prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio nalaz vještaka B.Z., s obzirom da nalaz i mišljenje kao dokazno sredstvo, podliježe savjesnoj i brižljivoj ocjeni suda, te podrazmjeva angažman suda prilikom donošenja rješenja o određivanju vještačenja u skladu sa odredbom članka 150. Zakona o parničnom postupku, a nalaz vještaka B.Z. je rađen za potrebe vansudskog postupka. Nadalje, Okružni sud je naveo da je odredbom članka 158 stavak 3. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH propisano da ukoliko je u prometnoj nezgodi sudjelovalo vozilo strane registarske oznake, prije izdavanja potvrde o oštećenju vozila stranih registarskih oznaka ili potvrde o izvršenom uviđaju na mjestu događaja saobraćajne nezgode, obavezno je da se obavi fotografiranje štete na vozilu stranih registracijskih oznaka i napravi zapisnik u koji se, uz ostalo, unose podaci iz putovnice, vozačke dozvole i osiguranja od automobilske odgovornosti zelena karta. Imajući u vidu navedenu odredbu, Okružni sud je ukazao da je apelant u tijeku postupka dostavio određene fotografije, međutim iz njih se ne vidi koje je vozilo na fotografiji, niti registarske oznake vozila, a nije fotografirano ni lice mjesta nezgode, na osnovu čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da europski izvještaj nije sačinjen u skladu s navedenom zakonskom odredbom.
2. AP-622/19
4. Ismet Alijagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Ferid Mujagić odvjetnik iz Bihaća, podnio je 8. veljače 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 072846 18 Gž od 1. studenog 2018. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 072846 15 P od 19. lipnja 2018. godine.
5. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete sa zateznom kamatom i parničnim troškovima, a naloženo apelantu da tuženiku (Croatia Osiguranje d.d. Ljubuški) nadoknadi parnične troškove.
6. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud na osnovu nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, te zapisnika o uviđaju prometne nezgode, utvrdio da je apelant svojim vozilom otpočeo radnju pretjecanja kolone vozila ispred sebe, ali je prije njega drugo vozilo već otpočelo pretjecanje, a kako apelant nije prethodno provjerio konkretne prometne okolnosti, došlo je do sudara i materijalne štete na apelantovom vozilu. Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u situaciji kad je apelant skrivio prometnu nezgodu i nastalu štetu, apelant nema pravo na naknadu štete od vozača drugog vozila odnosno od odgovorne osobe.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članokm 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-7273/18.
8. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
9. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
13. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatima postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević