Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1620/19 (M. R. i drugi)

Odluka donesena 11. 06. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Nematerijalna šteta
  • Zastara
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Ratna šteta
  • Materijalna šteta
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1620/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-1620/19, rješavajući apelacije Miodraga Ristića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Miodrag Ristić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 222168 17 Rev od 8. januara 2019. godine, Mahmut Jerkoč protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 048143 17 Rev od 8. januara 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostru broj 53 0 P 048143 13 Gž od 15. juna 2017. godine, Izeta Suljić, Jasmin Suljić i Ahmedin Suljić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 28 0 P 026968 17 Rev od 10.

januara 2019. godine, Mahza Begić i Hurma Begić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 28 0 P 026921 17 Rev od 25. decembra 2018.

godine, Savo Lazić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 196552 17 Rev od 10. januara 2019. godine, Senada Festić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 107097 17 Rev od 8. januara 2019. godine, Meša Hasanović, Bahra Hasanović i Suad Hasanović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 103838 17 Rev od 10. januara 2019. godine, Mehmedalija Šaldo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 049192 18 Rev od 15. januara 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 049192 14 Gž od 20.

februara 2018. godine, Ramiz Kurtović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 048645 18 Rev od 10. januara 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 048645 13 Gž od 2. marta 2018. godine, Husein Mrgan protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 045062 17 Rev od 8. januara 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 045062 13 Gž od 9. avgusta 2017. godine, Rasim Škrbo protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 048853 13 Gž od 12. decembra 2017. godine, Adevija Kasumović, Zumra Atić, Muška Kasumović, Midhat Kasumović, Fatima Karić, Elvira Kasumović, Mirzet Kasumović i Mihada Habibović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 103278 16 Rev od 10. januara 2019.

godine, Ahmet Šišić, Hanumica Šišić i Edin Šišić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 103852 17 Rev od 8.

januara 2019. godine, Azemina Alić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 28 0 P 026627 17 Rev od 17. januara 2019. godine, Asima Halilović, Samra Halilović i Ajka Halilović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 120866 17 Rev od 12. februara 2019. godine, Nermin Sinanović protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 049208 14 Gž od 9. januara 2019. godine, Z. P., M. P., Ž. G., M. B., Z. B., Z. B. i Ž.B. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 P 109529 17 Rev od 22.

januara 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 109529 14 Gž od 14. marta 2017. godine, Izeta Deljo, Adis Ćatić, Sanja Tucaković, Bulka Suljić, Kenan Zećo, Dženana Dudo, Muris Vejzalajbegović, Selma Avdić, Nurko Milić, Mersija Husić rođ. Mujić, Almedina Akšamović, Sajma Pecikoza, Izeta Rizvanović, Zlatka Arapović, Đulka Gudžević, Begija Džemidžić, Hasna Gibanica, Hasnija Kavazić i Amir Zolj protiv Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 183570 17 Rev od 10. januara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 183570 17 Gž od 17. jula 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 183570 11 P od 20. marta 2017. godine, Elvir Jahić, Mensura Dizdarević, Ajnija Deljković, Binasa Pačariz, Mirzet Duran, Nevzeta Azabagić, Adisa Zahirović, Samra Tokalija, Mehmed Vatrić, Milan Radojević, Krešimir Krznarić, Sabira Imanić, Sanela Hošo, Advija Mujarić, Ismeta Čosović, Kasim Bosnić, Abid Kočević, Ismet Bašić, Astrid Krmpotić, Adnan Jašarević, Azra Tahirović, Muniba Hadžović, Fatima Pašić, Elvis Zečić, Selima Čaušević, Senija Siliftarević, Bejda Aliti, Naza Sarač, Atif Kevro i Admir Hamšić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 183306 17 Rev od 5.

februara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 183306 15 Gž od 14. aprila 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 183306 11 P od 16. februara 2015. godine, Omer Mujanović, Kadira Mujanović i Ahmeta Mujanović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 103847 16 Rev od 5. februara 2019. godine, Bahrija Talović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 384000 15 Gž od 3. aprila 2019. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 384000 13 P od 7. oktobra 2014. godine, Seid Selimović, Ramiz Maljan, Edin Altoka, Ahmet Hadžimusić, Vasvija Altoka, Mirsad Karović, Zehra Pačo, Asim Zametica, Adila Džanković, Elvedina Zametica, Mujo Oruč, Sulejman Hodžić, Sulejman Hodžić, Izet Beširević, Fatima Hajdarević, Hamdo Hadžić, Rasim Džubur, Husnija Kurtović, Ziba Bajraktarević, Musafa Rašidkadić, Šefik Spirjan, Muradif Konjo, Murid Islambašić, Hamid Zametica, Suljo Haznadar, Smajo Čavdar, Selim Alić, Faik Tafro, Meho Bibović, Alija Brković, Fahrudin Mujin, Ramiz Hodžić, Hasiba Čerimagić, Alija Šljivo, Mehmed Šljivo, Sakib Čutuna, Tifa Andelija, Mujo Musić, Tija Musić i Ismeta Hodžić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 187586 18 Rev od 8. januara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 187586 13 Gž 2 od 24. oktobra 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 187586 12 P 2 od 31. oktobra 2013. godine, Alija Muminović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 270037 18 Rev od 21. marta 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 270037 14 Gž od 21. marta 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 270037 12 P od 31. oktobra 2014. godine, Dževahira Parić, Ahmed Parić i Alema Parić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 251878 18 Rev od 19.

marta 2019. godine, Fatima Fehrić, Elvir Fehrić i Šemsa Fehrić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 201373 19 Rev od 21.

marta 2019. godine, Mehdija Skopak, Ismet Keško, Nedžad Keško, Nermin Keško, Nerma Keško, Sabiha Ramović, Samir Ramović, Sabina Ramović, Emina Šatrović, Huma Dedić, Džemal Dedić, Naim Dedić, Ćamila Pribinja i Hajrija Pribinja protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj broj 65 0 P 219808 17 Rev od 19. februara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 219808 12 Gž od 21. jula 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 219808 11 P od 24. avgusta 2012. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1620/19

1. Miodrag Ristić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vitkovica, kojeg zastupa Miroslav Prerad advokat iz Banjaluke, podnio je 10. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 222168 17 Rev od 8. januara 2019. godine.

2. AP-1656/19

2. Mahmut Jerkoč (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured "Josip Krešić, Bojan Krešić i Franjo Barbarić" iz Čapljine, podnio je 12. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 53 0 P 048143 17 Rev od 8. januara 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 048143 13 Gž od 15. juna 2017. godine.

3. AP-1664/19

3. Izeta Suljić, Jasmin Suljić i Ahmedin Suljić (u daljnjem tekstu: apelanti), kojeg zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, podnijeli su 12. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 28 0 P 026968 17 Rev od 10. januara 2019. godine.

4. AP-1665/19

4. Mahza Begić i Hurma Begić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, podnijele su 12. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 28 0 P 026921 17 Rev od 25. decembra 2018. godine.

5. AP-1687/19

5. Savo Lazić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Miroslav Prerad advokat iz Banjaluke, podnio je 11. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 P 196552 17 Rev od 10. januara 2019. godine.

6. AP-1699/19

6. Senada Festić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Mirjana Šarkinović advokat iz Tuzle, podnijela je 15. aprila 2019 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 32 0 P 107097 17 Rev od 8. januara 2019. godine.

7. AP-1712/19

7. Meša Hasanović, Bahra Hasanović i Suad Hasanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mirjana Šarkinović advokat iz Tuzle, podnijeli su 16. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 32 0 P 103838 17 Rev od 10. januara 2019. godine.

8. AP-1723/19

8. Mehmedalija Šaldo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured "Josip Krešić, Bojan Krešić i Franjo Barbarić" iz Čapljine, podnio je 16. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 53 0 P 049192 18 Rev od 15. januara 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 049192 14 Gž od 20. februara 2018. godine.

9. AP-1724/19

9. Ramiz Kurtović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured "Josip Krešić, Bojan Krešić i Franjo Barbarić" iz Čapljine, podnio je 16. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 53 0 P 048645 18 Rev od 10. januara 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 048645 13 Gž od 2. marta 2018. godine

10. AP-1725/19

10. Husein Mrgan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured "Josip Krešić, Bojan Krešić i Franjo Barbarić" iz Čapljine, podnio je 16. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 53 0 P 045062 17 Rev od 8. januara 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 045062 13 Gž od 9. avgusta 2017. godine

11. AP-1726/19

11. Rasim Škrbo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured "Josip Krešić, Bojan Krešić i Franjo Barbarić" iz Čapljine, podnio je 16. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 53 0 P 048853 18 Rev od 10. januara 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 048853 13 Gž od 12. decembra 2017. godine. Ustavni sud konstatuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP- 29/18 od 31. januara 2018. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene Presude Kantonalnog suda od 12. decembra 2017. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanta odbačena, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

12. AP-1741/19

12. Adevija Kasumović, Zumra Atić, Muška Kasumović, Midhat Kasumović, Fatima Karić, Elvira Kasumović, Mirzet Kasumović i Mihada Habibović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, podnijeli su 17. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 32 0 P 103278 16 Rev od 10. januara 2019. godine

13. AP-1783/19

13. Ahmet Šišić, Hanumica Šišić i Edin Šišić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mirjana Šarkinović advokat iz Tuzle, podnijeli su 19. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 32 0 P 103852 17 Rev od 8. januara 2019. godine.

14. AP-1795/19

14. Azemina Alić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradačca, koju zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, podnijela je 22. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 28 0 P 026627 17 Rev od 17. januara 2019. godine

15. AP-1796/19

15. Asima Halilović, Samra Halilović i Ajka Halilović (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, podnijele su 22. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 32 0 P 120866 17 Rev od 12. februara 2019. godine.

16. AP-1823/19

16. Nermin Sinanović (u daljnjem tekstu: apelant/apelantica) iz Čapljine, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured "Josip Krešić, Bojan Krešić i Franjo Barbarić" iz Čapljine, podnio je 23. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Rješenja Vrhovnog suda broj 53 0 P 049208 14 Gž od 9. januara 2019. godine. Ustavni sud konstatuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP- AP-319/19 od 31. januara 2018. godine, u odnosu na AP-336/19 odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene Presude Kantonalnog suda od 9. januara 2019. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanta odbačena, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

17. AP-1877/19

17. Z. P., M. P., Ž. G., M. B., Z. B., Z. B. i Ž.B. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dragan Barbarić advokat iz Mostara, podnijeli su 25. aprila 2019 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 58 0 P 109529 17 Rev od 22. januara 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 109529 14 Gž od 14. marta 2017. godine.

18. AP-1879/19

18. Izeta Deljo, Adis Ćatić, Sanja Tucaković, Bulka Suljić, Kenan Zećo, Dženana Dudo, Muris Vejzalajbegović, Selma Avdić, Nurko Milić, Mersija Husić rođ. Mujić, Almedina Akšamović, Sajma Pecikoza, Izeta Rizvanović, Zlatka Arapović, Đulka Gudžević, Begija Džemidžić, Hasna Gibanica, Hasnija Kavazić i Amir Zolj (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 29. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 P 183570 17 Rev od 10. januara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 183570 17 Gž od 17. jula 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 183570 11 P od 20. marta 2017. godine.

19. AP-1900/19

19. Elvir Jahić, Mensura Dizdarević, Ajnija Deljković, Binasa Pačariz, Mirzet Duran, Nevzeta Azabagić, Adisa Zahirović, Samra Tokalija, Mehmed Vatrić, Milan Radojević, Krešimir Krznarić, Sabira Imanić, Sanela Hošo, Advija Mujarić, Ismeta Čosović, Kasim Bosnić, Abid Kočević, Ismet Bašić, Astrid Krmpotić, Adnan Jašarević, Azra Tahirović, Muniba Hadžović, Fatima Pašić, Elvis Zečić, Selima Čaušević, Senija Siliftarević, Bejda Aliti, Naza Sarač, Atif Kevro i Admir Hamšić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 30. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 P 183306 17 Rev od 5. februara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 183306 15 Gž od 14. aprila 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 183306 11 P od 16. februara 2015. godine.

20. AP-1909/19

20. Omer Mujanović, Kadira Mujanović i Ahmeta Mujanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mirjana Šarkinović advokat iz Tuzle, podnijeli su 30. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 32 0 P 103847 16 Rev od 5. februara 2019. godine.

21. AP-1999/19

21. Bahrija Talovići (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Damir Alagić advokat iz Sarajeva, podnijela je 14. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 384000 15 Gž od 3. aprila 2019. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 384000 13 P od 7. oktobra 2014. godine.

22. AP-2063/19

22. Seid Selimović, Ramiz Maljan, Edin Altoka, Ahmet Hadžimusić, Vasvija Altoka, Mirsad Karović, Zehra Pačo, Asim Zametica, Adila Džanković, Elvedina Zametica, Mujo Oruč, Sulejman Hodžić, Sulejman Hodžić, Izet Beširević, Fatima Hajdarević, Hamdo Hadžić, Rasim Džubur, Husnija Kurtović, Ziba Bajraktarević, Musafa Rašidkadić, Šefik Spirjan, Muradif Konjo, Murid Islambašić, Hamid Zametica, Suljo Haznadar, Smajo Čavdar, Selim Alić, Faik Tafro, Meho Bibović, Alija Brković, Fahrudin Mujin, Ramiz Hodžić, Hasiba Čerimagić, Alija Šljivo, Mehmed Šljivo, Sakib Čutuna, Tifa Andelija, Mujo Musić, Tija Musić i Ismeta Hodžić (u daljnjem tekstu: apelanti), kojeg zastupa Damir Alagić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 14. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 P 187586 18 Rev od 8. januara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 187586 13 Gž 2 od 24. oktobra 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 187586 12 P 2 od 31. oktobra 2013. godine.

23. AP-2069/19

23. Alija Muminović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Damir Alagić advokat iz Sarajeva, podnio je 14. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 270037 18 Rev od 21. marta 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 270037 14 Gž od 21. marta 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 270037 12 P od 31. oktobra 2014. godine.

24. AP-2096/19

24. Dževahira Parić, Ahmed Parić i Alema Parić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Suad Kumrić advokatica iz Tuzle, podnijeli su 15. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 P 251878 18 Rev od 19. marta 2019. godine

25. AP-2097/19

25. Fatima Fehrić, Elvir Fehrić i Šemsa Fehrić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Suad Kumrić advokatica iz Tuzle, podnijeli su 15. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 32 0 P 201373 19 Rev od 21. marta 2019. godine.

26. AP-2114/19

26. Mehdija Skopak, Ismet Keško, Nedžad Keško, Nermin Keško, Nerma Keško, Sabiha Ramović, Samir Ramović, Sabina Ramović, Emina Šatrović, Huma Dedić, Džemal Dedić, Naim Dedić, Ćamila Pribinja i Hajrija Pribinja (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Galiba Hrvačić

- Karačić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 17. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj broj 65 0 P 219808 17 Rev od 19. februara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 219808 12 Gž od 21. jula 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 219808 11 P od 24. avgusta 2012. godine. Spajanje predmeta

27. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1620/19.

28. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

29. U konkretnim slučajevima, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili da se obavežu tužene (Bosna i Hercegovina i/ili Republika Srpska (Vlada RS) i/ili Federacija Bosne i Hercegovine (Vlada FBiH)) da im isplate određene novčane iznose na ime naknade nematerijalne štete (po osnovu pretrpljenih duševnih bolova, zbog povrede slobode i prava ličnosti, zbog smrti bliskog srodnika, zbog umanjenja životne sposobnosti, fizičkih bolova, pretrpljenog straha, naruženosti, zbog duševnih i fizičkih bolova usljed zarobljavanja i ranjavanja, povrede ugleda, časti, sloboda i prava ličnosti, zbog ranjavanja i/ili boravka u logoru, zbog gubitka dijela tijela, zbog straha od granatiranja i snajperskog djelovanja, protivpravnim lišenjem slobode), odnosno u nekim slučajevima i na ime naknade materijalne štete. Osporenim odlukama odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata zbog zastarjelosti potraživanja, uz obrazloženje da se na konkretne slučajeve primjenjuju odredbe člana 376. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), koje propisuju opšte rokove zastare za potraživanje naknade štete, a ne odredbe člana 377. ZOO, koje se primjenjuju ukoliko je šteta pričinjena krivičnim djelom.

30. U obrazloženju osporenih odluka Vrhovnog suda ili u pojedinim prvostepenim i drugostepenim odlukama je ukazano, između ostalog, da su određene osobe (npr. Novak Đukić, Stanislav Galić, Dragomir Milošević, Mario Matić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Radislav Krstić, Vujadin Popović i drugi, Milorad Trbić i Momir Nikolić itd) pravosnažno osuđene za krivična djela ratnih zločina protiv civilnog stanovništva, krivično djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, krivična djela kršenja zakona i običaja rata i zločina protiv čovječnosti. U vezi s tim ukazano je na odredbe člana 377. ZOO kojima je propisano da kad je šteta prouzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastarjelost krivičnog gonjenja. Međutim, istaknuto je da se citirana zakonska odredba primjenjuje kada jepravosnažnom presudom u krivičnom postupku utvrđeno da je šteta uzrokovana krivičnim djelom i to prema izvršiocu krivičnog djela koji je pravosnažno oglašen krivim za krivično djelo čija je posljedica bila nastanak štete. Dakle, zastarjelost potraživanja naknade štete pričinjene krivičnim djelom odnosi samo na izvršioca krivičnog djela, a ne i na državni organ, državu ili pravno lice koje odgovara za štetu umjesto štetnika koji odgovara po osnovu krivice. Budući da navedeni uvjeti u konkretnim slučajevima nisu ispunjeni u obrazloženjima osporenih odluka je zaključeno da nema mjesta za primjenu člana 377. ZOO-a.

Apelacioni navodi

31. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da su u predmetnim pravnim stvarima proizvoljno primijenjene odredbe ZOO kojima je regulisano pitanje zastarjelosti potraživanja, te ukazuju da su se trebale primijeniti odredbe kojima su propisani duži zastarni rokovi, odnosno član 377. ZOO, bez obzira da li se naknada potražuje od lica koje odgovara za štetu neposredno ili posredno. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih prava (pravo na život, zabrana mučenja, zabrana ropstva i prinudnog rada, pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku, djelotvoran pravni lijek, zabrana diskriminacije itd.) ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Pored toga, apelanti u predmetima br. AP-1656/19, AP-1723/19, AP-1724/19, AP-1725/19, AP-1726/19 i AP-1823/19 su tražili naknadu troškova sastavljanja apelacija, dok u predmetima br. AP-1699/19, AP-1712/19, AP-1783/19 i AP-1909/19 apelanti smatraju da je došlo i do povrede prava na suđenje u razumnom roku, te traže naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupaka.

32. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

33. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

34. Ustavni sud zapaža da kršenje navedenih prava, na koja su se pozvali u predmetnim apelacijama, u suštini, apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, konkretno odredaba člana 376. ZOO, koje propisuju opšte rokove zastare za potraživanje naknade štete, jer smatraju da je u konkretnim slučajevima trebalo primijeniti odredbe člana 377. ZOO, koja propisuje posebne rokove zastare ukoliko je šteta prouzrokovana krivičnim djelom.

35. U vezi sa spornim pitanjima koja se postavljaju predmetnim apelacijama, Ustavni sud zapaža da je o sličnom činjeničnom i pravnom pitanju u sličnim činjeničnim i pravnim okolnostima sa aspekta primjene materijalnog prava raspravljao u predmetu broj AP 4288/11 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4288/11 od 9. decembra 2014. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ). U navedenoj odluci, tačka 29., Ustavni sud je ukazao U vezi sa odredbama člana 377. ZOO na kojima je apelant tokom postupka insistirao, redovni sudovi su ocijenili da nisu primjenjive. Naime, redovni sudovi su u vezi s tim pojasnili da se rok zastarjelosti potraživanja naknade štete, propisan članom 377. ZOO, može primijeniti ako je krivično djelo utvrđeno u krivičnom postupku, a izuzetno i u parničnom postupku, pod određenim okolnostima, koje u konkretnom slučaju nisu nastupile. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud iz datih obrazloženja redovnih sudova ne vidi proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, jer dato obrazloženje u cijelosti korespondira sa obrazloženjem datim u citiranoj odluci (op. cit., AP 4264/11) u kojoj Ustavni sud nije ustanovio proizvoljnost redovnih sudova u primjeni materijalnog prava. Ustavni sud posebno naglašava da u citiranoj odluci Ustavni sud nije ustanovio proizvoljnost redovnih sudova u stavu da se odredba člana 377. ZOO može primijeniti samo prema učinitelju krivičnog djela, a ne i prema trećem licu koje, inače, odgovora za štetu umjesto faktičkog učinitelja krivičnog djela, pa se, stoga, na to treće lice mogu primijeniti samo odredbe člana 376. ZOO. Iz navedenog proizlazi da su rokovi iz odredaba člana 377. ZOO primjenjivi samo prema učinitelju krivičnog djela, koji za štetu odgovora po principu subjektivne odgovornosti, a ne i prema trećoj osobi koja za štetu odgovora umjesto stvarnog učinitelja krivičnog djela, po principu pretpostavljene odgovornosti, što je upravo stav identičan onom koji je u tom pravcu iznio Okružni sud u konkretnom slučaju. Slijedom toga, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da osporenim presudama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada su redovni sudovi odbili apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog zastarjelosti potraživanja, shodno odredbama člana 376. ZOO, uz jasno obrazloženje zašto u konkretnom slučaju nije bilo moguće primijeniti odredbe člana 377. ZOO.

36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP 4288/11 u cjelosti odnose i na ovu odluku, te da se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu navoda apelanata poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. U odnosu na navode apelanata o dužini trajanja postupaka u predmetu br. AP-1699/19, AP-1712/19, AP- 1783/19 i AP-1909/19, Ustavni sud zapaža da apelanti, osim što su naveli da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka, nisu posebno obrazlagali te navode, dakle, nisu ponudili argumente i dokaze kojima bi potkrijepili te svoje navode, tako da Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja, smatra da su navodi apelanata izneseni u tom pravcu očigledno (prima facie) neosnovani. S obzirom na navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

37. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. U odnosu na zahtjeve apelanata u predmetima br AP-1656/19, AP-1723/19, AP-1724/19, AP-1725/19, AP-1726/19 i AP-1823/19 za naknadu troškova sastavljanja apelacija, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, iz čega proizlazi da troškovi sastavljanja apelacije padaju isključivao na teret apelanata.

39. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1620/19 (M. R. i drugi) | Sudska praksa | Aktio