Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1784/19 (Hercegovačka Pivovara d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 11. 06. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Uknjižba
  • Građanski postupak
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1784/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-1784/19, rješavajući apelaciju Hercegovačke Pivovare d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Hercegovačka Pivovara d.o.o. Mostar protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 013610 16 Gž od 27. juna 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Hercegovačka Pivovara d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Faruk Ćupina advokat iz Mostara, podnio je 19. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 013610 16 Gž od 27. juna 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, dopušteno je da se u zemljišnoknjižnom ulošku, pobliže označenom u dispozitivu prvostepenog rješenja, zabilježi ispravka pogrešnog upisa na način bliže opisan u dispozitivu prvostepenog rješenja.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je stečajni upravnik Zavoda za urbanizam Grada Mostara 1. jula 2013.godine (u daljnjem tekstu: predlagatelj) podnio zahtjev za ispravku pogrešnog upisa uknjižbe brisanja založnog prava na nekretninama, te da je u zahtjevu naveo da je zemljišnoknjižni ured pogriješio kada je brisao založno pravo upisano u korist JP Direkcija za obnovu i izgradnju Grada Mostara (pravni prednik predlagatelja) po rješenju od 16. oktobra 2004.godine (doneseno na osnovu rješenja Općinskog suda u Mostaru od 7. januara 2004.godine), budući da ovim rješenjem nije naloženo brisanje navedenog založnog prava. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da su ispunjeni uslovi za ispravku zemljišne knjige, te naglasio da za ispravku pogrešnog upisa nije potrebna saglasnost upisanog, zato što je do pogrešnog upisa došlo zbog greške zemljišnoknjižnog ureda (član 60. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama), te naglasio da je brisanje založnog prava izvršeno na osnovu rješenja Općinskog suda u Mostaru od 7. januara 2004.godine kojim nije naloženo brisanje založnog prava upisanog u korist predlagatelja odnosno njegovog prednika. Kantonalni sud je naveo da predlagatelj (temelji svoj pravni interes na Rješenju o osiguranju novčanog potraživanja prema izvršeniku HEPOK dd Mostar, te upisanom hipotekom na nekretninama izvršenika pobliže označenim u dispozitivu prvostepenog rješenja) u konkretnom izvršnom postupku nije učestvovao u sporazumu (između kupca, založnog povjerioca i založnog dužnika) prilikom prodaje sporne nekretnine Pincom-u. Stoga, Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud nije mogao brisati založno pravo ni na osnovu člana 74. stav 2. i 3. Zakona o izvršnom postupku, zato što predlagatelj (koji nije predložio izvršenje) nije namiren niti su primijenjena pravila koja određuju red prvenstva. Također, Kantonalni sud je naveo da nisu ispunjeni ni uslovi za brisanje hipoteke u smislu odredbe člana 73. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, jer nije sporno da povjerilac nije tražio prestanak hipoteke iz razloga navedenih u ovoj zakonskoj odredbi. Kantonalni sud je naveo da je zemljišnoknjižni ured pogriješio kada je prilikom provođenje rješenja Općinskog suda u Mostaru od 7. januara 2004. godine (upis prava vlasništva u korist „Pincom“) propustio u C-listu upisati hipoteku u korist predlagatelja, jer hipoteka prati nekretninu bez obzira na promjenu vlasnika. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da prvostepeni sud nije utvrdio da je došlo do pogrešnog upisa koji zemljišnu knjigu čini netačnom, s obzirom da se zemljišna knjiga smatra netačnom i kada nisu upisani podaci koji odgovaraju stvarnom stanju, tako da postoji razlika između pravne stvarnosti i zemljišnoknjižnog stanja, a što je dovelo do nesklada između rješenja koje je predstavljalo osnovu za upis i zemljišnoknjižnog stanja.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su u predmetnom postupku pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1784/19 (Hercegovačka Pivovara d.o.o… | Sudska praksa | Aktio