Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2948/17 (N. B.)
Odluka donesena 13. 11. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2948/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 11. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. lipnja 2019. godine, u predmetu broj AP-2948/17, rješavajući apelaciju Nenada Burde, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nenada Burde podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 079980 16 Rev od 20. travnja 2017. godine i presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 079980 15 Pž 3 od 25.
ožujka 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nenad Burda iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 10. srpnja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 079980 16 Rev od 20. travnja 2017. godine i presude Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši sud) broj 57 0 Ps 079980 15 Pž 3 od 25. ožujka 2016. godine.
2. Presudom Višeg suda broj 57 0 Ps 079980 15 Pž 3 od 25. ožujka 2016. godine, koja je ispravljena rješenjem od 28. lipnja 2016. godine, uvažena je žalba tužitelja „Agroimpeks“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužitelj) i preinačena je presuda Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 079980 15 Ps 3 od 17. kolovoza 2015. godine, tako što je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnina detaljnije naznačenih u izreci presude, te je naloženo da se izvrši brisanje upisanog prava vlasništva u korist tužene Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) na tim nekretninama i upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, te da se tužitelju isplate troškovi parničnog postupka. U predmetnom parničnom postupku H.B.S. koju je zastupao apelant kao sin, sudjelovala je u svojstvu umješača na strani tužene. Vrijednost spora koja je bila označena u tužbi iznosi 50.000,00 KM.
3. Rješenjem o nasljeđivanju broj 71 0 O 253380 17 O od 3. ožujka 2017. godine, koje je ispravljeno rješenjem od 9. ožujka 2017. godine, apelant je proglašen nasljednikom nad imovinom ostaviteljice H.B.S. (u daljnjem tekstu: prednik apelanta) koja je preminula 19. prosinca 2016. godine.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 079980 16 Rev od 20. travnja 2017. godine revizija prednika apelanta je odbačena kao nedopuštena, jer vrijednost spora u smislu članka 237. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljnjem tekstu: ZPP) nije prelazila iznos od 50.000,00KM. Također, navedeno je da prednik apelanta nije tražila da se o njezinoj reviziji odluči primjenom odredbe članka 237. stavak 3. ZPP.
5. Apelant smatra mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na privatni život, dom i prepisku iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz apelacijskih navoda proizlazi da je prednik apelanta protiv osporene presude Višeg suda broj 57 0 Ps 079980 15 Pž 3 od 25. ožujka 2016. godine, izjavila reviziju ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 079980 16 Rev od 20. travnja 2017. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Iz navedenog proizlazi da je konačna odluka u konkretnom predmetu presuda Višeg suda broj 57 0 Ps 079980 15 Pž 3 od 25. ožujka 2016. godine, koja je donesena povodom žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati datum prijema drugostupanjske odluke budući da je revizijsko rješenje doneseno 20. travnja 2017. godine, pa se podrazumijeva da je prednik apelanta drugostupanjsku presudu primila prije tog datuma. Pema tome, imajući u vidu da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. srpnja 2017. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Dakle, korištenjem revizije koja je odbačena, prednik apelanta je propustila podnijeti apelaciju protiv konačne odluke u roku što ukazuje da je apelacija nedopustiva u smislu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda, a taj propust je od utjecaja i na apelanta kao nasljednika. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je primljena osporena presuda Višeg suda od 25. ožujka 2016. godine.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević