Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3242/17 (BBM d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 11. 06. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Upravni spor
- Prekid postupka
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3242/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić, Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-3242/17, rješavajući apelaciju BBM d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija BBM d.o.o. Sarajevo, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 008732 17 Uvp od 23 juna 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. BBM d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Goran Varunek advokat iz Sarajeva, podnio je 31. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 008732 17 Uvp od 23. juni 2017. godine.
2. Apelant je, 13. aprila 2015. godine podnio Ministarstvu za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zahtjev za izdavanje rješenja o urbanističkoj saglasnosti za izvođenje detaljnih geoloških istraživanja uglja na prostoru „Brezove Dane“ kod Maglaja, (u daljnjem tekstu: predmetni prostor). Postupajući po navedenom zahtjevu, Ministarstvo je shodno odredbama člana 63. stav 2. i člana 71. stav 1. tačka d) Zakona o prostornom uređenju i građenju, od Službe za urbanizam, geodetske i imovinsko-pravne poslove, Općine Maglaj (u daljnjem tekstu: Služba), zatražilo mišljenje sa Izvodom iz prostorno - planske dokumentacije. Služba je, 12. novembra 2015. godine obavijestila Ministarstvo da će svoje mišljenje o apelantovom zahtjevu dostaviti nakon što apelantov zahtjev razmotri Općinsko vijeće – općine Maglaj i o istom zauzme stav.
3. Nakon toga, Ministarstvo je u skladu sa odredbama člana 142. stav 1. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), donijelo zaključak broj 12-23-2849/15 od 4. februara 2016. godine kojim je predmetni postupak prekinut, te je utvrđeno da će se postupak nastaviti nakon što Služba dostavi mišljenje o apelantovom zahtjevu.
4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv navedenog zaključka, Drugostepena komisija Vlade Zeničko-dobojskog kantiona (u daljnjem tekstu: Drugostepena komisija) je rješenjem broj 02-34-2849-1/16 od 31. oktobra 2016. godine odbila apelantovu žalbu kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja, drugostepena komisija je navela da je Ministarstvo kao prvostepeni organ uprave, pravilno postupilo kada je zaključkom prekinulo predmetni postupak, budući da na osnovu prethodno pribavljenog mišljenja, sa izvodom iz planskog dokumenta, nadležne općinske službe o mogućnosti odobravanja planirane promjene u prostoru, Ministarstvo utvrđuje preduslove za odobravanje planirane promjene u prostoru u slučajevima izgradnje i vršenja zahvata, shodno odredbama člana 63. stav 2. Zakona o prostornom uređenju i građenju.
5. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 008732 16 U od 12. januara 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba kojom je pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja Drugostepene komisije od 31. oktobra 2016. godine. Kantonalni sud je naveo da je, ocjenjujući pravilnost i zakonitost osporenog rješenja drugostepene komisije, zaključio da je navedeno rješenje pravilno i zasnovano na zakonu, te da je tim rješenjima pravilno primijenjeno materijalno pravo. Naime, Kantonalni sud je, analizirajući spis konkretnog predmeta, zaključio da je prvostepeni organ pravilno postupio kada primjenom odredaba člana 142. stav 1. ZUP-a zaključkom od 4. februara 2016. godine prekinuo predmetni postupak jer je utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za donošenje rješenja o apelantovom zahtjevu. S tim u vezi, Kantonalni sud je ukazao da iz stanja spisa proizilazi da, apelant uz predmetni zahtjev, a niti do dana donošenja osporenog rijenjenja od 31. oktobra 2016. godine nije dostavio dokaz da je Općinsko vijeće Maglaj, kao nadležni organ, donio odluku o davanju saglasnosti na istražne radnje na prostoru za koji je apelant podnio zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti, kojom bi se odredili posebni uslovi, kao sastavni dio Mišljenja Službe o mogućnosti odobravanja planirane promjene u prostoru na osnovu donesenog planskog dukumenta, a koje mišljenje Službe predstavlja prethodno pitanje za utvrđivanje preduslova za odobrenje planirane promjene na prostoru Općine Maglaj shodno odredbama člana 63. stav 1. Zakona o prostornom uređenju. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da osporenim upravnim aktima nije povrijeđen zakon na apelantovu štetu odnosno da apelantovi navodi iz tužbe nisu doveli u pitanje zakonitost i pravilnost osporenih upravnih akata tuženog i prvostepenog organa, te je primjenom odredaba člana 28. stav 1. i člana 36. stav 2. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) donio odluku kao u izreci presude.
6. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 12. januara 2017. gosdine, koji je odbijen presudom Kantonalnog suda broj 0404 0 U 008732 17 Uvp od 23. juna 2017. godine. U obrazloženju presude Kantonalni sud je ukazao da apelant osporenu presudu pobija zbog povrede odredbe člana 142. stav 1. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), te odredaba materijalnog prava, člana 63. stav 2. i 4., i člana 69. stav 2. Kntonalnog zakona o prostornom uređenju i građenju. Kantonalni sud je naveo da je analizirajući spis konkretnog predmeta, zaključio da su organi uprave, a potom i Kantonalni sud u svojoj presudi od od 12. januara 2017. godine pravilno izveli zaključak da je za rješevanje predmetnog apelantovog zahtjeva potrebno pribaviti mišljenje sa izvodom iz planskog dokumenta, te predhodno pribavljanje stava Općinskog vijeća Općine Maglaj, što i prema ocijeni tog vijeća Kantonalnog suda, predstavlja prethodno pitanje od kojeg zavisi pravilno i zakonito rješevanje apelantovog zahtjeva. Pored toga, Kantonalni sud smatra da je sud u postupku odlučivanja po apelantovoj tužbi kojom je pokrenut upravni spor, trebao donijeti rješenje kojim odbacuje predmetnu tužbu zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje predmetnog upravnog spora shodno članu 25. stav 1. tačka 3. ZUSA, jer je po mišljenju tog suda očigledno da se zaključkom prvostepenog organa, a i rješenjem Ministarstva ne dira u apelantovo pravo ili njegov neposredni lični interes zasnovan na zakonu. Međutim, Kantonalni sud je zaključio da prvostepenom presudom kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba nije povrijeđeno apelantovo pravo na zaštitu njegovih prava i interesa, jer će se postupak nastaviti kada će se i konačno donijeti odluka o apelantovom zahtjevu. Stoga, Kantonalni sud je naveo da je pravilano zaključkom prvostepenog organa uprave prekinut predmetni postupak, radi pribavljanja mišljenja kao predhodnog pitanja i rješenjem Ministarstva žalba koju je apelant izjavio protiv zaključka, a time i apelantova tužba u upravnom postupku, pravilno odbijena kao neosnovana i o razlozima takvog odlučivanja dato potpuno i detaljno obrazloženje, koje kao pravilno u cijelosti prihvata i taj sud.
7. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.
k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u suštini smatra da su u konkretnom slučaju proizvoljno primjenjene relevantne odredbe procesnog i materijalnog prava. Po mišljenju apelanta u spisu predmeta postoje dokazi koji na nesumnjiv način dokazuju da su ispunjeni zakonski uvjeti za odlučivanje po predmetnom zahtjevu. Apelant navodi da presuda Kantonalnog suda nije u saglasnosti sa utvrđenim činjeničnim stanjem i dokazima koje je apelant priložio uz zahtjev i na osnovu kojih je, suprotno tvrdnjama Kantonalnog suda, mogao izvesti zaključak o postojanju uslova za izdavanje urbanističke saglasnosti za izvođenje geoloških istraživanja uglja na predmetnom istražnom prostoru. U vezi s tim, apelant je ukazao da je osporena presuda nezakonita, jer smatra da niti jednim propisom materijalnog prava nije predviđeno da nadležana općinska služba, radi davanja mišljenja Ministarstvu o apelantovom zahtjevu, treba da prethodno pribavi saglasnost – stav Općinskog vijeća o zahtjevu apelanta za izdavanje rješenja o urbanističkoj saglasnosti za izvođenje geoloških istraživanja mineralne sirovine (uglja), te da to mišljenje predstavlja prethodno pitanje zbog kojeg mora prekinuti postupak po apelantovom zahtjevu. Naime, apelant pozivajući se na odredbe člana 63. i 69. Zakona o prostornom uređenju i čl. 2.3. i 8 Zakona o principima lokalne samouprave, smatra da je nadležna općinska služba samo trebala da „po zahtjevu Ministarstva dostavi odgovarajuće mišlenje sa izvodom iz planskog dokumenta bez prethodnog izjašnjenja, Općinskog vijeće odnosno bez zauzimanja stava tog vijeća o predmtnom apelantovmo zahtjevu.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4). Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
10. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava odnose isključivo na način na koji je Kantonalni sud primjenio relevantne odredbe Zakona o prostornom uređenju i građenju. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o prostornom uređenju i građenju, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje ili pravo na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević