Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-277/19 (Općina Vlasenica)

Odluka donesena 11. 06. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Javna vlast
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-277/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. lipnja 2019. godine, u predmetu broj AP-277/19, rješavajući apelacije Općine Vlasenica, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela Općina Vlasenica protiv:

- Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 046249 18 Gž od 10. listopada 2018. godine i Presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 P 046249 16 P od 20. travnja 2018. godine;

- Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Mal 049728 18 Gž od 11. veljače 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 Mal 049728 18 Mal od 29. kolovoza 2018 godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-277/19

1. Općina Vlasenica (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobraniteljstvo Republike Srpske - sjedište zamjenika u Vlasenici, podnijela je 16. siječnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 P 046249 18 Gž od 10. listopada 2018. godine i Presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 P 046249 16 P od 20. travnja 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, obvezana je apelantica da tužitelju (M.S.), na ime naknade štete za dva protupravno porušena objekta, isplati određeni novčani iznos, sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan.

3. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je, između ostalog, naveo da je neosnovan prigovor zastare potraživanja koji je istakla apelantica shodno odredbama članka 376. stavak 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), iz razloga što pravni osnov tužbenog zahtjeva nije naknada materijalne štete, nego naknada zbog faktičke eksproprijacije, a takav zahtjev ne zastarjeva (fizička lica su lišena prava svojine, pa je osnov tužbenog zahtjeva u stvari zahtjev za povrat svojine).

4. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo se tužbeni zahtjev zasniva na odredbama Zakona o eksproprijaciji, u vezi sa Zakonom o građevinskom zemljištu, ZOO i temelji se na tzv. „faktičkoj eksproprijaciji", odnosno na deposjediranju vlasnika nekretnine, zbog izgradnje objekata ili izvođenja drugih radova od javnog interesa, bez prethodno provedenog postupka eksproprijacije pred nadležnim organom uprave. Vlasnik čije su nekretnine „faktički eksproprirane" ima pravo na naknadu isto kao i vlasnik čije su nekretnine eksproprisane u zakonito provedenom postupku. Uvidom u rješenje Skupštine apelantice od 20. svibnja 1998. godine, utvrđeno je da su od prednika tužitelja, izuzete predmetne parcele kao nacionalizirano neizgrađeno građevinsko zemljište, međutim, tužiteljevom predniku nije određena naknada za izuzeto zemljište, a nesporna je činjenica da naknada nije ni plaćena. Imajući to u vidu, Okružni sud je naveo da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena temeljem vještačenja po vještaku građevinske struke, a tržišna vrijednost je utvrđena prema okolnostima, u vrijeme donošenja sudske odluke. Naime, Okružni sud je naveo da je zakonski osnov za utvrđivanje pravične naknade odredba članka 61. Zakonom o eksproprijaciji nepokretnosti kojom je određeno da se visina naknade za ekspropriranu nepokretnost određuje prema okolnostima, u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o naknadi, dok je člankom 54. navedenog zakona određeno da ako vlasnik nepokretnosti, koja se eksproprira, ne prihvati, na ime naknade, drugu odgovarajuću nepokretnost ili ako korisnik eksproprijacije ne može da obezbijedi takvu nepokretnost, određuje se pravična naknada u novcu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti, koja se ekspropriše u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji, odnosno u vrijeme sklapanja sporazuma.

2. AP-1914/19

5. Općina Vlasenica (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobraniteljstvo Republike Srpske - sjedište zamjenika Vlasenica, podnijela je 25. travnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 Mal 049728 18 Gž od 11. veljače 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Vlasenici brih 92 0 Mal 049728 18 Mal od 29. kolovoza 2018 godine.

6. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, obavezana je apelantica da tužiteljici (D.R) na ime naknade materijalne štete pričinjene na parceli, sa pravom posjeda 1/1 na ime tužiteljice, isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te da joj naknadi troškove parničnog postupka.

7. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je, između ostalog, naveo da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je istakla apelantica zbog toga što je tužiteljica posjednik nekretnina koje je dobila na poklon od majke, a u zemljišnoknjižnom izvadku se vodi njen prednik – otac od majke. S tim u vezi, prvostupanjski sud je naveo da prema Zakonu o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), pravo na naknadu štete ima i korisnik stvari ne samo vlasnik.

8. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je člankom 154. stavak 1. ZOO propisano da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 155. navedenog zakona propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) ili sprečavanje njenog povećanja (izmakle koristi), a oštećeni ima pravo na naknadu štete od štetnika u koliko su se ostvarile pretpostavke odgovornosti za štetu. Okružni sud je naveo da u konkretnom slučaju među strankama nije sporno da je tijekom 2017. godine vršena sanacija makadamskih puteva na širem području apelantice, te je zaključen Sporazum o međusobnim obavezama angažiranju oružanih snaga Bosne i Hercegovine za potrebe apelantice od 5. travnja 2016.godine (u daljnjem tekstu: Sporazum), u cilju popravke lokalnih puteva na području apelantice. Nadalje, Okružni sud je naveo da među strankama nije sporno da je preko sporne parcele tužiteljice prokopan put te da je tom prilikom pričinjena šteta na nekretninama tužiteljice, a koja je utvrđena od strane vještaka poljoprivredne struke, te da je tužiteljica pretrpila štetu i na ogradi i ulaznoj kapiji. Dakle, apelantica je bila naručitelj radova i odgovorna je za štetu u smislu odredbe člana 207. ZOO, a to proizilazi i iz Sporazuma, prema kom izvođač radova nema nikakve obaveze u pogledu eventualne naknade štete prilikom izvođenja predmetnih radova. Također, Okružni sud je naveo da se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi apelantice da je prvostupanjski sud nepravilno raspravio prigovor nedostatka kako aktivne tako i pasivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari.

Spajanje predmeta

9. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istu apelanticu i zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-277/19.

Apelacioni navodi

10. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno-pravne propise

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. S obzirom na to da je apelantica nositeljica javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da ona ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Europske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Europska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svatko tko je bio stranka u određenom postupku i tko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. Uskladu s tim, državni organi i javna vlast, kao sudionici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine(vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena nawww.ustavnisud.ba)

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

15. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljna i jasna obrazloženja Okružnog suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelantice, ne nalazi da su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njne tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupaka u kojem su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-277/19 (Općina Vlasenica) | Sudska praksa | Aktio