Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7032/18 (D. F.)
Odluka donesena 25. 06. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7032/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-7032/18, rješavajući apelaciju Daniela Filipovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Daniela Filipovića podnesena protiv Rješenja Službe za civilnu zaštitu, urbanizam, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Općine Kreševo broj 06-23-34/18 od 4. juna 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Daniel Filipović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kreševa, kojeg zastupa Bojan Veselinović advokat iz Sarajeva, podnio je 29. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Službe za civilnu zaštitu, urbanizam, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Općine Kreševo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 06-23-34/18 od 4. juna 2018. godine.
2. Rješenjem Službe broj 06-23-34/18 od 4. juna 2018. godine izdata je urbanistička saglasnost R.P. i M.P. (u daljnjem tekstu: investitori) za „izgradnju stambenog objekta, temeljnu rekonstrukciju, dogradnju i nadziđivanje obiteljske kuće u mjestu Kreševo, na zemljištu označeno kao k.p broj 278 K.O. Kreševo“.
3. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša povratka i stambenih poslova Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 04-23-25/18 od 10. jula 2018. godine odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Službe broj 06-23-34/18 od 4. juna 2018. godine kao neosnovana.
4. Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 012085 18 U od 9. oktobra 2018. godine odbijena je tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Ministarstva broj 04-23-25/18 od 10. jula 2018. godine kao neosnovana. Kantonalni sud je naveo da je članom 62. stav (1) Zakona o prostornom uređenju Srednjebosanskog kantona („Službene novine Srednjebosanskog kantona“ broj 11/14) propisano da je urbanistička saglasnost upravni akt koji se izdaje na osnovu razvojnih dokumenata prostornog uređenja, posebnih zakona i propisa donesenih na osnovu tih zakona, dok je stavom (5) navedenog člana propisano da prvostepeni organ po službenoj dužnosti pribavlja stručno mišljenje nosioca izrade plana. Kantonalni sud je dalje ukazao na to da je apelantu bilo omogućeno da učestvuje u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti na način da je po pozivu ovlaštene osobe imao priliku da na licu mjesta stavi primjedbe, što isti nije učinio, a sama urbanistička saglasnost je izdata nakon što je uz zahtjev priložena sva potrebna dokumentacija i nakon što je Komisija izdala stručnu ocjenu i utvrdila da nema zakonskih smetnji da se odobri gradnja. Kantonalni sud je zaključio da je osnov za izdavanje urbanističke saglasnosti bila stručna ocjena Komisije koju apelant nije osporavao, te da su imajući navedeno u vidu pravilne odluke upravnih organa donesene u predmetnom postupku.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluku donesenu u postupku koji je pokrenut po zahtjevu investitora, a kojom je investitorima izdata urbanistička saglasnost za izgradnju stambenog objekta, temeljnu rekonstrukciju, dogradnju i nadziđivanje porodične kuće u mjestu Kreševo, smatrajući da mu je tom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu.
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav
1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluku donesenu u upravnom postupku u kojem se odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi da se investitorima izda urbanistička saglasnost za izgradnju stambenog objekta, temeljnu rekonstrukciju, dogradnju i nadziđivanje porodične kuće. Ustavni sud napominje da je postupak izdavanja urbanističke saglasnosti pokrenut zahtjevom investitora kojima je u konačnici izdata urbanistička saglasnost za izgradnju stambenog objekta, temeljnu rekonstrukciju, dogradnju i nadziđivanje porodične kuće. Dakle u konkretnom slučaju se nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4465/16 od 6. decembra 2018. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
10. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uslova za izdavanje investitorima urbanističke saglasnosti za izgradnju stambenog objekta, temeljnu rekonstrukciju, dogradnju i nadziđivanje porodične kuće, a ne o imovinskim pravima apelanata, iz čega slijedi da je apelacija i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju takođe, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi člana 13. Evropske konvencije i člana
14. Evrospke konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević