Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3255/17 (M. D. i drugi)

Odluka donesena 25. 06. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Finansijska konsolidacija
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3255/17

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP 3255/17, rješavajući apelaciju Milene Drmić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli Milena Drmić, Tomislav Vaskić, Mijo Ružić, Ana Franjić, Ratka Ljubičić, Radojka Ružić, Boranka Vujinović, Vesna Ružić, Nada Križanović, Srebrenka Pranjković, Tomislav Mlakić, Mirko Vukadinović, Štefica Stojak, Željko Pekić, Nada Grabovac, Ivica Šakić, Goran Vidović, Drago Skopljak, Blage Valenta, Anto Šamija, Ivanka Mišković, Mirko Baškarad, Zvonimir Šerbetić, Zoran Skopljak, Fabijan Drmić, Ružica Batalija, Karlo Krišto, Zoran Papić, Zoran Strukar, Dragan Šutić, Zlatko Matković, Branko Buhić, Miladin Bošatić, Mirko Palavra, Ivica Šapina, Jozo Drmić, Slavko Matić, Ljuban Lovrinović, Ivka Marić, Ivo Bošnjak, Pero Tadić, Ilija Majstorović, Pero Bošnjak, Niko Vukadinović, Jasmin Dražić, Stipo Maros, Ivo Ivišić, Franjo Turić, Anđa Skopljak, Dragan Drmić, Eugen Aman, Ivica Krišto, Jozo Rajić, Ljiljana Papić, Ljuban Garić, Pero Matijanić, Petar Križanović, Ratimir Ružić, Slavica Badrov, Slavica Kurevija, Sofija Rajić, Trifun Antonijević i Vlado Ramljak zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Travniku kao predmet broj I 1520/05.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milena Drmić, Tomislav Vaskić, Mijo Ružić, Ana Franjić, Ratka Ljubičić, Radojka Ružić, Boranka Vujinović, Vesna Ružić, Nada Križanović, Srebrenka Pranjković, Tomislav Mlakić, Mirko Vukadinović, Štefica Stojak, Željko Pekić, Nada Grabovac, Ivica Šakić, Goran Vidović, Drago Skopljak, Blage Valenta, Anto Šamija, Ivanka Mišković, Mirko Baškarad, Zvonimir Šerbetić, Zoran Skopljak, Fabijan Drmić, Ružica Batalija, Karlo Krišto, Zoran Papić, Zoran Strukar, Dragan Šutić, Zlatko Matković, Branko Buhić, Miladin Bošatić, Mirko Palavra, Ivica Šapina, Jozo Drmić, Slavko Matić, Ljuban Lovrinović, Ivka Marić, Ivo Bošnjak, Pero Tadić, Ilija Majstorović, Pero Bošnjak, Niko Vukadinović, Jasmin Dražić, Stipo Maros, Ivo Ivišić, Franjo Turić, Anđa Skopljak, Dragan Drmić, Eugen Aman, Ivica Krišto, Jozo Rajić, Ljiljana Papić, Ljuban Garić, Pero Matijanić, Petar Križanović, Ratimir Ružić, Slavica Badrov, Slavica Kurevija, Sofija Rajić, Trifun Antonijević i Vlado Ramljak (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ d.o.o. iz Travnika, podnijeli su 28. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj I 1520/05. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. oktobra 2017. i 10. aprila 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. novembra 2017. i 24. aprila 2019. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelanti su 2. septembra 2005. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika PS „Vitezit“ d.o.o. Vitez a na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj P.103/00 od 19. jula 2000. godine (kojom su utvrđena prava apelanata iz radnog odnosa). Kao sredstvo izvršenja apelanti su predložili prodaju izvršenikovih nekretnina, detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje. Apelanti su podneskom od 21. septembra 2007. godine uredili prijedlog za izvršenje. Općinski sud je zaključkom od 4. jula 2007. godine naložio stalnom sudskom vještaku da izvrši procjenu nekretnina koje su predmet izvršenja, te je zaključkom od decembra 2007. godine naložio apelantima da sudu dostave dokaze o vlasništvu za nekretnine koje su predstavljale predmet izvršenja. Apelanti su po zaključku suda postupili 25. decembra 2007. godine.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je Općina Vitez podneskom od 24. januara 2008. godine zatražila od Općinskog suda da joj se u predmetnom postupku utvrdi status treće osobe, jer su nekretnine (koje su predstavljale predmet izvršenja) državna imovina i od većeg značaja i interesa su za sve građane općine Vitez, te je predložila da se izvršenje na nekretninama proglasi nedopuštenim. Općinski sud je u predmetnom postupku održao ročište 7. februara 2008. godine na kojem je donio rješenje i uvažio prigovor Općine Vitez, proglasio izvršenje na nekretninama detaljno navedenim u rješenju nedopuštenim, jer su one javni objekti i služe za upotrebu svih građana općine Vitez. Općinski sud je Rješenjem broj I 1520/05 od 7. februara 2008. godine obustavio izvršenje na nekretninama, detaljno navedenim u izreci, te je naložio apelantima da u ostavljenom roku predlože drugi predmet i sredstvo izvršenja. Protiv navedenog rješenja apelanti su izjavili žalbu i predmet je dostavljen Kantonalnom sudu u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi odlučivanja u drugom stepenu. Kantonalni sud je Rješenjem broj 006-0-Gž-08-000 345 od 18. marta 2009. godine žalbu apelanata odbacio kao nedopuštenu.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud, i prije odlučivanja Kantonalnog suda u drugom stepenu, nastavio da preduzima procesne radnje, te je na prijedlog apelanata od februara 2008. godine donio rješenje o izvršenju od 25. februara 2008. godine, tj. dozvolio je promjenu sredstava izvršenja, i to na novčanim sredstvima izvršenika koji se nalaze na transakcijskim računima koji se vode kod banaka, detaljno navedenih u rješenju. Općinski sud je navedeno rješenje o izvršenju 20. marta i 10. aprila 2008. godine dostavio bankama na daljnje provođenje. Iz stanja spisa proizlazi da su banke obavijestile Općinski sud da nisu u mogućnosti da postupe po navedenom rješenju, jer su izvršenikovi računi blokirani i na njima nema novčanih sredstava. Dopise banaka Općinski sud je dostavio opunomoćeniku apelanata.

8. Apelanti su 26. novembra 2010. godine dostavili sudu podnesak kojim su predložili promjenu predmeta i sredstava izvršenja, i to pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna privrednog društva „Unis-Group“ d.o.o. Vogošća. Općinski sud je zaključkom od 17. januara 2011. godine naložio apelantima da sudu dostave izvod iz sudskog registra da je navedeno privredno društvo pravni sljednik izvršenika PS „Vitezit“ d.o.o. Vitez. Po navedenom zaključku apelanti nisu postupili, te je Općinski sud rješenjem od 23. marta 2011. godine odbio prijedlog apelanata. Protiv tog rješenja apelanti nisu podnosili pravne lijekove.

9. Apelanti su podneskom od 30. septembra 2013. godine Općinskom sudu zatražili promjenu predmeta i sredstava izvršenja, i to na nekretninama detaljno navedenim u podnesku. Općinski sud je, radi odlučivanja o podnesenom prijedlogu za promjenu predmeta i sredstava izvršenja, održao ročište 19. novembra 2013. godine, te je rješenjem koje je donio na tom ročištu odredio da na predloženim sredstvima izvršenja stalni sudski vještak provede vještačenje. Stalni sudski vještak je nalaz i mišljenje dostavio sudu 13. maja 2014. godine. Protiv nalaza i mišljenja vještaka 28. maja 2018. godine prigovor je izjavio izvršenik, te su apelanti 11. jula 2018. godine dostavili sudu odgovor na prigovor izvršenika. Također, protiv nalaza i mišljenja vještaka prigovor je 4. decembra 2018. godine izjavila i Općina Vitez.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je Vlada FBiH na 46. sjednici, održanoj 4. marta 2016. godine, donijela Odluku o finansijskoj konsolidaciji PS „Vitezit“ d.o.o. Vitez, tj. izvršenika. Nadalje proizlazi da su Općinskom sudu više puta podnošeni prijedlozi za otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikom zbog njegove insolventnosti a koji zahtjevi su nakon izjašnjenja Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH odbijeni.

11. Općinski sud je u predmetnom postupku održao ročište 23. januara 2019. godine a radi izjavljenih prigovora protiv nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Nakon održanog ročišta Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj I 1520/05 od 12. marta 2019. godine kojim je dozvolio predloženu promjenu sredstava izvršenja, tj. odredio je da će se izvršenje provesti na izvršenikovim nekretninama, detaljno navedenim u izreci, te je naložio Zemljišnoknjižnom uredu tog suda da u zemljišnim knjigama izvrši upis zabilježbe postojanja navedenog rješenja o izvršenju. Općinski sud je donio i zaključak 12. marta 2019. godine kojim je odredio provođenje navedenog rješenja o izvršenju na nekretninama detaljno navedenim u izreci, te je naložio da će se utvrđivanje vrijednosti nekretnina koje predstavljaju sredstvo izvršenja održati 8. aprila 2019. godine u obaveznom prisustvu sudskog izvršioca i vještaka.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je protiv izvršenika PS „Vitezit“ d.d. Travnik pokrenuto više izvršnih postupaka koji su radi ekonomičnosti pred sudom spajani, da se predmetni postupak vodi pod brojem 1520/05, te da je postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelanti su u apelaciji naveli tok predmetnog izvršnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te su naveli da im je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su, zbog dužine trajanja postupka, zatražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 2.000,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te da je više puta podnošen prijedlog da se nad izvršenikom otvori stečajni postupak o čemu je Općinski sud morao odlučivati, što je utjecalo na dužinu trajanja izvršnog postupka. Također je naveo da je na dužinu trajanja postupka utjecalo to što je Vlada FBiH 4. marta 2016. godine na 43. sjednici donijela Odluku o finansijskoj konsolidaciji izvršenika, jer se, prema Zakonu o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u FBiH, ne mogu provoditi postupci prinudnog izvršenja dok traje postupak finansijske konsolidacije. Nadalje je naveo da je u razumnom vremenskom roku preduzimao sve procesne radnje radi konačnog namirenja apelanata, ali da, zbog nepostojanja finansijskih sredstava na transakcijskim računima izvršenika i navedenih okolnosti (sa čime su tražioci izvršenja bili upoznati) potraživanje apelanata nije izmireno, a na navedene okolnosti sud nije mogao utjecati.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu, koje glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

16. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu, koje glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...]

17. Zakon o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 52/14 i 36/18) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 8.

Odluku o finansijskoj konsolidaciji društva sa većinskim učešćem državnog kapitala (u daljnjem tekstu: odluka) donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, vlada kantona, gradsko ili općinsko vijeće u roku 30 dana od dana dostavljanja zahtjeva iz člana 7. ovog zakona.

Za donošenje odluke iz stava 1. ovog člana u svakom pojedinom slučaju nadležan je nivo vlasti koji u privrednom društvu koje se konsoliduje vrši ovlaštenja na osnovu učešća državnog kapitala (u daljnjem tekstu: nadležni organ vlasti).

Odlukom iz stava 1. ovog člana bliže se uređuje postupak i vrijeme trajanja finansijske konsolidacije za svako pojedino društvo sa većinskim učešćem državnog kapitala, s tim da postupak finansijske konsolidacije ne može trajati duže od 10.07.2019. godine.

Odluka iz stava 1. ovog člana dostavlja se Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, nadležnom sudu i drugim nadležnim organima.

Ukoliko društvo sa većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje ne započne izmirivati sve svoje tekuće finansijske obaveze u roku 60 dana od dana donošenja odluke iz stava 1. ovog člana, nadležni organ vlasti donijet će odluku kojom stavlja van snage svoju odluku o finansijskoj konsolidaciji tog društva sa većinskim učešćem državnog kapitala.

Ukoliko na osnovu podnesenog zahtjeva iz člana 7. ovog zakona utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za provođenje postupka finansijske konsolidacije, nadležni organ vlasti donosi odluku o odbijanju zahtjeva za pokretanje postupka finansijske konsolidacije.

Član 9.

U toku postupka finansijske konsolidacije ne mogu se pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva sa većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje.

Ako je nad imovinom društva sa većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje u toku postupak prinudnog izvršenja kod poslovnih banaka, nadležni organ vlasti može donijeti odluku o otvaranju novog računa kod poslovne banke za obavljanje platnih transakcija nad kojim se ne može provesti prinudno izvršenje dok traje postupak finansijske konsolidacije, uz saglasnost Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine.

Račun iz stava 2. ovog člana zatvara se odlukom nadležnog organa vlasti koji je odgovoran za posljedice svih transakcija na novootvorenom računu.

Od stupanja na snagu odluke iz člana 8. stav 1. ovog zakona do završetka postupka finansijske konsolidacije društva sa većinskim učešćem državnog kapitala u skladu sa članom 10. ovog zakona, zastarijevanje ne teče za potraživanja prema društvu sa većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje.

Ukoliko je zastarijevanje počelo teći prije stupanja na snagu odluke iz člana 8. stav 1. ovog zakona, ono nastavlja teći nakon završetka postupka finansijske konsolidacije društva sa većinskim učešćem državnog kapitala u skladu sa članom 10. ovog zakona, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost.

Član 10.

Nadležni organ vlasti donosi odluku o završetku postupka finansijske konsolidacije društva sa većinskim učešćem državnog kapitala najkasnije tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Ukoliko nadležni organ vlasti ne donese odluke o završetku postupaka finansijske konsolidacije prije isteka roka iz stava 1. ovog člana, svi pokrenuti postupci finansijske konsolidacije društava sa većinskim učešćem državnog kapitala završavaju se i prestaju sva dejstva postupaka finansijske konsolidacije po isteku roka tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

21. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

23. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

25. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

27. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 2. septembra 2005. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period duži od 13 i po godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

29. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, kao i na veći broj tražilaca izvršenja koji potražuju svoja prava koja su utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, te imajući u vidu i položaj izvršenika, Ustavni sud zaključuje da se radi o izuzetno složenom postupku.

30. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelante, jer pokušavaju da namire svoja potraživanja iz radnog odnosa koja su utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom. Ustavni sud zapaža da su apelanti više puta sudu podnosili prijedlog za promjenu predmeta i sredstava izvršenja (21. septembra 2007. godine, u februaru 2008. godine, 26. novembra 2010. godine i 30. septembra 2013. godine) na šta apelanti po zakonu imaju pravo, ali je to okolnost koja je objektivno utjecala na dužinu i tok predmetnog postupka, jer je sud morao postupati i odlučivati o tim prijedlozima. Nadalje, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu postupili po zaključku suda od 17. januara 2011. godine zbog čega je odbijen njihov prijedlog za promjenu sredstva izvršenja s računa privrednog društva „Unis-Group“ d.o.o. Vogošća.

31. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku u početnoj fazi odlučivao o prvobitno podnesenom prijedlogu za izvršenje (od 5. septembra 2005. godine) i uređenom prijedlogu za izvršenje (od 21. septembra 2007. godine), te da je utvrdio da su nekretnine koje su predložene kao sredstvo izvršenja predstavljale opće dobro za građane općine Vitez i na njima se nije moglo provesti izvršenje, a što je predstavljalo objektivnu okolnost na koju Općinski sud nije mogao utjecati, a koja je doprinijela dužini trajanja postupka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, i prije odlučivanja Kantonalnog suda o žalbi apelanata, nastavio preduzimati procesne radnje, te da je na prijedlog apelanata da se izvršenje provede na izvršenikovim novčanim sredstvima promptno 25. februara 2008. godine predloženo izvršenje dozvolio i dostavio ga bankama na daljnje provođenje u razumnom roku, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. ZIP-a. Dakle, Općinski sud se ponašao ekonomično u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja u postupku i bez nepotrebnog odgađanja, pri čemu nije mogao da utječe na dinamiku namirenja potraživanja apelanata, jer izvršenik na računima koji su se nalazili kod banaka nije imao novčanih sredstava, odnosno računi su već bili blokirani. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantiraju izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

32. Ocjenjujući nadalje ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u razumnom roku postupio i po podnesku apelanata od 26. novembra 2010. godine (kojim su predložili sudu promjenu sredstava izvršenja na novčanim sredstvima privrednog društva „Unis- Group“ d.o.o. Vogošća), a koji prijedlog je Općinski sud rješenjem od 23. marta 2011. godine odbio, i to nakon što apelanti nisu postupili po zaključku suda od 17. januara 2011. godine.

33. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon podneska apelanata od 30. septembra 2013. godine (kojim su predložili promjenu sredstava izvršenja na izvršenikovim nekretninama), nastavio preduzimati procesne radnje. Naime, odredio je stalnog sudskog vještaka radi vještačenja nekretnina koje su predložene kao sredstvo izvršenja, održao je više ročišta na kojima je utvrđivao da li se izvršenje može provesti na predloženim nekretninama, te je, u konačnici, izvršenje po uređenom prijedlogu za izvršenje (od 30. septembra 2013. godine) dozvolio Rješenjem o izvršenju broj I 1520/05 od 12. marta 2019. godine.

34. Ustavni sud zapaža i da je Vlada FBiH 4. marta 2016. godine donijela Odluku o finansijskoj konsolidaciji izvršenika, čija je posljedica bila, prema članu 9. stav (1) Zakona o konsolidaciji, nemogućnost pokretanja prinudne naplate potraživanja na imovini društva sa većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsolidira, tj. izvršenika, što je predstavljalo objektivnu okolnost koja je doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka.

35. Dakle, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka, koji traje duže od 13 i po godina i u kojem apelanti još uvijek nisu namirili svoja potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, Ustavni sud zapaža da Općinski sud svojim postupcima nije bitnije doprinio dužini trajanja postupka, već da je dužini trajanja postupka doprinijela okolnost da je predmetni postupak složene prirode, da je u izvršnom postupku kao sredstvo izvršenja predložena imovina koja je od većeg društvenog značaja, da izvršenik na računima kod banaka nije imao novčanih sredstava, te Odluka Vlade FBiH o finansijskoj konsolidaciji izvršenika. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja još uvijek nisu povrijeđena prava apelanata na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

37. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek, također, odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, također, neosnovani. Pitanje naknade nematerijalne štete

38. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, to apelantima ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je dužini trajanja postupka doprinijela okolnost da je predmetni postupak složene prirode, da je u izvršnom postupku kao sredstvo izvršenja predložena imovina koja je od većeg društvenog značaja i koja nije mogla biti predmet izvršenja, da izvršenik na računima kod banaka nije imao novčanih sredstava, te Odluka Vlade FBiH o finansijskoj konsolidaciji izvršenika a na koje okolnosti Općinski sud objektivno nije mogao utjecati, zbog čega u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje u razumnom roku.

40. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević